Rev2 2254/2023 3.19.1.25.1.4; 3.19.1.25.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 2254/2023
25.10.2023. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Tatjane Matković Stefanović i Tatjane Miljuš, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Nikola Mirković, advokat iz ..., protiv tužene Osnovne škole „Nada Purić“, Valjevo, koju zastupa Zajedničko pravobranilaštvo Grada Valjeva i Opština Lajkovac, Ljig i Osečina, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 796/23 od 01.03.2023. godine, u sednici održanoj 25.10.2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 796/23 od 01.03.2023. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 796/23 od 01.03.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Valjevu P1 679/21 od 09.11.2022. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i tužena obavezana da tužilji na ime naknade štete zbog isplaćene umanjene zarade za period od 21.12.2018. godine do 21.02.2021. godine isplati ukupno 172.607,00 dinara u pojedinačnim mesečnim iznosima i sa zakonskom zateznom kamatom čija su visina i datumi dospelosti bliže određeni u ovom stavu izreke. Stavom drugim izreke, tužena je obavezana da tužilji naknadi troškove parničnog postupka od 87.252,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 796/23 od 01.03.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na odredbu člana 404. ZPP.

Odlučujući o ispunjenosti uslova za izjavljivanje posebne revizije u smislu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 18/20), Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužene kao izuzetno dozvoljenoj. Naime, predmet spora u ovom slučaju je potraživanje tužilje za naknadu zarade u visini od 10% za dodatni rad i podršku sa učenikom koji nastavu pohađa po IOP programu. Nižestepeni sudovi su usvojili tužbeni zahtev, nalazeći da tužilji pripada navedeno uvećanje za period od decembra 2018. godine zaključno sa februarom 2021. godine, saglasno tada važećem članu 3. stav 1. tačka 4 Uredbe o koeficijentima za obračun i isplatu plata zaposlenih u javnim službama („Službeni glasnik RS“, br. 44/2001... 58/2014) prema kome pravo na uvećanje zarade za 10% (pored zaposlenih u posebnim školama za decu ometenu u razvoju) imaju i nastavnici odeljenja sa decom ometenom u razvoju pri redovnoj osnovnoj školi, a koji sa njima rade. Imajući u vidu da pitanje prava na uvećanje zarade nastavnicima odeljenja sa decom ometenom u razvoju pri redovnoj osnovnoj školi kao i primena navedene Uredbe o koeficijentima za obračun i isplatu plata zaposlenih u javnim službama nije sporna u sudskoj praksi niti zahteva novo tumačenje prava, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP Vrhovni sud nalazi da izjavljena revizija nije dozvoljena.

Prema članu 441. ZPP revizija je uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Ukoliko se tužbeni zahtev u ovoj vrsti sporova odnosi na potraživanje u novcu, dozvoljenost revizije se ocenjuje na osnovu člana 403. stav 3. ZPP, prema kome revizija nije dozvoljena ukoliko vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi naknade štete podneta je 21.12.2021. godine, a podneskom od 26.09.2022. godine tužba je preinačena povećanjem zahteva. Vrednost pobijanog dela pravnosnažne presude je 172.607,00 dinara. Ovaj iznos, prema srednjem kursu NBS na dan preinačenja tužbe, predstavlja dinarsku protiv-vrednost ispod 40.000 evra.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu, koji se odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra prema srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan preinačenja tužbe, to je Vrhovni sud, primenom člana 403. stav 3. ZPP, našao da revizija tužene nije dozvoljena.

Iz iznetih razloga, na osnovu člana 413. ZPP Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković