Rev2 2137/2019 3.5 16; zaštita prava zaposlenih

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2137/2019
13.05.2020. godina
Beograd

 

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Božidara Vujičića, predsednika veća, Vesne Subić i Jelice Bojanić Kerkez, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Rešat Čakara, advokat iz ..., protiv tužene „Raiffeisen bank“ AD ..., čiji je punomoćnik Kosta Danilović, advokat iz ..., radi poništaja Aneksa ugovora o radu i naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2515/18 od 02.04.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 13.05.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2515/18 od 02.04.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Pazaru P1 41/18 od 29.05.2018. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje i utvrđeno da je ništav Aneks ugovora o radu od 28.02.2014. godine o izmeni ugovorenih uslova rada. Stavom drugim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje i utvrđeno da joj je zaključivanjem navedenog Aneksa ugovora o radu i preduzetim procesnim radnjama od strane tužene pričinjena materijalna šteta koja se ogleda u umanjenju zarada za mesece januar i februar 2014. godine i dalje do prestanka radnog odnosa 20.03.2015. godine. Stavom trećim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužilje i obavezana tužena da joj na ime naknade štete zbog manje isplaćene zarade za period od 01.01.2014. godine do 17.03.2014. godine isplati novčani iznos od 11.133,41 dinar. Stavom četvrtim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je tužilja tražila da se obaveže tužena da joj na ime naknade štete zbog manje isplaćene zarade za period od 01.01.2014. godine do 17.03.2014. godine isplati iznos preko dosuđenog do traženog iznosa od 15.882,19 dinara. Stavom petim izreke, obavezana je tužena da tužilji na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 147.438,40 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2515/18 od 02.04.2019. godine, odbijena je, kao neosnovana, žalba tužene i prvostepena presuda potvrđena.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11...87/18 - ZPP), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 26.03.2014. godine. Predmet tužbenog zahteva je poništaj Aneksa ugovora o radu od 28.02.2014. godine, a kojim je tužilja rasporođena na drugo radno mesto kod tužene.

Prema prirodi tražene pravne zaštite, ova parnica spada u parnice iz radnih sporova.

Odredbom člana 441. Zakona o parničnom postupku, propisano je da je u parnicama iz radnih sporova revizija dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Van ovih radnih sporova revizija nije dozvoljena, osim ukoliko se tužba ne odnosi na novčano potraživanje, kada se primenjuje opšti režim dopuštenosti ovog pravnog leka, prema vrednosti spora.

U konkretnom slučaju, tužbeni zahtev se odnosi na poništaj rešenja kojim je tužilja raspoređena na drugo radno mesto, u odnosu na ono koje je obavljala do donošenja predmetnog rešenja. Dakle, tužbeni zahtev se ne odnosi na zasnivanje, postojanje ili prestanak radnog odnosa u smislu člana 441. ZPP, pa zato revizija tužilje nije dozvoljena.

Na osnovu iznetog, primenom člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Božidar Vujičić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić