
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 2128/2023
18.10.2023. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Mirjane Andrijašević i Zorana Hadžića, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Nenad Dašić, advokat iz ..., protiv tuženog „NIS“ AD Novi Sad, čiji je punomoćnik advokat Branislav Grujić iz ..., radi naknade nematerijalne štete usled zlostavljanja na radu, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1857/22 od 08.12.2022. godine, u sednici održanoj 18.10.2023. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1857/22 od 08.12.2022. godine.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1857/22 od 08.12.2022. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Novom Sadu P1 24/21 od 24.01.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijen je prigovor stvarne nenadležnosti. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužilji na ime nematerijalne štete zbog pretrpljenih duševnih bolova zbog povrede časti i ugleda usled pretrpljenog zlostavljanja na radu kod tuženog isplati iznos od 125.000,00 dinara sve sa zakonskom zateznom kamatom od 24.01.2022. godine do isplate, kao i da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 54.600,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom trećim izreke, odbijen je deo tužbenog zahteva tužilje kojim je tražila isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice za period od 21.07.2021. godine kao dana podnošenja tužbe do 24.01.2022. godine.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1857/22 od 08.12.2022. godine, odbijena je kao neosnovana žalba i potvrđena prvostepena presuda u usvajajućem delu i delu odluke o prigovoru.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, primenom odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Po oceni Vrhovnog suda u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za primenu instituta posebne revizije iz člana 404. stav 1. Zakona parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 72/11 ... 18/20) u vezi člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 10/23). Pravnosnažnom presudom odlučeno je o zahtevu tužilje u sporu radi naknade nematerijalne štete nastale usled zlostavljanja na radu, a imajući u vidu da je tužbeni zahtev tužilje protiv tuženog radi zlostavljanja na radu pravnosnažno usvojen presudom Višeg suda u Beogradu P1 93/16 od 15.09.2017. godine. Uzimajući u obzir vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge koje su nižestepeni sudovi dali za svoje odluke, Vrhovni sud je ocenio da u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnog pitanja od opšteg interesa ili u intersu ravnopravnosti građana, niti potreba za ujednačavanjem sudske prakse i novim tumačenjem prava, posebno u pogledu ocene prigovora zastarelosti, koji su nižestepeni sudovi pravilnom primenom materijalnog prava i ocenili. Imajući u vidu navedeno, kao i da se u konkretnom slučaju radi o parnici radi naknade nematerijalne štete usled utvrđenog zlostavljanja na radu, u kojem odluka o osnovanosti tužbenog zahteva i primena materijalnog prava zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom slučaju, to odluke nižestepenih sudova kojima je eventualno drugačije odlučeno o istom pravnom pitanju ne predstavlja nužno i različito postupanje suda u istoj pravnoj stvari. Iz tih razloga odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije primenom člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona parničnom postupku, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 441. ZPP, propisano je da je revizija dozvoljena u parnicama o sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Odredbom člana 29. stav 4. Zakona o sprečavanju zlostavljanja na radu propisano je da spor zbog zlostavljanja na radu ili u vezi sa radom jeste radni spor zbog čega se na njega primenjuju odredbe o dozvoljenosti revizije iz člana 441. ZPP.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Tužbu radi naknade nematerijalne štete usled utvrđenog zlostavljanja na radu, tužilja je podnela 21.07.2021. godine, a vrednost predmeta spora je 125.000,00 dinara, što prema srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra.
Budući da se tražena pravna zaštita ne odnosi na zasnivanje, postojanje ili prestanak radnog odnosa, a da vrednost predmeta spora pobijanog dela novčanog potraživanja ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni sud našao da je revizija nedozvoljena primenom člana 403. stav 3. ZPP.
Na osnovu iznetog, primenom člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Gordana Komnenić s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić