Rev2 2071/2021 3.5.5; radni odnos na neodređeno vreme; 3.5.16; zaštita prava zaposlenih; mirovanje radnog odnosa

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2071/2021
06.10.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Zorana Hadžića i Mirjane Andrijašević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Saša Miletić, advokat iz ..., protiv tužene Republika Srbija – Osnovni sud u Aleksincu – Sudska jedinica u Soko Banji, koju zastupa Državno pravobranilaštvo sa sedištem u Beogradu, radi utvrđenja radnog odnosa, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv rešenja Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2471/20 od 16.10.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 06.10.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBIJA SE revizija tužilje, izjavljena protiv rešenja Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2471/20 od 16.10.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2471/20 od 16.10.2020. godine, ukinuta je presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 2403/16 od 26.02.2020. godine i tužba tužilje odbačena u delu primarnog zahteva kojim je tražila da se utvrdi da je bila zaposlena kod tužene na neodređeno vreme u Opštinskom sudu u Sokobanji do 31.12.2009. godine, a od 01.01.2010. godine do 31.12.2013. godine u Osnovnom sudu u Zaječaru, Sudska jedinica u Sokobanji, a od 01.01.2014. godine, pa nadalje u Osnovnom sudu u Aleksincu, Sudska jedinica u Sokobanji i da se obaveže tužena da tužilju vrati na rad i u delu eventualnog zahteva kojim je tražila da se utvrdi da je zaposlena kod tužene na neodređeno vreme počev od 01.01.2014. godine pa nadalje u Osnovnom sudu u Zaječaru i da se obaveže tužena da tužilju vrati na rad i prizna sva prava po osnovu rada počev od 25.09.2016. godine, a potvrđeno rešenje o troškovima postupka kojim je obavezana tužilja da tuženoj isplati 42.000,00 dinara.Odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažnog rešenja donetog u drugom stepenu tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijano rešenje na osnovu člana 408. u vezi člana 420. Zakona parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 72/11 ... 18/20 – u daljem tekstu ZPP), Vrhovni kasacioni sud je odlučio da revizija tužilje nije osnovana.

Pobijano rešenje doneto je bez bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374 stav 2 tačka 2 ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Revizijom se ukazuje na pogrešno utvrđene činjenice vezane za sadržinu rešenja o mirovanju radnog odnosa i na bitne povrede postupka pred prvostepenim sudom koje ne mogu biti razlog za izjavljivanje revizije, u smislu odredbe člana 407.ZPP.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je bila u radnom odnosu na neodređeno vreme na poslovima ... u Opštinskom sudu u Sokobanji počev od 07.12.1998. godine. Rešenjem tog suda od 02.11.2004. godine tužilji je odobreno mirovanje radnog odnosa u Opštinskom sudu u Sokobanji počev od 01.11.2004. godine na period od četiri godine zbog postavljanja na funkciju ... SO Sokobanja. Rešenjem tog suda od 03.09.2008. godine tužilji je odobreno mirovanje radnog odnosa u Opštinskom sudu u Sokobanji počev od 30.06.2008. godine na period od četiri godine zbog ponovnog postavljanja na funkciju ... SO Sokobanja. Tužilja se dopisom od 17.02.2010. godine obraćala predsedniku Osnovnog suda u Zaječaru radi rešavanja njenog statusa u tom sudu i raspoređivanja na radno mesto ... u Osnovnom sudu u Zaječaru, ali joj predsednik Osnovnog suda u Zaječaru nije odgovorio. Nakon obraćanja predsedniku Osnovnog suda u Aleksincu dopisom od 30.06.2016. godine, tužilji je odgovoreno da predsednik Osnovnog suda u Aleksincu nije ovlašćen da odlučuje o njenom zahtevu, s obzirom na to da odlukom Visokog saveta sudstva – Komisije za raspoređivanje zaposlenih nije raspoređena na mesto u tom sudu. Tužilji je dužnost ... SO Sokobanja prestala 24.06.2016. godine.

Prvostepeni sud je ocenio da je tužilji zakonito prestao radni odnos, iako tužena nije donela rešenje o otkazu ugovora o radu, jer je odredbom člana 131. stav 1. tačka 3 Zakona o državnim službenicima propisano da državnom službeniku prestaje radni odnos po sili zakona , ako je neraspoređen , a ne bude premešten na drugo radno mesto , narednog dana od proteka 6 meseci od kada je ostao neraspoređen. Kako je tužilja ostala neraspoređena nakon formiranja nove mreže sudova , to joj je radni odnos prestao 02.06.2010. godine, pa je u narednih 60 dana, u roku iz člana 195. Zakona o radu, bila dužna da traži sudsku zaštitu. Prvostepeni sud je ocenio da u fazi zaključenja glavne rasprave prvostepeni sud ne može odbaciti tužbu, pa je odbio, kao neosnovan tužbeni zahtev.

Drugostepeni sud je smatrao da je prvostepeni sud učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 3. ZPP na koju drugostepeni sud pazi po službenoj dužnosti, jer je odlučio o zahtevu po tužbi koja je podneta posle zakonom propisanog roka. Drugostepeni sud smatra da rok za podnošenje tužbe za utvrđenje po pravilu ne zastareva, međutim imajući u vidu procesno pravilo o sudskoj zaštiti propisano članom 195. Zakona o radu, gde je predviđen rok od 60 dana za podnošenje tužbe, taj rok teče od dana dostavljanja rešenja o otkazu ugovora o radu, a u slučaju da je zaposlenom prestao radni odnos pre donošenja rešenja onda od faktičkog prekida rada.

Odredbom člana 195. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“, br. 24/05, 61/2005, 54/2009, 32/2013, 75/2014 i 113/2017) propisano je da protiv rešenja kojim je povređeno pravo zaposlenog ili kada je zaposleni saznao za povredu prava , zaposleni može da pokrene spor pred nadležnim sudom , a rok za pokretanje spora je 90 dana od dana dostavljanja rešenja, dok je noveliranom odredbom navedenog člana , koja je stupila na snagu 29.07.2014. godine, rok za pokretanje spora 60 dana od dana dostavljanja rešenja , odnosno saznanja za povredu.

Rok za podnošenje tužbe je prekluzivan, pa se propuštanjem ovog roka gubi pravo na sudsku zaštitu, a sud o blagovremenosti tužbe vodi računa po službenoj dužnosti.

Neosnovani su revizijski razlozi tužilje da sud nije trebalo da primeni odredbu člana 195. Zakona o radu, jer je ona suprotna Konvenciji o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i Ustavu Republike Srbije, jer tužilji nije omogućio delotvoran pravni lek. Nasuprot navodima revizije, Vrhovni kasacioni sud smatra da je pravilno drugostepeni sud odlučio kada je tužbu tužilje odbacio. Tužilji je poslednji put doneto rešenje o mirovanju radnog odnosa 30.6.2008. godine i za period od 4 godine do 30.06.2012. godine, zbog postavljanja na funkciju ... SO Sokobanja. Tužilja je tužbu predala pošti 24.10.2016. godine. Kako se tužilja od 30.06.2012. godine nije vratila na rad, jer nije bila raspoređena u neki od sudova odlukom Komisije za raspoređivanje zaposlenih Visokog saveta sudstva, po Zakonu o sedištima i područjima sudova i javnih tužilaštava, a nije joj mirovao radni odnos u periodu od 30.06.2012. godine do 30.06.2016. godine ( dok je takođe obavljala poslove ... SO Sokobanja), to je prekludirana sa pravom da traži sudsku zaštitu po isteku 90 dana od 30.06.2012. godine. Tužilja je imala delotvorno sredstvo, tužbu za sudsku zaštitu prava, koju je trebalo da podnese u roku od 90 dana po isteku roka na koji joj je određeno mirovanje radnog odnosa 30.06.2012. godine, ali nije, već je prihvatila još jedan mandat u SO Sokobanja.

Iz svega iznetog odlučeno je kao u izreci ovog rešenja, na osnovu odredbe člana 414.stav 1.u vezi 420.stav 6.ZPP.

Predsednik veća – sudija

Vesna Subić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić