
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2182/2015
16.12.2015. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Lidije Đukić i Božidara Vujičića, članova veća, u pravnoj stvari tužioca B.V. iz N.S., čiji je punomoćnik Z.J., advokat iz N.S., protiv tužene Republike Srbije, Bezbedonosno-informativna agencija iz Beograda, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, radi utvrđenja ništavosti rešenja o prestanku radnog odnosa, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu Gž1 23/15 od 24.03.2015. godine, u sednici održanoj 16.12.2015. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužioca izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu Gž1 23/15 od 24.03.2015. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Osnovnog suda u Novom Sadu P1 1829/14 od 11.12.2014. godine, odbačena je tužba tužioca od 17.10.2014. godine.
Rešenjem Višeg suda u Novom Sadu Gž1 23/15 od 24.03.2015. godine, žalba tužioca je odbijena i prvostepeno rešenje potvrđeno.
Protiv pravnosnažnog rešenja donesenog u drugom stepenu tužilac je izjavio reviziju, iz svih zakonskih razloga.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijano rešenje na osnovu člana 408. u vezi člana 420. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11, 49/13-US, 74/13-US i 55/14), pa je našao da je revizija neosnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema činjeničnom stanju na kome je zasnovana pobijana odluka, tužilac je u ovom postupku tužbom podnetom 17.10.2014. godine, tražio da se utvrdi da je apsolutno ništavo rešenje direktora Bezbedonosno-informativne agencije broj 00427 od 11.05.2005. godine kao nepostojeće i da kao takvo ne proizvodi pravno dejstvo, te da se obaveže tužena da tužioca vrati na poslove i zadatke koje je obavljao i da mu isplati sve neisplaćene zarade i druga primanja od 11.05.2005. godine, kao dana donošenja rešenja o prestanku radnog odnosa, do vraćanja na posao, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Takođe je utvrđeno da je tužilac podneo 20.06.2005. godine Opštinskom sudu u Novom Sadu tužbu protiv tuženog, radi poništaja rešenja o prestanku radnog odnosa, vraćanju na rad i naknadi štete u vidu izgubljene zarade i drugih primanja, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i to za period od 11.05.2005. godine do dana vraćanja na rad. Naime, odlučujući o podnetoj tužbi od 20.06.2005. godine, delimičnom presudom Opštinskog suda u Novom Sadu P1 4157/05 od 18.05.2006. godine, odbijen je deo tužbenog zahteva tužioca kojim je tražio da se poništi rešenje broj 00427 od 11.05.2005. godine kojim je tužiocu prestao radni odnos, kao i zahtev da se tužilac vrati na rad. Presudom Okružnog suda u Novom Sadu Gž 4372/06 od 19.04.2007. godine, odbijene su žalbe i potvrđena je delimična prvostepena presuda. Potom je presudom Opštinskog suda u Novom Sadu P1 4157/05 od 17.04.2008. godine, odbijen preostali deo tužbenog zahteva tužioca za naknadu štete zbog izgubljene zarade i uplate traženih doprinosa, a koja presuda je postala pravnosnažna 05.05.2008. godine. Tužilac je protiv presude Okružnog suda u Novom Sadu Gž 4372/06 od 19.04.2007. godine izjavio reviziju, a koja je odbijena presudom Vrhovnog suda Srbije Rev2 1071/07 od 24.01.2008. godine. Podneskom od 01.05.2011. godine, tužilac je podneo predlog za ponavljanje postupka, a rešenjem od 16.11.2011. godine odbijen je predlog tužioca za ponavljanje postupka i koje rešenje je postalo pravnosnažno 07.02.2012. godine.
Imajući u vidu navedeno Vrhovni kasacioni sud nalazi da je osnovan zaključak nižestepenih sudova da se u konkretnom slučaju radi o pravnosnažno presuđenoj stvari, jer je o zahtevu tužioca za poništaj rešenja o prestanku radnog odnosa, vraćanju na rad i naknadi štete u vidu izgubljene zarade i drugih primanja već odlučeno pravnosnažnim sudskim odlukama u predmetu P1 4157/05.
Odredbom člana 294. stav 1. tačka 4. Zakona o parničnom postupku, propisano je da sud po prethodnom ispitivanju tužbe donosi rešenje kojim se tužba odbacuje ako utvrdi da je stvar pravnosnažno presuđena.
Naime, za osnovanost prigovora presuđene stvari potrebno je da osim identiteta stranaka postoji identitet predmeta spora, kao i identitet činjeničnih osnova. Saglasno navedenom, nižestepeni sudovi su pravilno zaključili da je osnovan istaknuti prigovor presuđene stvari, jer je pravnosnažnom delimičnom presudom Opštinskog suda u Novom Sadu P1 4157/05 od 18.05.2006. godine, odbijen deo tužbenog zahteva tužioca kojim je tražio da se poništi rešenje broj 00427 od 11.05.2005. godine kojim je tužiocu prestao radni odnos, kao i zahtev da se tužilac vrati na rad, dok je pravnosnažnom presudom Opštinskog suda u Novom Sadu P1 4157/05 od 17.04.2008. godine odbijen preostali deo tužbenog zahteva za naknadu štete zbog izgubljene zarade i uplati traženih doprinosa od 11.05.2005. godine, kao dana donošenja rešenja o prestanku radnog odnosa, do vraćanja na posao sa zakonskom zateznom kamatom.
Imajući u vidu navedeno neosnovano se u reviziji tužioca ukazuje da nije osnovan istaknuti prigovor presuđene stvari, jer je tužilac podnetom tužbom tražio da se utvrdi apsolutna ništavost rešenja o otkazu. U konkretnom slučaju, pravilno su nižestepeni sudovi ocenili da je osnovan istaknuti prigovor presuđene stvari, s obzirom da u ovoj pravnoj stvari postoji ne samo identitet parničnih stranaka, već i identitet predmeta spora, kao i identitet činjeničnog osnova, jer je pravnosnažnom delimičnom presudom Opštinskog suda u Novom Sadu P1 4157/05 od 18.05.2006. godine odlučeno o delu tužbenog zahteva tužioca kojim je tražio da se poništi rešenje tužene broj 00427 od 11.05.2005. godine, kao i da se tužilac vrati na rad, dok je pravnosnažnom presudom istog suda P1 4157/05 od 17.04.2008. godine odlučeno o preostalom delu tužbenog zahteva tužioca za naknadu štete na ime izgubljene zarade i traženih doprinosa. Stoga, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je pravilno odbačena tužba u ovoj pravnoj stvari.
Na osnovu člana 414. stav 1. u vezi člana 420. stav 6. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
Vesna Popović, s.r.