Rev2 2211/2016 tehnološki višak

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2211/2016
29.11.2016. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branka Stanića i Gordane Ajnšpiler Popović, članova veća, u radnom sporu tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Dejan Maksić, advokat iz ..., protiv tuženog Institut za ratarstvo i povrtarstvo …, čiji su punomoćnici Nikola Šijan i Danica Kostantinović, advokati u ..., radi poništaja i naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1214/16 od 13.05.2016. godine, u sednici veća održanoj 29.11.2016. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1214/16 od 13.05.2016. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P1 1406/2014 od 24.02.2016. godine, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca i poništeno rešenje tuženog od 20.02.2008. godine o otkazu ugovora o radu i prestanku radnog odnosa tužioca kao nezakonito. Obavezan je tuženi da tužiocu isplati ukupan iznos od 6.502.031,52 dinara na ime novčane naknade štete zbog izgubljene zarade za period od 26.02.2008. do 20.11.2014. godine, što odgovara zbiru mesečnih pojedinačnih odnosa neisplaćene zarade sa minulim radom za navedeni period u visini od 3.970.592,46 dinara, uvećanom za iznos od 2.531.439,06 dinara na ime obračunate zakonske zatezne kamate na mesečne pojedinačne iznose za navedeni period, računajući od svakog prvog dana u sledećem mesecu u odnosu na svaki mesec za koji tužiocu pripada novčana naknada pa do 01.11.2015. godine, u pojedinačnim mesečnim iznosima kao u izreci prvostepene presude, zatim zakonsku zateznu kamatu na iznos od 3.970.592,46 dinara počev od 02.11.2015. godine pa do konačne isplate, zatim iznos od 436.157,95 dinara na ime naknade štete u visini neisplaćenog regresa za godišnji odmor za period od 26.02.2008. do 20.11.2014. godine, što odgovara zbiru neisplaćenih regresa za navedeni period u visini od 263.889,00 dinara uvećanom za iznos od 182.268,95 dinara na ime obračunate zakonske zatezne kamate na taj iznos za navedeni period, zakonsku zateznu kamatu na iznos od 263.889,00 dinara počev od 02.11.2015. godine pa do isplate, iznos od 37.801,44 dinara na ime novčane naknade štete kao razlike u visini penzije koju bi tužilac ostvario da nije nezakonito udaljen sa rada, što predstavlja razliku između visine penzije da je tužilac prestao sa radom dana 20.11.2014. godine u odnosu da je prestao sa radom dana 26.02.2008. godine u iznosu od 3.155,84 dinara svakog meseca počev od 21.11.2014. godine pa do 01.11.2015. godine što ukupno za ovaj period iznosi 35.660,99 dinara sa obračunatom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos u visini od 2.140,45 dinara, zakonsku zateznu kamatu na iznos od 35.660,99 dinara počev od 02.11.2015. godine pa do isplate. Obavezan je tuženi da tužiocu isplati pojedinačne iznose navedene u tački 3. izreke prvostepene presude. Tužbeni zahtev tužioca u preostalom delu je odbijen. Obavezan je tuženi da tužiocu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.051.525,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 24.02.2016. godine do isplate. Tužilac je oslobođen plaćanja sudskih taksi.

Odlučujući o žalbi tuženog Apelacioni sud u Novom Sadu je presudom Gž1 1214/16 od 13.05.2016. godine žalbu odbio kao neosnovanu i prvostepenu presudu potvrdio u pobijanom usvajajućem delu.

Protiv drugostepene presude tuženi je izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' 72/11... 55/14), koji se primenjuje na osnovu odredbe člana 506. stav 2. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' 72/11) i našao da revizija tuženog nije osnovana.

U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti. Neosnovano u reviziji tuženi ističe da su učinjene bitne povrede iz člana 407. stav 1. tačka 3. ZPP, jer na sve povrede na koje se poziva tuženi nisu učinjene u postupku pred drugostepenim sudom, a prema navedenoj zakonskoj odredbi revizija se može izjaviti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP koja je učinjena u postupku pred drugostepenim sudom.

Prema utvrđenim činjenicama, tužilac je kod tuženog dana 18.07.2007. godine zaključio ugovor o uređivanju međusobnih prava, obaveze i odgovornosti kojim je u tački 1. konstatovano da je zaposleni zasnovao radni odnos kod poslodavca dana .... godine na neodređeno vreme na radnom mestu … – … u Zavodu za proučavanje zemljišta i agroekologiju. Prema Pravilniku iz 2006. godine pod rednim brojem … … navedeno je da su uslovi: IV stepen stručne spreme, poljoprivredna škola, organizatorske sposobnosti, radno iskustvo od najmanje pet godina na istim ili sličnim poslovima, obučen za poslove magacinskog poslovanja, opšta zdravstvena sposobnost, te da je rešenjem od 31.03.2000. godine tužilac raspoređen na radno mesto … – … u RJ ogledna polja poslodavca. Tužilac je obavljao poslove na ... u periodu od kraja avgusta do marta, poslove … u periodu od februara i marta, rad u polju sa radnicima na okopavanju, plevljenju soje i graška u periodu od maja do septembra meseca, gde je bio zadužen da prati i organizuje rad zaposlenih i sezonske radne snage, a u odsustvu ... je obavljao poslove .... Poslovi ... su takve prirode da su se u navedenim vremenskim periodima naročito u periodu od novembra do marta obavljali u povećanom obimu, a da bi tužilac i ostali zaposleni obavili sav predviđeni posao, često su radili prekovremeno, ali se ti sati nisu uzimali u obzir prilikom obračuna zarade već bi se i prekovremeni sati koristili kao slobodni dani u periodu godine u kojem po prirodi posla u kojem je bio smanjen obim posla. Tuženi je dana 20.02.2008. godine doneo rešenje o otkazu ugovora o radu kojim je tužiocu raspoređenom na radnom mestu ... – ..., otkazao ugovor o radu zbog prestanka potrebe za njegovim radom usled tehnoloških, ekonomskih i organizacionih promena u Institutu za ratarstvo i povrtarstvo. U rešenju se, između ostalog, navodi da tužiocu prestaje radni odnos sa 25.02.2008. godine, da će mu se otpremnina isplatiti u skladu sa posebnim rešenjem, da je ostvario pravo na otpremninu u skladu sa posebnim rešenjem, da je prestala potreba za obavljanjem poslova na koje je zaposleni raspoređen usled tehnoloških, ekonomskih i organizacionih promena u Institutu u toku 2007/2008 godine, koje se ogleda u potrebama smanjivanja broja izvršilaca na istim ili sličnim poslovima, gašenju pojedinih radnih mesta, potrebi za usklađivanje odnosa broja zaposlenih istraživača i broja zaposlenog pomoćnog osoblja Instituta, a što je utvrđeno u novom Pravilniku o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji poslova u Institutu. Tužiocu je isplaćena otpremnina. Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji poslova u Institutu za ratarstvo i povrtarstvo od 15.05.2007. godine izbrisano je radno mesto poslovođe objekta polje I. Nakon stupanja na snagu ovog Pravilnika, tužilac je sa tuženim zaključio dana 18.10.2007. godine ugovor o uređivanju međusobnih prava, obaveza i odgovornosti, on je raspoređen na poslove ... – ..., a na osnovu rešenja od 31.03.2000. godine bio raspoređen na poslove ... – ... u RJ ogledna polja poslodavca. Nakon otkaza ugovora o radu tužiocu u februaru 2008. godine kod tuženog je nastavljeno sa postupkom ... koji je uskladišten od 2007. godine u istom obimu kao i ranijih godina, a koje poslove su nastavili da obavljaju preostala dva radnika uz pomoć sezonske radne snage a koji su bili pored tužioca zaposleni u oglednom polju I. Međutim, 2008. godine kada je nastupio period kada se rade poslovi dorade semena, doradni centri odbili su da dorade soju, pa je ista doneta u ogledno polje I i tuženi bio primoran da te 2008. godine zbog bitno povećanog obima posla na poslovima dorade, radno angažuje jednog sezonskog radnika na period od šest meseci i na taj način je radno angažovani radnik pokrivao drugu smenu ... u oglednom polju I, a koju je do otkaza pokrivao tužilac. Drugi radnik je pokrivao prvu smenu ... u oglednom polju I. Pre potpisivanja ugovora o radu BB je bio angažovan u periodu ..., dakle u periodu kada je tužiocu otkazan ugovor o radu ili kao sezonska radna snaga i radio je poslove koje je do tada radio tužilac. Tuženi je dana 08.09.2008. godine zaključio ugovor o radu sa BB radi obavljanja poslova KV radnik u poljoprivredi, ugovoreno je da će zaposleni obavljati poslove u oglednom polju na Rimskim šančevima, na period od godinu dana počev od 08.09.2008. do 07.09.2009. godine. BB angažovan je i 2009. godine kao polukvalifikovani radnik na Institutu, a poslednji zaključeni ugovor mu je istekao 31.03.2011. godine.

Na utvrđeno činjenično stanje, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo kada su poništili rešenje tuženog od 20.02.2008. godine o otkazu ugovora o radu i prestanku radnog odnosa tužioca kao nezakonito.

Iz utvrđenih činjenica proizlazi da je tužiocu otkazan ugovor o radu na osnovu odredbe člana 179. stav 1. tačka 9. Zakona o radu. Tuženi je primenjujući Zakon o naučno-istraživačkoj delatnosti, doneo novi Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji poslova u Institutu za ratarstvo i povrtarstvo iz 2008. godine, kojim je ukinuto radno mesto poslovođa objekta ''...'', na kome je tužilac bio jedan izvršilac i to je bio razlog za otkaz ugovora o radu. Ispitujući zakonitost osporenog rešenja o otkazu ugovora o radu od 20.02.2008. godine, nižestepeni sudovi su pravilno zaključili da je rešenje o otkazu ugovora o radu zbog tehnoloških, ekonomskih i organizacionih promena kod tuženog nezakonito. Naime, u toku postupka je utvrđeno da obim poslova koje je tužilac obavljao nije smanjen nakon što je tužiocu otkazan ugovor o radu, da kod tuženog nije došlo do tehnoloških, organizacionih, niti ekonomskih promena koje su bile od uticaja na smanjenje obima posla. Pored toga, tuženi je zasnovao radni odnos sa licima na radnom mestu KV radnik u poljoprivredi u periodu od šest meseci nakon otkaza ugovora o radu tužiocu i to sa VV, GG, DD i ĐĐ i to na određeno vreme, a koji su zaposleni na radnom mestu koje u svom opisu posla ima elemente kao iz opisa posla tužioca, odnosno da su primljeni na radno mesto na kome je tužilac s obzirom na svoje kvalifikacije i radno iskustvo, mogao da obavlja rad. Tuženi je u periodu nakon otkaza ugovora o radu tužioca radno angažovao BB koji je obavljao poslove tužioca. Pravilno zaključuju nižestepeni sudovi da iako je kod tuženog sistematizacijom ukinuto radno mesto tužioca na kome je bio jedini izvršilac, nije prestala potreba za obavljanjem poslova tog radnog mesta, da nije došlo do smanjenja obima, već je tuženi u više navrata u periodu od šest meseci nakon otkaza ugovora o radu tužioca, angažovao više lica za poslove koji su iz opisa poslova koje je obavljao tužilac i da je dve nedelje nakon isteka perioda od šest meseci nakon otkaza ugovora o radu tužioca, u septembru mesecu, kada se poslovi radnog mesta tužioca obavljaju u punom obimu, angažovao lice na radnom mestu tužioca, odnosno za obavljanje noćne smene dorade semena koji je posao godinama obavljao tužilac. Kako iz utvrđenih činjenica proizilazi da kod tuženog nije došlo do prestanka potrebe za obavljanjem poslova dorade semena niti je došlo do smanjenja obima tog posla ni u jednoj od faza posla, te da tužilac nije bio premešten na drugo radno mesto koje odgovara njegovim kvalifikacijama i radnom iskustvu, tužiocu nije mogao biti otkazan ugovor o radu. Iz navedenih razloga pravilno su nižestepeni sudovi poništili rešenje tuženog od 20.02.2008. godine o prestanku radnog odnosa tužioca kao nezakonito, pa je neosnovano isticanje u reviziji tuženog da su nižestepene presude zasnovane na pogrešnoj primeni materijalnog prava.

Na osnovu odredbe člana 191. stav 1. Zakona o radu, pravilno je nižestepenim presudama usvojen tužbeni zahtev tužioca i tužiocu dosuđena naknada štete zbog izgubljene zarade i drugih primanja koja tužiocu pripadaju po zakonu i opštem aktu i uplata doprinosa za obavezno socijalno osiguranje za vreme nezakonitog prestanka radnog odnosa. Pravilno je nižestepenim presudama tužiocu dosuđena naknada štete u visini regresa za godišnji odmor, a koji regres bi tužilac ostvario kod tuženog da mu nije otkazan ugovor o radu. Naime, donošenjem nezakonitog rešenja poslodavac je sprečio zaposlenog da koristi godišnji odmor a time i ostvari pravo na isplatu regresa, zbog čega usled poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu zaposlenom pripada i isplata naknade štete u visini regresa za godišnji odmor koji bi po redovnom toku stvari zaposleni kod poslodavca ostvario u visini utvrđenoj na osnovu nalaza veštaka. Iz navedenih razloga, neosnovano tuženi pobija nižestepene presude i u ovom delu. Pravilno su nižestepeni sudovi tužiocu dosudili naknadu štete u visini razlike penzije koju je tužilac ostvario i penzije koju bi po redovnom toku ostvario da je nastavio da radi kod poslodavca u spornom periodu.

Na osnovu izloženog, neosnovano u reviziji tuženi ističe da je usvajanjem tužbenog zahteva tužioca pogrešno primenjeno materijalno pravo.

Vrhovni kasacioni sud je cenio ostale navode u reviziji tuženog, pa je našao da su bez uticaja na pravilno i zakonito donete odluke nižestepenih sudova.

Vrhovni kasacioni sud je primenom člana 414. ZPP odlučio kao u izreci.

Predsednik veća sudija

Branislava Apostolović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić