
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2239/2015
16.06.2016. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Lidije Đukić i Božidara Vujičića, članova veća, u pravnoj stvari tužioca P.K. iz M., čiji je punomoćnik M.Đ., advokat iz S.M., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo unutrašnjih poslova, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Beograd, radi poništaja rešenja, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1622/15 od 16.07.2015. godine, u sednici održanoj 16.06.2016. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1622/15 od 16.07.2015. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 2514/14 od 08.04.2015. godine, stavom prvim izreke, poništeno je, kao nezakonito, rešenje tužene od 13.03.1995. godine i rešenje od 11.05.1995. godine, pa je stavom drugim izreke obavezana tužena da tužioca vrati na rad i naknadi mu troškove parničnog postupka od 237.000,00 dinara sa zakonskom kamatom počev od donošenja presude pa do isplate. Stavom trećim izreke, tužba tužioca je odbačena u delu kojim je tražio da se obaveže tužena da ga vrati u radni odnos da obavlja poslove i zadatke koje je ranije obavljao.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1622/15 od 16.07.2015. godine, žalba tužene je odbijena, kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena u stavu prvom i drugom izreke.
Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu, tužena je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu odluku, primenom člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 i 55/14), pa je našao da je revizija neosnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po slubženoj dužnosti, a revizijom se ne ukazuje na druge povrede postupka zbog kojih se, primenom člana 407. stav 1. ZPP, revizija može izjaviti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio u radnom odnosu kod tužene na neodređeno vreme, do donošenja rešenja tužene od 13.03.1995. godine, po kome mu prestaje radni odnos zaključno sa 28.02.1995. godine, primenom člana 45. u vezi člana 34. stav 1. tačka 2. Zakona o unutrašnjim poslovima, jer se protiv njega vodi krivični postupak pod brojem K 43/94, za krivično delo iz člana 33. Zakona o oružju i municiji, kao i istražni postupci – Ki 381/93, Ki 378/93 i Ki 255/93, za krivična dela iz člana 242. stav 1, člana 233. stav 3. i člana 254. stav 1. Krivičnog zakonika RS. Rešenjem tužene od 11.05.1995. godine, odbijen je prigovor ovde tužioca protiv navedenog prvostepenog rešenja. Pravnosnažnom presudom Opštinskog suda u Sremskoj Mitrovici K 267/95 od 15.01.1995. godine (potvrđeno presudom Okružnog suda u Sremskoj Mitrovici Kž 24/96 od 20.03.1996. godine), tužilac je oslobođen od optužbe da je učinio krivično delo iz člana 33. Zakona o oružju i municiji, nedozvoljeno nabavljanje i držanje vatrenog oružja i municije, dok su ostali postupci obustavljeni.
Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pobijanom odlukom odbijena je žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda kojom su poništene osporene odluke tužene o prestanku radnog odnosa tužiocu po ovom osnovu, budući da je pravnosnažnom presudom krivičnog suda oslobođen od optužbi za krivično delo koje se goni po službenoj dužnosti, odnosno u ostalim postupcima - obustavljena je istraga protiv tužioca.
Vrhovni kasacioni sud nalazi da se revizijom neosnovano ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava.
Naime, odredbom člana 34. stav 1. Zakona o unutrašnjim poslovima ("Sl.glasnik RS", br.44/91, ... 8/01, koji je bio na snazi u vreme nastanka predmeta spora), propisano je da se u radni odnos u Ministarstvu unutrašnjih poslova na radno mesto ovlašćenog službenog lica i radnika na određenim dužnostima može primiti lice koje, pored zakonom utvrđenih uslova za prijem na rad u državne organe ispunjava i posebne uslove, i to – da nije osuđivano za krivična dela protiv Ustavom utvrđenog poretka i bezbednosti, protiv oružanih snaga, protiv privrede i imovine, protiv službene dužnosti i za krivična dela izvršena iz koristoljublja i nečasnih pobuda (tačka 1. ovog stava), te da se protiv njega ne vodi krivični postupak za krivična dela koja se gone po službenoj dužnosti i da mu pravnosnažnom presudom nije izrečena mera zabrane vršenja poziva, delatnosti ili dužnosti, dok takva zabrana traje (tačka 2.). Isti Zakon propisuje i da radniku MUP-a prestaje radni odnos ako je pravnosnažnom presudom osuđen za krivično delo iz člana 34. stav 1. tačka 1. ovog zakona, a može mu prestati radni odnos i ako prestane da ispunjava, odnosno ako se naknadno utvrdi da nije ispunjavao neki od uslova za prijem na rad u državne organe i uslov iz člana 34. stav 1. tačka 2. ovog Zakona (član 45.). Shodno iznetom, prema članu 45. Zakona o unutrašnjim poslovima, radniku MUP-a prestaje radni odnos ako je pravnosnažnom presudom osuđen za krivično delo iz člana 34. stav 1. tačka 1. Zakona ili ako prestane da ispunjava neki od uslova za prijem na rad u državnim organima ili posebne uslove iz člana 34. stav 1. tačka 2. ovog Zakona.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju tužilac je zasnovao radni odnos u MUP-u Srbije, što znači da je prilikom prijema u radni odnos ispunjavao uslove iz člana 6. stav 1. Zakona o radnim odnosima u državnim organima, kao i posebne uslove propisane za prijem na rad za službena lica i lica na određenim dužnostima u MUP-u. Ovi posebni uslovi moraju postojati i za vreme trajanja radnog odnosa, jer čim prestanu nastaje osnov za prestanak radnog odnosa, primenom člana 45. Zakona o unutrašnjim poslovima. Ovaj uslov obrazuje ili pravnosnažna presuda o osudi za krivična dela iz člana 34. stav 1. tačka 1. Zakona ili pokretanje, odnosno vođenje krivičnog postupka za krivična dela iz člana 34. stav 1. tačka 2. ovog Zakona, pri čemu je pravnosnažna osuđujuća presuda za krivična dela iz člana 34. stav 1. Zakona o unutrašnjim poslovima, obavezan i bezuslovan osnov za prestanak radnog odnosa službenom licu i licu na određenim dužnostima u MUP-u.
Pokretanje i vođenje krivičnog postupka za navedena dela protiv ovih lica, predstavlja fakultativan osnov za prestanak radnog odnosa, što znači da nadležani organ o tome odlučuje po diskrecionom pravu, onda kad po svom nahođenju izabere da ga primeni, jer ga navedeni propis na to ne obavezuje. Dakle, mogućnost prestanka radnog odnosa zaposlenom u MUP-u, za koga postoji osnovana sumnja da je izvršio krivično delo koje se goni po službenoj dužnosti, predstavlja sredstvo koje je poslodavac, odnosno nadležni organ u MUP-u, mogao koristiti upravo radi zaštite interesa same službe (ceneći okolnosti svakog konkretnog slučaja), pa se ova vrsta ovlašćenja na strani nadležnog organa u MUP-u, morala jedino i isključivo koristiti u tu svrhu, radi koje je i data, posebno iz razloga što Zakon o unutrašnjim poslovima nije uredio pitanje pravnog dejstva oslobađajuće krivične presude ili odustanak od optužbe na radnopravni status tog zaposlenog. Međutim, imajući u vidu da je u toku trajanja ovog sudskog postupka doneta oslobađajuća krivična presuda, kao i rešenja o obustavi istražnih postupaka koji su pokrenuti protiv tužioca, Vrhovni kasacioni sud nalazi da nižestepeni sudovi pravilno zaključuju da ostavljanjem pobijanih rešenja tužene na snazi ne bi bila postignuta pravična ravnoteža između postizanja cilja zaštite javnog interesa, s jedne, i zaštite prava tužioca na rad - s druge strane, pa je pravilno usvojen tužbeni zahtev, a rešenja tužene o prestanku radnog odnosa tužiocu, poništena, uz obavezu tužene da tužioca vrati na rad.
Navode u reviziji kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje Vrhovni kasacioni sud nije cenio, jer se revizija iz ovih razloga ne može izjaviti (član 407. stav 2. ZPP).
Na osnovu iznetog, primenom člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci
Predsednik veća – sudija
Vesna Popović,s.r.