Rev2 2016/2019 3.5.9 zarade

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2016/2019
03.07.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Jasminke Stanojević, predsednika veća, Spomenke Zarić i Biserke Živanović, članova veća, u parnici tužilaca AA iz ... i BB iz ..., čiji su zajednički punomoćnici Dušanka Šokić Stamenković i Marina Perić, advokati iz ..., protiv tužene Republike Srbije – Ministarstva unutrašnjih poslova, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Novom Sadu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2391/18 od 04.10.2018. godine, u sednici održanoj 03.07.2019. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilaca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2391/18 od 04.10.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici P1 76/16 od 27.03.2018. godine, ispravljenom rešenjem istog suda od 27.06.2018. godine, usvojeni su tužbeni zahtevi tužilaca i obavezana tužena da na ime razlike od isplaćene do pripadajuće osnovne zarade za period od 01.06.2013. godine do 31.08.2014. godine isplati tužilji AA iznos od 36.779,48 dinara, a tužiocu BB iznos od 36.485,68 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom kako je izrekom navedeno, kao i da tužiocima isplati na ime razlike između isplaćenog i pripadajućeg dodatka po osnovu uvećanja na platu za rad u smenama, za period od 01.06.2013. godine do 01.05.2016. godine tužilji AA iznos od 246.339,02 dinara, a tužiocu BB iznos od 242.091,17 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom kako je izrekom navedeno. Obavezana je tužena da tužiocima na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 223.600,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate, dok se odbija zahtev tužilaca za isplatu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa a do traženog iznosa od 364.240,00 dinara. Odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova postupka.

Apelacioni sud u Novom Sadu je presudom Gž1 2391/18 od 04.10.2018. godine, preinačio prvostepenu presudu, ispravljenu rešenjem istog suda od 27.06.2018. godine, tako što je odbio tužbeni zahtev tužilaca u odnosu na glavni zahtev, zakonsku zateznu kamatu i troškove spora. Obavezani su tužioci da tuženoj naknade troškove spora u iznosu od 18.000,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužioci su izjavili blagovremenu reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na član 404. Zakona o parničnom postupku.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga propisanih odredbom člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP (''Službeni glasnik RS'' 72/11... 55/2014) i utvrdio da revizija tužene nije osnovana.

Drugostepena presuda nije zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju se u revizijskom postupku pazi po službneoj dužnosti. Neosnovan je revizijski navod da je pobijana presuda doneta uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1., u vezi sa članom 2. i 8. ZPP. Drugostepeni sud je postupao u okviru svoje nadležnosti. Presuda je zasnovana na činjeničnom stanju utvrđenom u prvostepenom postupku na koje je drugostepeni sud pravilno primenio materijalno pravo.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, u spornom periodu tužioci su obavljali poslove u Odeljenju saobraćajne policije u Policijskoj upravi ... . Rad su obavljali u turnusu i to tako što su radili 12 sati, odmarali se 24 sata, radili 12 sati, odmarali se 48 sati. Rešenjem tužene tužiocima je obračunavana plata, između ostalog primenom koeficijenta smenskog rada u iznosu od 0,145. Iz nalaza i mišljenja veštaka ekonomsko-finansijske struke proizilazi da je tužena vrednovala smenski rad primenom koeficijenta smenskog rada 0,145 i da je tužena prilikom obračunavanja i isplate plata primenjivala navedeni koeficijent smenskog rada.

Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev nalazeći da tužiocima smenski rad nije pravilno vrednovan pri utrvrđivanju osnovne zarade, odnosno koeficijent za obračun zarade im nije pravilno utvrđen po osnovu rada u smenama, pa tužioci imaju pravo na uvećanje zarade za smenski rad od 28,6 %, a u visini utvrđenoj nalazom veštaka ekonomsko-finansijske struke. Naime, koeficijent koji je tužiocima utvrđen rešenjem tužene od 09.01.2014. godine nije u skladu sa koeficijentom koji predviđa Zakon o policiji i to u iznosu od 28,6% pa shodno pravilu o tumačenju propisa u korist većih prava zaposlenih, prvostepeni sud nalazi da je tužbeni zahtev osnovan i da je uvećanje za smenski rad trebalo biti u visni od 28,6%.

Nasuprot stanovištu prvostepenog suda, drugostepeni sud je preinačujući prvostepenu presudu odbio tužbene zahteve u celosti. Neosnovanim je ocenio tužbene zahteve za isplatu razlike uvećane zarade po osnovu smenskog rada obračunate uz uvećanje od 28,6 % od osnovne plate, imajući u vidu da je tužiocima saglasno članu 147a Zakona o policiji i Pravilniku o platama zaposlenih u MUP-u smenski rad vrednovan kroz dodatni koeficijent.

Neosnovano je ukazivanje revidenata na pogrešnu primenu materijalnog prava od strane drugostepenog suda i da je tužiocima povređeno pravo koje imaju po osnovu člana 8. stav 2. Zakona o radu da se opštim aktom mogu utvrditi veća prava i povoljniji uslovi rada od utvrđenih zakonom. S tim u vezi, neosnovan je i navod revidenta kojim osporava stanovište drugostepenog suda da tužioci nemaju pravo na uvećanje plate od 28,6% po osnovu rada u smenama. Navedeni procenat uvećanja plata propisan članom 147a Zakona o policiji namenjen je zaposlenima koji rade na poslovima na kojima se smenski rad uvodi povremeno. To je dodatak na platu koji nije uzet u obzir pri vrednovanju poslova radnog mesta zbog toga što za to radno mesto nije predviđen rad u smenama. Uvećanje plate se obračunava na svaki sat rada ako zaposleni koji nema smenski rad povremeno radi u smenama. Tužiocima je rad u smenama izražen kroz koeficijent za obračun plate pri vrednovanju poslova radnog mesta i isplaćuje im se za svaki mesec. Kako je neredovnost u radu na nekim radnim mestima stalni uslov rada i tako je vrednovana kroz koeficijent, a na nekim mestima nije stalni uslov rada već se uvodi povremeno, to ni zaposleni na tim radnim mestima nisu u istom položaju.

Na osnovu izloženog Vrhovni kasacioni sud je primenom člana 414. stav 1. ZPP odbio reviziju tužilaca kao neosnovanu.

Predsednik veća - sudija

Jasminka Stanojević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić