Rev2 2223/2019 3.5.9. ostala primanja

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2223/2019
18.12.2019. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Vesne Popović, predsednika veća, Božidara Vujičića, dr Ilije Zindovića, Biserke Živanović i Spomenke Zarić, članova veća, u parnici tužilaca AA, BB i VV, svih iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Veroslav Garić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije - Ministarstvo unutrašnjih poslova – Odred žandarmerije Kraljevo, koju zastupa Državno pravobranilaštvo – Odeljenje u Kraljevu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3603/18 od 24.01.2019. godine, u sednici održanoj 18.12.2019. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3603/18 od 24.01.2019. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3603/18 od 24.01.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kraljevu P1 265/2014 od 19.07.2018. godine, stavom prvim izreke, utvrđeno je da je tužba tužilaca AA i BB, u odnosu na tužbeni zahtev kojim su tražili isplatu na ime naknade štete zbog neisplaćenih dodataka na platu po osnovu noćnog rada za decembar 2010. godine, iznos od po 2.944,76 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.02.2011. godine, te za januar 2011. godine iznos od po 1.307,12 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 01.03.2011. godine, kao i po osnovu rada u neradne dane verskih i državnih praznika za 02.01.2011. godine, iznos po 2.212,06 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 01.03.2011. godine, te za 03.01.2011. godine iznos od 2.212,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 01.03.2011. godine do isplate, povučena. Stavom drugim izreke, utvrđeno je da je tužba tužioca VV, povučena u odnosu na tužbeni zahtev kojim je tražio isplatu na ime naknade štete zbog neisplaćenih dodataka na platu po osnovu noćnog rada za decembar 2010. godine, januar 2011. godine, po osnovu rada u neradne dane verskih i državnih praznika za 02.01.2011. godine, 03.01.2011. godine, kao i po osnovu prekovremenog rada za decembar 2010. godine, pojedinačne iznose bliže određene u tom stavu izreke sa zakonskom zateznom kamatom na svaki iznos. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu AA na ime naknade štete zbog neisplaćenih dodataka na platu po osnovu noćnog rada, rada u neradne dane verskih i državnih praznika i prekovremenog rada u periodu od 01.02.2011. godine do 31.12.2011. godine, plati pojedinačne iznose bliže određene u tom stavu izreke sa zakonskom zateznom kamatom na svaki iznos. Stavom četvrtim izreke, obavezana je tužena da tužiocu BB, na ime naknade štete za neisplaćene dodatke na platu po osnovu noćnog rada, rada u neradne dane verskih i državnih praznika i prekovremenog rada u periodu od 01.02.2011. godine do 31.12.2011. godine, plati pojedinačne iznose bliže određene u tom stavu izreke sa zakonskom zateznom kamatom na svaki iznos. Stavom petim izreke, obavezana je tužena da tužiocu VV na ime naknade štete za neisplaćene dodatke na platu po osnovu noćnog rada, rada u neradne dane verskih i državnih praznika i prekovremenog rada u periodu od 01.02.2011. godine do 31.12.2011. godine plati pojedinačne iznose bliže određene u tom stavu izreke sa zakonskom zateznom kamatom na svaki iznos. Stavom šestim izreke, obavezana je tužena da tužiocima naknadi troškove postupka i to tužiocu AA 18.979, 88 dinara, tužiocu BB 18.979,88 dinara i tužiocu VV 18.869,66 dinara na ime sudskih taksa, a obavezana je tužena da naknadi tužiocima kao solidarnim poveriocima ostale troškove parničnog postupka od 201.000,00 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti odluke do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3603/18 od 24.01.2019. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Kraljevu P1 264/14 od 19.07.2018. godine u stavovima trećem, četvrtom, petom i šestom izreke.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je izjavila reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP i člana 374. stav 1. i 2. ZPP, učinjenih u postupku pred drugostepenim sudom, kao i zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči u smislu člana 404. ZPP, zbog potrebe ujednačavanja sudske prakse u tumačenju zakonskih odredaba i opštih akata Ministarstva unutrašnjih poslova.

Članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Stavom drugim istog člana propisano je da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava prvog ovog člana odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Postupajući na osnovu citirane zakonske odredbe Vrhovni kasacioni sud nije dozvolio odlučivanje o posebnoj reviziji tužene, jer u konkretnom slučaju nema potrebe da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa, niti pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana. Presuđenjem u ovoj parnici nije odstupljeno od sudske prakse u kojoj je raspravljeno pitanje prava policajaca na uvećanu platu za vreme noćnog rada i prekovremenog rada, koji nije priznat kroz dodatni koeficijent za obračun plate tužiocima. U konkretnom slučaju tužena nije dokazala da je tražene naknade platila za utuženi period. Kako je drugostepena presuda doneta u skladu sa usaglašenom sudskom praksom, prihvatanje odlučivanja o reviziji tužene kao izuzetno dozvoljenoj ne bi uticalo na drugačiji ishod spora. Ostali razlozi zbog kojih se revizija izjavljuje odnose se na tvrdnju o učinjenim bitnim povredama odredaba ZPP. Međutim, bitne povrede postupka nisu zakonski razlog zbog kojih može da se izjavi posebna revizija.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Odlučujući o dozvoljenosti revizije primenom člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku - ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Članom 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima, ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj parnici podneta je 13.03.2013. godine, sa zahtevom za isplatu naknade štete na ime neplaćenih dodataka za platu po osnovu noćnog rada, rada u neradne dane verskih i državnih praznika i prekovremenog rada, a pobijani deo pravnosnažne presude za tužioca AA je 89.748,51 dinar, za tužioca BB 89.748,51 dinar i za tužioca VV 88.370,79 dinara.

Kako je vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude ispod zakonom propisanog cenzusa za izjavljivanje revizije iz člana 403. stav 3. ZPP, to revizija tužene nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Vesna Popović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić