Rev2 215/2022 3.5.9; zarada, minimalna zarada, minimalna cena rada, naknada zarade i druga primanja

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 215/2022
26.04.2023. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Marine Milanović i Zorice Bulajić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Vladimir Raičević, advokat iz ..., protiv tužene Opštine Lipljan, koju zastupa Predsednik privremenog organa Opštine Lipljan, radi isplate razlike zarade, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2029/21 od 15.07.2021. godine, u sednici veća održanoj 26.04.2023. godine, doneo je

P R E S U D U

USVAJA SE revizija tužilje, PREINAČUJE SE presuda Apelacionog suda u Nišu Gž1 2029/21 od 15.07.2021. godine, tako što se žalba tužene ODBIJA kao neosnovana i POTVRĐUJE presuda Osnovnog suda u Leskovcu P1 471/19 od 23.02.2021. godine.

OBAVEZUJE SE tužena da tužilji na ime troškova revizijskog postupka isplati iznos od 18.000,00 dinara, u roku od 15 dana od dana prijema pismenog otpravka presude.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Leskovcu P1 471/19 od 23.02.2021. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje i obavezana tužena da joj na ime naknade štete u visini razlike između minimalne zarade i isplaćene zarade, za period od avgusta 2016.godine do januara 2019.godine, isplati novčane iznose, u vrednosti i sa kamatom, kao u njenom sadržaju. Stavom drugim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje i obavezana tužena da joj na ime naknade štete u visini razlike između pripadajućeg i isplaćenog uvećanja zarade prema Zaključku Vlade Republike Srbije 05 br.120-335/2007-14 od 25.12.2008.godine, za period od avgusta 2016.godine do januara 2019.godine, isplati novčane iznose, u vrednosti i sa kamatom, kao u njenom sadržaju. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužilji na ime troškova parničnog postupka isplati novčani iznos od 47.983,05 dinara, a ukoliko iste ne isplati u roku od 8 dana po prijemu presude da tužilji na novčani iznos od 37.900,00 dinara isplati zakonsku zateznu kamatu počev od dana izvršnosti presude, do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 2029/21 od 15.07.2021. godine, preinačena je prvostepena presuda tako što je odbijen, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tužena da joj na ime naknade štete u visini razlike između minimalne zarade i isplaćene zarade i razlike između pripadajućeg i isplaćenog uvećanja zarade prema Zaključku Vlade Republike Srbije 05 br. 120- 335/2007-14 od 25.12.2008.godine, za period od avgusta 2016.godine do januara 2019.godine isplati, novčane iznose, u vrednosti i sa kamatom, kao u njenom sadržaju. Odbijen je i zahtev za naknadu troškova postupka kojim je traženo da se tužena obaveže da tužilji isplati iznos od 47.983,00 dinara i iznos od 37.900,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude, do isplate.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju na osnovu odredbe člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu na osnovu člana 408. u vezi člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 18/20), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka predviđena odredbom člana 372. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je u radnom odnosu kod tužene na neodređeno vreme počev od 01.06.2009.godine. Rešenjem tužene broj .. od 01.08.2017.godine raspoređena je na radno mesto poslova za ... kod ..., u zvanju višeg referenta u Odeljenju za ... Opštinske uprave Opštine Lipljan. Istim rešenjem je tužilji određen koeficijent za obračun i isplatu plate od 8,74 dinara i da se utvrđena zarada po osnovu radnog angažovanja zaposlene na KiM uvećava na osnovu Zaključka Vlade RS od 25.12.2008.godine za 50 % i priznato je pravo na dodatak na zaradu od 0,4 % od osnovne plate za svaku punu godinu rada ostvarenu u radnom odnosu kod poslodavca, počev od 01.11.2017.godine. U periodu potraživanja tužilja je obavljala faktički rad kod tužene, a obračun zarade od strane tužene je vršen u skladu sa donetim rešenjem od 01.08.2017.godine. U periodu pre donošenja i primene navedenog rešenja tužilji je obračunavana i isplaćivana plata prema istom koeficijentu u visini od 8,74 sa uvećanjem za 50 % na osnovu Zaključka Vlade RS od 25.12.2008.godine. Na osnovu nalaza i mišljenja sudskog veštaka ekonomsko- finansijske oblasti utvrđeni su pojedinačni iznosi za sporni period od 01.06.2016. godine do 31.01.2019. godine (u dve varijante) u visini razlike između minimalne zarade i osnovne zarade bez uvećanja od 50 % u iznosu od 53.194,88 dinara, kao i visina razlike na ime tzv.“kosovskog dodatka“ u iznosu od 23.881,29 dinara ( prva varijanta) i tužbeni zahtev je preciziran u skladu sa ovom varijantom nalaza i mišljenja veštaka. Po drugoj varijanti, prema podacima o visini minimalne zarade sa minulim radom i osnovne zarade koja je obračunata i isplaćena tužilji sa minulim radom i uvećanjem od 50 % na ime tzv. „kosovskog dodatka“ postoji negativna razlika, odnosno zarada koju je tužilja primila je veća u odnosu na minimalnu zaradu u ukupnom iznosu od 312.564,20 dinara.

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev, nalazeći da je tužena kao poslodavac tužilji u spornom periodu isplaćivala zaradu u manjem iznosu u odnosu na pripadajuću u visini minimalne zarade, bez uvećanja za “kosovski dodatak“ od 50% na mesečnom nivou, a što za posledicu ima osnovanost tužbenog zahteva.

Drugostepeni sud nije prihvatio ovakav stav prvostepenog suda, smatrajući da je isplaćena zarada tužilji pravilno obračunata uz uvećanje od 50% mesečno, jer je sa tzv. „kosovskim dodatkom“ realizovana u većem iznosu od minimalne zarade. Stoga smatra da tužilja neosnovano potražuje utuženu razliku.

Vrhovni kasacioni sud ne prihvata ovakvo stanovište drugostepenog suda, jer nalazi da je zasnovano na pogrešnoj primeni materijalnog prava.

Tužilja na osnovu člana 5. stav 2. Zakona o platama službenika i nameštenika u organima autonomne pokrajine i lokalne samouprave („Službeni glasnik RS“, br. 113/17, sa novelama) ima pravo na isplatu minimalne zarade. Osim toga, tužilji u skladu sa Zaključkom Vlade Republike Srbije broj 120-335/2007-14 od 25.12.2008. godine i Zakonom o budžetu pripada i pravo na uvećanje pripadajuće zarade u visini od 50% mesečno na ime tzv. „kosovskog dodatka“. Prema nalazu veštaka, tužilji je obračunata plata u manjem iznosu od minimalne zarade i na taj iznos vršeno je uvećanje od 50% mesečno. Takav obračun nije pravilan. Tužilja je imala pravo na isplatu plate u visini minimalne zarade i uvećanje od 50% obračunato na taj iznos. Isplaćena ukupna zarada tužilji sa tzv. „kosovskim dodatkom“ u spornom periodu je veća od minimalne zarade, ali je manja od iznosa koji se dobija obračunom plate u visini minimalne zarade uz uvećanje za 50% mesečno. Stoga je pravilan zaključak prvostepenog suda da tužilja ima pravo na utuženu razliku zarade.

Na osnovu izloženog, Vrhovni kasacioni sud je primenom odredbe člana 416. stav 1. Zakona o parničnom postupku doneo odluku kao u stavu prvom izreke.

Kako je preinačena drugostepena presuda i odbijena žalba tužene, to je potvrđena i odluka o troškovima prvostepenog postupka.

Tužilja je uspela u postupku po reviziji, pa joj na osnovu članova 153, 154. i 163. stav 2. Zakona o parničnom postupku, pripadaju i opredeljeni troškovi ovog postupka, koji obuhvataju troškove na ime: sastava revizije 18.000,00 dinara prema tarifnom broju 16. Tarife o nagradama i naknadama za rad advokata („Službeni glasnik RS“ broj 121/12...37/21), dok trošak sudske takse nije priznat jer zahtev nije opredeljen u smislu člana 163. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

Na osnovu člana 165. stav 2. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Dragana Marinković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić