Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branislava Bosiljkovića, dr Ilije Zindovića, Biserke Živanović i Jasminke Stanojević, članova veća, u parnici tužilaca AA iz ..., BB iz ..., VV iz ..., GG iz ... i DD iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Jelena Rajačić, advokat iz ..., protiv tuženih ĐĐ, čiji je punomoćnik Vesna Stanimirović, advokat iz ..., i EE, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženog ĐĐ izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 19/19 od 18.01.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 12.09.2019. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tuženog ĐĐ izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 19/19 od 18.01.2019. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog ĐĐ izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 19/19 od 18.01.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Rumi P1 292/17 od 24.09.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezani su tuženi da tužiocu AA za period od 01.10.2014. godine do 31.08.2015. godine, solidarno isplate na ime naknade troškova za ishranu u toku rada iznos od 52.756,42 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 26.04.2018. godine do isplate, kao i iznos od 19.834,09 dinara na ime obračunate zakonske zatezne kamate, te na ime naknade troškova za regres za korišćenje godišnjeg odmora iznos od 19.548,21 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 26.04.2018. godine do isplate, kao i iznos od 7.309,56 dinara na ime obračunate zakonske zatezne kamate. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi EE da tužiocu AA za period od 01.09.2015. godine do 31.12.2016. godine, na ime naknade troškova za ishranu u toku rada isplati iznos od 77.314,45 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 26.04.2018. godine do isplate, kao i iznos od 17.464,84 dinara na ime obračunate zakonske zatezne kamate, te na ime naknade troškova za regres za korišćenje godišnjeg odmora iznos od 28.433,76 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 26.04.2018. godine do isplate, kao i iznos od 6.409,62 dinara na ime obračunate zakonske zatezne kamate. Stavom trećim izreke, obavezani su tuženi da tužiocu BB za period od 01.10.2014. godine do 31.08.2015. godine, na ime naknade troškova za ishranu u toku rada solidarno isplate iznos od 49.393,71 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 26.04.2018. godine do isplate, kao i iznos od 18.432,26 dinara na ime obračunate zakonske zatezne kamate, te na ime neisplaćene naknade troškova za regres za korišćenje godišnjeg odmora iznos od 19.548,21 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 26.04.2018. godine do isplate, kao i iznos od 7.309,56 dinara na ime obračunate zakonske zatezne kamate. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tuženi EE da tužiocu BB za period od 01.09.2015. godine do 31.12.2016. godine, na ime naknade troškova za ishranu u toku rada isplati iznos od 76.644,79 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 26.04.2018. godine do isplate, kao i iznos od 17.440,93 dinara na ime obračunate zakonske zatezne kamate, te na ime naknade troškova za regres za korišćenje godišnjeg odmora iznos od 28.433,76 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 26.04.2018. godine do isplate, kao i iznos od 6.409,62 dinara na ime obračunate zakonske zatezne kamate. Stavom petim izreke, obavezani su tuženi da tužilji VV za period od 01.10.2014. godine do 31.08.2015. godine, na ime naknade troškova za ishranu u toku rada solidarno isplate iznos od 40.722,93 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 26.04.2018. godine do isplate, kao i iznos od 15.998,76 dinara na ime obračunate zakonske zatezne kamate, te na ime neisplaćene naknade troškova za regres za korišćenje godišnjeg odmora iznos od 19.548,21 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 26.04.2018. godine do isplate, kao i iznos od 7.309,56 dinara na ime obračunate zakonske zatezne kamate. Stavom šestim izreke, obavezan je tuženi EE da tužilji VV za period od 01.09.2015. godine do 31.12.2016. godine, na ime naknade troškova za ishranu u toku rada isplati iznos od 64.796,42 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 26.04.2018. godine do isplate, kao i iznos od 14.594,68 dinara na ime obračunate zakonske zatezne kamate, te na ime naknade troškova za regres za korišćenje godišnjeg odmora iznos od 28.433,76 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 26.04.2018. godine do isplate, kao i iznos od 6.409,62 dinara na ime obračunate zakonske zatezne kamate. Stavom sedmim izreke, obavezani su tuženi da tužiocu GG za period od 01.10.2014. godine do 31.08.2015. godine, na ime naknade troškova za ishranu u toku rada solidarno isplate iznos od 48.780,02 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 26.04.2018. godine do isplate, kao i iznos od 18.243,19 dinara na ime obračunate zakonske zatezne kamate, te na ime neisplaćene naknade troškova za regres za korišćenje godišnjeg odmora iznos od 19.548,21 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 26.04.2018. godine do isplate, kao i iznos od 7.309,56 dinara na ime obračunate zakonske zatezne kamate. Stavom osmim izreke, obavezan je tuženi EE da tužiocu GG za period od 01.09.2015. godine do 31.12.2016. godine, na ime naknade troškova za ishranu u toku rada isplati iznos od 74.143,05 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 26.04.2018. godine do isplate, kao i iznos od 16.733,83 dinara na ime obračunate zakonske zatezne kamate, te na ime naknade troškova za regres za korišćenje godišnjeg odmora iznos od 28.433,76 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 26.04.2018. godine do isplate, kao i iznos od 6.409,62 dinara na ime obračunate zakonske zatezne kamate. Stavom devetim izreke, obavezani su tuženi da tužiocu DD za period od 01.10.2014. godine do 31.08.2015. godine, na ime naknade troškova za ishranu u toku rada solidarno isplate iznos od 47.088,12 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 26.04.2018. godine do isplate, kao i iznos od 17.778,94 dinara na ime obračunate zakonske zatezne kamate, te na ime neisplaćene naknade troškova za regres za korišćenje godišnjeg odmora iznos od 19.548,21 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 26.04.2018. godine do isplate, kao i iznos od 7.309,56 dinara na ime obračunate zakonske zatezne kamate. Stavom desetim izreke, obavezan je tuženi EE da tužiocu DD za period od 01.09.2015. godine do 31.12.2016. godine, na ime naknade troškova za ishranu u toku rada isplati iznos od 74.977,50 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 26.04.2018. godine do isplate, kao i iznos od 16.951,39 dinara na ime obračunate zakonske zatezne kamate, te na ime naknade troškova za regres za korišćenje godišnjeg odmora iznos od 28.433,76 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 26.04.2018. godine do isplate, kao i iznos od 6.409,62 dinara na ime obračunate zakonske zatezne kamate. Stavom jedanaestim izreke, obavezani su tuženi da tužiocima solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 163.812,59 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti odluke do isplate, dok je tuženi EE obavezan da tužiocima na ime naknade troškova parničnog postupka isplati iznos od 221.085,41 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti odluke do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 19/19 od 18.01.2019. godine, stavom prvim izreke, delimično je preinačeno rešenje o troškovima postupka sadržano u presudi Osnovnog suda u Rumi P1 292/17 od 24.09.2018. godine tako što je odbijen zahtev tužilaca u delu kojim su tražili da se tuženi solidarno obavežu na naknadu troškova postupka preko iznosa od 126.626,00 dinara, kao i da se tuženi EE obaveže na naknadu troškova postupka preko iznosa od 170.897,00 dinara, sa zateznom kamatom. Stavom drugim izreke, odbijene su žalbe tuženih u preostalom delu i potvrđena je prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi ĐĐ je izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku, a radi ujednačavanja sudske prakse.

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14 i 87/18 – u daljem tekstu: ZPP), Vrhovni kasacioni sud je ocenio da nema mesta odlučivanju o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj na osnovu odredbe člana 404. stav 1. ZPP, s obzirom na to da ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao ni potreba novog tumačenja prava, imajući u vidu i stav izražen u presudama ovog suda Rev2 1112/2016 od 28.12.2016. godine i Rev2 2614/2016 od 08.02.2017. godine. Naime, u konkretnom slučaju, pravnosnažnom presudom je usvojen tužbeni zahtev i obavezan je tuženi ĐĐ da, solidarno sa tuženim EE tužiocima za traženi period isplati na ime naknade za ishranu u toku rada i za regres za korišćenje godišnjeg odmora dosuđene iznose. Pravilno se u nižestepenim presudama zaključuje da se iz utvrđenog radnog časa prema članu 5. stav 6. Aneksa Kolektivnog ugovora ne može zaključiti koji iznos predstavlja naknadu troškova ishrane u toku rada i regresa za godišnji odmor i da li je tuženi isplaćivao naknadu ovih troškova zaposlenima, pa i tužiocima, a nakon izmene Kolektivnog ugovora Aneksom od 20.06.2014. godine nije došlo do uvećanja zarade zaposlenih. Sledom rečenog, pravo zaposlenih na isplatu navedenih naknada je samo deklaratorno navedeno u izmenama Kolektivnog ugovora, a tuženi nije dokazao da je vršio obračun i isplatu tužiocima po tom osnovu.

Iz iznetih razloga, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Prema članu 441. ZPP, revizija je uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Ukoliko se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu, u ovoj vrsti sporova, dozvoljenost revizije se ocenjuje na osnovu člana 403. stav 3. ZPP, prema kom članu revizija nije dozvoljena ukoliko vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Tužbu u ovom sporu podnelo je dana 23.10.2017. godine više tužilaca koji se nalaze u položaju formalnih suparničara iz člana 205. stav 1. tačka 2. ZPP. Zbog toga se vrednost predmeta spora, merodavna za ocenu dozvoljenosti revizije (član 403. stav 3. u vezi člana 30. stav 2. ZPP), određuje prema vrednosti glavnih zahteva svakog tužioca zasebno, odnosno, merodavna je najveća pojedinačno tražena ukupna vrednost glavnih zahteva, a to je u konkretnom slučaju, iznos od 178.052,84 dinara za tužioca AA iz ... (iznosi obračunate zatezne kamate nisu uzeti u obzir pri određivanju vrednosti predmeta spora, u skladu sa članom 28. stav 2. ZPP), a što proizilazi iz podneska tužilaca od 10.05.2018. godine kojim su konačno opredelili tužbene zahteve. Vrednost pobijenog dela pravnosnažne presude po reviziji tuženog ĐĐ iznosi od 72.304,63 dinara.

Ovaj iznos očigledno ne prelaze dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, zbog čega revizija tuženog ĐĐ nije dozvoljena u smislu odredbe člana 403. stav 3. ZPP.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredbe člana 413. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Branislava Apostolović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić