![](/sites/default/files/grb-srb-mali.jpg)
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 208/2023
20.04.2023. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, Marije Terzić i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Milica Koprivica, advokat iz ..., protiv tuženog „Politika novine i magazini“ D.O.O. Beograd, čiji je punomoćnik Spomenka Bilić, advokat iz ..., radi poništaja rešenja i naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1770/21 od 29.10.2021. godine, u sednici održanoj 20.04.2023. godine, doneo je
R E Š E NJ E
UKIDA SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1770/21 od 29.10.2021. godine i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 4050/18 od 08.09.2020. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje pa je poništeno, kao nezakonito, rešenje tuženog kojim je tužilji otkazan ugovor o radu broj ... od ...2014. godine i obavezan je tuženi da tužilju vrati na rad. Stavom drugim izreke, tuženi je obavezan da tužilji na ime izgubljene zarade za period od 09.11.2018. godine do 31.01.2020. godine isplati iznose, sa zakonskom zateznom kamatom, navedene u tom stavu izreke. Stavom trećim izreke, tuženi je obavezan da u ime i za račun tužilje uplati pripadajuće doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje na iznose iz prethodnog stava izreke za period od 09.11.2018. godine do 31.01.2020. godine. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tuženi da tužilji na ime naknade troškova parničnog postupka isplati iznos od 105.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana nastupanja uslova za izvršenje pa do isplate.
Apelacioni sud u Beogradu je, presudom Gž1 1770/21 od 29.10.2021. godine, preinačio presudu Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 4050/18 od 08.09.2020. godine, tako što je, stavom drugim izreke, odbio kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se poništi kao nezakonito rešenje tuženog broj ... od ...2018. godine, kojim je tužilji otkazan ugovor o radu broj ... od ....2014. godine i da se obaveže tuženi da tužilju vrati na rad. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tuženi da joj na ime izgubljene zarade za period od 09.11.2018. godine do 31.01.2020. godine, isplati pojedinačne mesečne iznose, sa zakonskom zateznom kamatom kao u stavu drugom izreke, od dospelosti svakog pa do isplate. Stavom četvrtim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tuženi da u ime i za račun tužilje Republičkom fondu PIO – filijala Beograd, uplati pripadajuće doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje na iznose iz stava drugog izreke za period od 09.11.2018. godine do 31.01.2020. godine. Stavom petim izreke, odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 105.000,00 dinara, sa zateznom kamatom od dana nastupanja uslova za izvršenje pa do isplate, kao u stavu četvrtom. Stavom šestim izreke, obavezana je tužilja da tuženom na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 105.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude pa do isplate. Stavom sedmim izreke, odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je izjavila blagovremenu reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Tuženi je dostavio odgovor na reviziju tužilje.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu primenom odredbe člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 18/20) i utvrdio da je revizija osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je zasnovala radni odnos na neodređeno vreme kod tuženog na osnovu ugovora o radu broj ... od ...2014. godine, a počev od 01.03.2002. godine, obavljala je rad kod tuženog na poslovima ... rubrike „...“, „...“ – redakcija dnevne novine. Tužilja je primila i potpisala, ...2018. godine, obaveštenje o ponudi za izmenu ugovorenih uslova rada, premeštaj na drugi odgovarajući posao broj ... od ...2018. godine, u kom je navedeno da je zbog potrebe da se izvrše izmene u procesu rada iz razloga što svojim intervjuima, reportažama i komentarima tužilja može više da doprinese redakciji dnevnih novina „...“, tužilji je ponuđen aneks ugovora o radu broj ... od ....2014. godine, počev od 01.11.2018. godine, kao premeštaj sa posla ... rubrike „...“ dnevne novine „...“, na posao ... u rubrici „...“ dnevne novine „...“. Tužilja je imala rok od 8 dana za izjašenje o ovom obaveštenju odnosno ponudi, a ukoliko u tom roku ne potpiše priloženi anekst ugovora o radu, smatra se da je ponudu odbila, te da tuženi ima pravo da joj, u smislu odredbe člana 179. stav 5. tačka 2. Zakona o radu, otkaže ugovor o radu. Rešenjem tuženog broj ... od ...2018. godine, tužilji je otkazan ugovor o radu broj ... od ...2014. godine, jer je odbila da potpiše aneks I broj ... od ...2018. godine, na osnovu odredbe člana 179. stav 5. tačka 2. Zakona o radu i člana 65. stav 5. tačka 2. Pravilnika o radu tuženog od 26.01.2015. godine. U obrazloženju pobijanog rešenja navedeno je da zbog izmene u procesu organizacije rada, tužilji je ...2018. godine, u prostorijama poslodavca, uručeno obaveštenje o ponudi za izmenu ugovorenih uslova rada – premeštaj na drugi odgovarajući posao broj ... od ...2018. godine, i aneks 1 ugovora o radu broj ..., u kom su navedeni razlozi za ponuđeni aneks, pa je tužilja ...2018. godine potpisala navedeno obaveštenje ali nije potpisala aneks 1 ugovora o radu broj ... od ...2018. godine, te kako je bila upoznata sa pravnim posledicama nepotpisivanja aneksa, a nije ga potpisala, smatra se da je odbila zaključenje istog, zbog čega je doneto osporeno rešenje o otkazu ugovora o radu. Pobijano rešenje potpisale su direktor tuženog, BB i tužilja. Rešenjem APR-a od 18.07.2017. godine, izvršena je promena podataka kod tuženog tako što je izbrisan zakonski zastupnik VV, koja je obavljala funkciju direktora kod tuženog, a stavom drugim rešenja odbačena je registraciona prijava u delu koji se odnosi na promenu ovlašćenja direktora BB, jer je utvrđeno da nisu ispunjeni uslovi iz Zakona o postupku registracije u APR-u. Osnivačkim aktom tuženog predviđeno je da društvo zastupaju dva direktora i da je svaki direktor u zastupanju društva i preduzimanju pravnih radnji ograničen supotpisom drugog direktora.
Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je tužbeni zahtev tužilje usvojio, kako za poništaj pobijanog rešenja o otkazu ugovora o radu tako i za naknadu štete, jer je zaključio da direktor tuženog BB, u odsustvu drugog direktora, je mogla da obavlja samo hitne poslove u smislu odredbe člana 223. stav 2. Zakona o privrednim društvima, a da donošenje rešenja o otkazu ugovora o radu ne spada u hitne poslove odnosno radnje koje direktor može preduzimati do imenovanja nedostajućeg direktora čijem su supotpisom ograničena njegova prava, pa je ocenio da rešenje o otkazu ugovora o radu nije potpisano od strane ovlašćenog lica, zbog čega ga je poništio i obavezao tuženog da tužilju vrati na rad i isplati joj zaradu, primenom odredbe člana 191. stav 1. Zakona o radu, te da uplati doprinose nadležnom republičkom fondu PIO, na iznose priznate tužilji na ime naknade štete.
Drugostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu tako što je tužbeni zahtev tužilje u celini odbio primenom odredbe člana 172. stav 4. i 179. stav 5. tačka 2. Zakona o radu, nalazeći da su se stekli zakonski uslovi za prestanak radnog odnosa tužilji koja nije potpisala aneks ugovora o radu, iako je bila upoznata sa pravnim posledicama takvog postupanja i da je preostali direktor tuženog bio u obavezi da, u takvoj situaciji, donese rešenje o otkazu ugovora o radu, u skladu sa zakonom, što, po mišljenju drugostepenog suda, svakako predstavlja hitan posao za poslovanje tuženog. Tužbeni zahtev tužilje za naknadu štete odbijen je na osnovu odredbe člana 191. Zakona o radu, jer je otpao pravni osnov za naknadu štete odbijanjem njenog zahteva za poništaj rešenja o otkazu ugovora o radu.
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, drugostepeni sud je pogrešno primenio materijalno pravo a zbog toga je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.
Odredbom člana 223. Zakona o privrednim društvima („Službeni glasnik RS“ br. 36/2011 ... 91/2019), propisano je da ako se broj direktora koji društvo zastupaju pojedinačno smanji ispod broja direktora koji je određen osnivačkim aktom ili odlukom skupštine, preostali direktori nastavljaju da zastupaju društvo u okviru svojih ovlašćenja. Ako se broj direktora koji imaju ovlašćenje na zajedničko zastupanje smanji ispod broja direktora koji je određen osnivačkim aktom ili odlukom skupštine, preostali direktori dužni su da bez odlaganja o tome obaveste skupštinu i nadzorni odbor, ako je upravljanje društvom dvodomno (stav 2.). U slučaju iz stava dva ovog člana, skupština odnosno nadzorni odbor ako je upravljanje društvom dvodomno, vrši imenovanje nedostajućeg direktora, a do tog imenovanja preostali direktori mogu obavljati samo hitne poslove, osim ako je osnivačkim aktom ili odlukom skupštine drugačije određeno (stav 3.).
U konkretnom slučaju, pobijano rešenje doneto je od strane preostalog direktora tuženog u situaciji kada je njegovim osnivačkim aktom predviđeno da ga zastupaju dva direktora i da je svaki direktor u zastupanju društva i preduzimanju pravnih radnji ograničen supotpisom drugog direktora, pri čemu je rešenjem Agencije za privredne registre od 18.01.2017. godine, izbrisan jedan zakonski zastupnik tuženog koji je obavljao funkciju direktora. Pošto je Zakonom o privrednim društvima propisano da preostali direktor do imenovanja nedostajućeg direktora može da obavlja samo hitne poslove, sledi da je bitna činjenica za odlučivanje o tužbenom zahtevu tužilje to da li otkazivanje ugovora o radu zaposlenima kod tužene spada u hitne poslove ili to nije slučaj. Diskreciono je pravo poslodavca da, shodno svom interesu i potrebama poslovanja, odredi poslove koji su hitni, međutim, to nije i diskreciono pravo direktora. Nije utvrđeno da li je tuženi, svojim internim aktom predvideo poslove koji su hitni u smislu odredbe člana 223. stav 3. Zakona o privrednim društvima i da li u hitne poslove kod tuženog spada i otkazivanje zaposlenima ugovora o radu, ili to nije slučaj. S tim u vezi hitni poslovi bi svakako bili oni za koje su zakonom propisani rokovi. Međutim, Zakon o radu nije propisao rok u kom poslodavac zaposlenom ima mogućnost da otkaže ugovor o radu u slučaju propisanom odredbom člana 179. stav 5. tačka 2. tog Zakona odnosno nepotpisivanja aneksa ugovora o radu. Zbog toga od razjašnjenja činjenice potrebe hitnog odlučivanja u ovom slučaju, kod tužene, zavisi ocena zakonitosti pobijanog rešenja kojim je tužilji otkazan ugovor o radu od strane preostalog direktora tuženog.
Iz izloženih razloga, Vrhovni kasacioni sude je ukinuo drugostepenu odluku kao i odluku o troškovima parničnog postupka jer zavisi od njegovog ishoda, u smislu odredbe člana 163. stav 4. Zakona o parničnom postupku.
U ponovnom postupku potrebno je da drugostepeni sud, postupajući po primedbama iz ovog rešenja, donese novu i na zakonu zasnovanu odluku.
Na osnovu izloženog, Vrhovni kasacioni sud je odluku kao u izreci doneo primenom odredbe člana 416. stav 2. Zakona o parničnom postupku.
Predsednik veća – sudija
Gordana Komnenić, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić