Rev2 2281/2024 3.19.1.25.1.4; 3.5.9

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 2281/2024
14.11.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužilaca-protivtuženih AA, BB i VV, svi iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Slavoljub Gajić, advokat iz ..., protiv tuženog-protivtužioca Doma zdravlja „Stari Grad“, Beograd, čiji je punomoćnik Mira Aćimović, advokat iz ..., radi naknade štete po tužbi i sticanja bez osnova po protivtužbi, odlučujući o revizijama parničnih stranaka izjavljenim protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 519/24 od 07.03.2024. godine, u sednici održanoj 14.11.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o revizijama parničnih stranaka izjavljenim protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 519/24 od 07.03.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenim.

ODBACUJU SE, kao nedozvoljene, revizije parničnih stranaka izjavljene protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 519/24 od 07.03.2024. godine.

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev tužilaca za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 519/24 od 07.03.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe parničnih stranaka i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 2778/21 od 26.09.2029. godine, ispravljena rešenjem istog suda P1 2778/21 od 15.11.2023. godine, kojom je dozvoljeno objektivno preinačenje tužbe kao u podnesku tužilaca od 06.04.2023. godine, usvojen tužbeni zahtev i obavezan tuženi da tužiocu AA naknadi štetu na ime izgubljene zarade u periodu od 01.07.2017. godine do 25.04.2021. godine u iznosu od 3.633.820,70 dinara, odnosno određene pojedinačne mesečne iznose, sa zakonskom zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do isplate, sve bliže navedeno u stavu drugom izreke prvostpene presude, da mu na ime zakonske zatezne kamate zbog kašnjenja u isplati zarade za mart 2021. godine u iznosu od 98.377,02 dinara, za period od 05.04.2021. godine do 01.08.2022. godine isplati 12.094,30 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 06.04.2023. godine do isplate, da u korist tužioca na iznose iz stava drugog izreke prvostepene presude obračuna i uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje Republičkom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje po stopama važećim na dan uplate, usvojen tužbeni zahtev i obavezan tuženi da tužilji BB naknadi štetu na ime izgubljene zarade u periodu od 01.07.2017. godine do 03.04.2022. godine u iznosu od 4.510.760,08 dinara, odnosno određene pojedinačne mesečne iznose, sa zakonskom zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do isplate, sve bliže navedeno u stavu petom izreke prvostpene presude, da u korist tužilje na iznose iz stava petog izreke prvostepene presude obračuna i uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje Republičkom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje po stopama važećim na dan uplate, usvojen tužbeni zahtev i obavezan tuženi da tužilji VV naknadi štetu na ime izgubljene zarade u periodu od 01.10.2018. godine do 25.04.2021. godine u iznosu od 2.485.083,31 dinara, odnosno određene pojedinačne mesečne iznose, sa zakonskom zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do isplate, sve bliže navedeno u stavu sedmom izreke prvostpene presude, da u korist tužilje na iznose iz stava sedmog izreke prvostepene presude obračuna i uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje Republičkom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje po stopama važećim na dan uplate, delimično usvojen protivtužbeni zahtev i obavezan tužilac AA da tuženom na ime neosnovanog obogaćenja isplati 744.930,65 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 17.06.2021. godine do 10.08.2022. godine, odbijen kao neosnovan protivtužbeni zahtev da se obaveže tužilac AA da tuženom isplati zakonsku zateznu kamatu na iznos od 744.930,65 dinara za period od 24.12.2015. godine do 16.06.2021. godine, kao i za period od 11.08.2022. godine do isplate, delimično usvojen protivtužbeni zahtev i obavezana tužilja BB da tuženom na ime neosnovanog obogaćenja isplati 285.657,78 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 17.06.2021. godine do 10.08.2022. godine, odbijen kao neosnovan protivtužbeni zahtev da se obaveže tužilja BB da tuženom isplati zakonsku zateznu kamatu na iznos od 285.657,78 dinara za period od 24.12.2015. godine do 16.06.2021. godine, kao i za period od 11.08.2022. godine do isplate, delimično usvojen protivtužbeni zahtev i obavezana tužilja VV da tuženom na ime neosnovanog obogaćenja isplati 367.775,37 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 17.06.2021. godine do 07.08.2022. godine, odbijen kao neosnovan protivtužbeni zahtev da se obaveže tužilja VV da tuženom isplati zakonsku zateznu kamatu na iznos od 367.775,37 dinara za period od 24.12.2015. godine do 16.06.2021. godine, kao i za period od 08.08.2022. godine do isplate, obavezan tuženi da tužiocima na ime naknade troškova parničnog postupka solidarno isplati 1.279.477,50 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate i obavezani tužioci da tuženom na ime naknade troškova parničnog postupka isplate 192.477,50 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom drugim izreke, odbijeni su kao neosnovani zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, parnične stranke su blagovremeno izjavile revizije, zbog pogrešne primene materijanog prava, sa predlogom da se o revizijama odluči kao izuzetno dozvoljenim, promenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Tužioci su podneli odgovor na reviziju.

Pravnosnžanom presudom, primenom materijalnog prava iz odredbi čl. 164. i 191. Zakona o radu i odredbi čl. 154, 210, 279. i 326. Zakona o obligacionim odnosima, obavezan je tuženi da tužiocima naknadi štetu na ime izgubljene zarade (sa minulim radom) u spornom periodu, a u okviru perioda od 31.12.2015. godine (sa kojim danom im je nezakonito prestao radni odnos kod tuženog) do dana vraćanja na rad tužilaca AA i tužilje BB, odnosno do dana kada je tužilji VV, koja je odbila vraćanje na rad, ponuđeno zaključenje aneksa ugovora o radu i da u korist tužilaca na dosuđene iznose izgubljene zarade uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje Republičkom fondu za PIO. Iznos izgubljene zarade tužilje VV utvrđen iz nalaza i mišljenja sudskog veštaka umanjen je za iznos koji je ova tužilja u spornom periodu ostvarila radom kod drugog poslodavca, a tužiocu AA je dosuđen i iznos obračunate zakonske zatezne kamate zbog kašnjenja u isplati zarade za mart 2021. godine, sa zakonskom zateznom kamatom u smislu člana 279. stav 2. ZOO od dana kada je podneo predlog za prinudnu naplatu ovog potraživanja do dana njegove nalate u izvršnom postupku. Istovremeno je delimično usvojen protivtužbeni zahtev i obavezani tužioci da tuženom vrate iznose koje su po prestanku radnog odnosa kod tuženog primili po osnovu otpremnine, budući da je poništajem kao nezakonistog rešenja o prestanu radnog odnosa tužilaca kod tuženih otpao pravni osnov po kom je tužiocima isplaćena otpremnina. Tužioci su, kao savesni sticaoci, obavezani da iznose otpremnine isplate tuženom sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja zahteva za vraćanje otpremnine, do dana kada su tuženom uplatom na račun vratili primljene iznose otpremine, kog momenta je nastupila poverilačka docnja tuženog, jer je odbio da ih primi.

Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, činjenice utvrđene u postupku i način presuđenja, Vrhovni sud je ocenio da je su nižestepene presude u skladu sa praksom revizijskog suda i pravnim stavovima izraženim u odlukama Vrhovnog suda u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima stranaka, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom, zbog čega nema uslova za odlučivanje o revizijama kao izuzetno dozvoljenim, a radi razmatranja pravnog pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.

Iz navedenih razloga, primenom člana 404. ZPP odlučeno je kao u stavu prvom izreke ovog rešenja.

Ispitujući dozvoljenost revizija u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da revizije nisu dozvoljene.

Odredbom člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP je propisano da revizija nije dozvoljena ako je izjavljena protiv presude protiv koje po zakonu ne može da se podnese. (član 403. st.1.i 3.)

Odredbom člana 441. ZPP propisano je da je revizija dozvoljena u parnicama o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa.

U sporovima radi novčanog potraživanja iz radnog odnosa revizija je dozvoljena pod istim uslovima kao i u imovinskopravnim sporovima koji se odnose na novčano potraživanje.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj pravnoj stvari je podneta 14.04.2021. godine. Tužioci se u sporu nalaze u položaju formalnih suparničara iz člana 205. ZPP, zbog čega se vrednost predmeta spora, merodavna za ocenu dozvoljenosti revizije, određuje prema vrednosti predmeta spora odnosno glavnog zahteva svakog od tužilaca zasebno. Vrednost predmeta spora najvišeg pobijanog dela pravnosnažne presude po revizije tužilaca je 744.930,65 dinara, a po reviziji tužene 4.510.760,08 dinara.

Kako u konkretnom slučaju vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude u odnosu na svakog od tužilaca ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, to revizije nisu dozvoljene u smislu člana 403. stav 3. ZPP.

Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je primenom člana 413. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.

Tužiocima ne pripada pravo na naknadu troškova revizijskog postupka, jer sastav odgovora na reviziju nije bila nužna radnja za odlučivanje u revizijskom postupku, pa je primenom člana 165. ZPP odlučeno kao u stavu trećem izreke.

Predsednik veća – sudija

Branka Dražić,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković