
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2191/2016
19.10.2017. godina
Beograd
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija Vesne Popović, predsednika veća, Lidije Đukić i Božidara Vujičića, članova veća, u pravnoj stvari tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Predrag S. Popović, advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ... i VV iz ..., vlasnika proizvodne radnje GG, čiji je punomoćnik Branko Unjić, advokat iz ..., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužene BB izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3084/15 od 31.05.2016. godine, u sednici održanoj 19.10.2017. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužene BB izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3084/15 od 31.05.2016. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Kruševcu P1 362/14 od 24.07.2015. godine, stavom prvim izreke usvojen je tužbeni zahtev tužilje prema tuženima i poništeno kao nezakonito rešenje o otkazu ugovora o radu od 24.06.2014. godine pa su obavezani tuženi da tužilju vrate na rad. Stavom drugim izreke obavezani su tuženi da tužilji na ime troškova postupka isplate 88.500,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3084/15 od 31.05.2016. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužene BB i potvrđena prvostepena presuda u delu stava prvog izreke kojim je usvojen tužbeni zahtev tužilje prema njoj i poništeno kao nezakonito rešenje o otkazu ugovora o radu od 24.06.2014. godine i obavezana tužena BB da tužilju vrati na rad. Stavom drugim izreke preinačena je prvostepena presuda u preostalom delu stava prvog izreke i u stavu drugom izreke tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje prema tuženom VV kojim je tražila da se poništi kao nezakonito rešenje o otkazu ugovora o radu od 24.06.2014. godine i obaveže tuženi VV da tužilju vrati na rad; obavezana je tužena BB da tužilji na ime troškova parničnog postupka isplati 52.500,00 dinara; obavezana je tužilja da tuženom VV na ime troškova parničnog postupka isplati 72.000,00 dinara.
Protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu, tužena BB je izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Odlučujući o reviziji na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku (ZPP) („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 i 55/14) Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je bila zaposlena kod tužene BB, vlasnice proizvodne radnje GG, na osnovu ugovora o radu zaključenog 13.06.2013. godine, na poslovima šivenja tekstilne robe. Spornim rešenjem od 24.06.2014. godine tužilji je otkazan ugovor o radu na osnovu člana 179. tačka 1. Zakona o radu, zbog neostvarivanja rezultata rada, nedovoljnog znanja i sposobnosti za rad na poslovima koje obavlja. Tuženi VV je suprug tužene BB i u preduzetničkoj radnji obavljao je funkciju poslovođe. Pre otkaza ugovora o radu tužilji nije dostavljeno upozorenje o postojanju razloga za otkaz ugovora o radu.
Polazeći od navedenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su pravilno primenili član 179. tačka 1. u vezi sa članom 180. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ br. 24/05, 61/05, 54/09 i 32/13) kada su usvojili tužbeni zahtev prema tuženoj BB.
Članom 179. tačka 1. Zakona o radu, propisano je da poslodavac može zaposlenom da otkaže ugovor o radu ako zaposleni ne ostvaruje rezultate rada, odnosno nema potrebna znanja i sposobnosti za obavljanje poslova na kojima radi.
Članom 180. stav 1. Zakona o radu propisano je da je poslodavac dužan da pre otkaza ugovora o radu u slučaju iz člana 179. tačka 1)-6) ovog zakona zaposlenog pismenim putem upozori na postojanje razloga za otkaz ugovora o radu i da mu ostavi rok od najmanje pet radnih dana od dana dostavljanja upozorenja da se izjasni na navode iz upozorenja. Stavom 2. navedenog člana propisano je da je poslodavac dužan da u upozorenju navede osnov za davanje otkaza, činjenice i dokaze koji ukazuju na to da su se stekli uslovi za otkaz i rok za davanje odgovora na upozorenje.
U konkretnom slučaju tužena BB je postupila suprotno članu 180. stav 1. Zakona o radu, jer upozorenje nije dostavljeno tužilji pre davanja otkaza, pa nije ostvarena svrha upozorenja koja se sastoji u tome da se zaposlenom stavi do znanja da je svojom radnjom, odnosno postupkom izazvao nastanak otkaznog razloga, kako bi se izjasnio o svemu što mu se stavlja na teret, čime se omogućava pravo na odbranu od otkaznog razloga.
Naime, Konvencija Međunarodne organizacije rada broj 158 o prestanku radnog odnosa na inicijativu poslodavca („Službeni list SFRJ“ – Međunarodni ugovori br. 4/84, 7/91) u članu 7. predviđa da radni odnos radnika neće prestati zbog razloga vezanih za ponašanje radnika ili njegov rad pre nego što mu se omogući da se brani od iznetih navoda, osim ako se s razlogom ne može očekivati od poslodavca da mu pruži tu mogućnost. Ovom odredbom je garantovano pravo radnika na odbranu od otkaznog razloga i zbog toga je članom 180. Zakona o radu propisana obaveza poslodavca da pre otkaza ugovora o radu zaposlenog pisanim putem upozori na postojanje razloga za otkaz ugovora o radu i da mu ostavi rok od najmanje pet radnih dana za izjašnjenje, pa u slučaju da poslodavac prekrši ovu odredbu rešenje o otkazu nije zakonito. Stoga je sporno rešenje o otkazu ugovora o radu nezakonito i tužena je u obavezi da zbog nezakonitog otkaza, tužilju vrati na rad na osnovu člana 191. stav 1. Zakona o radu.
Revizijskim navodima se ukazuje da su nižestepeni sudovi pogrešno primenili materijalno pravo, jer su propustili da primene član 191. stav 7. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ br. 75/14). Vrhovni kasacioni sud je našao da su neosnovani navodi o pogrešnoj primeni materijalnog prava. Naime, nižestepeni sudovi su ispitali zakonitost spornog rešenja od 24.06.2014. godine prema materijalnom pravu važećem u momentu njegovog donošenja i stoga su odredili vraćanje tužilje na rad kao pravnu posledicu nezakonitog otkaza propisanu članom 191. stav 1. Zakona o radu. Zakon o izmenama i dopunama Zakona o radu objavljen je u „Službenom glasniku RS“ br. 75 od 21.07.2014. godine i stupio je na snagu 29.07.2014. godine, a kako zakoni ne mogu imati povratno dejstvo (član 197. Ustava), to se u konkretnom slučaju ne može primeniti stav 7. člana 191. Zakona o radu, jer nije bio na snazi u vreme donošenja spornog rešenja.
Na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci presude.
Predsednik veća-sudija
Vesna Popović,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić