
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 2281/2025
19.03.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Dobrile Strajina i Dragane Mirosavljević, veća, u parnici tužilaca AA iz ... i BB iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Jovana Jovanović, advokat iz ..., protiv tuženog „Elektroprivreda Srbije“ a.d. Beograd, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 110/25 od 19.03.2025. godine, u sednici održanoj 19.03.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 110/25 od 19.03.2025. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilaca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 110/25 od 19.03.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1664/24 od 18.09.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužioca AA kojim je tražio da se utvrdi da je ništava odredba člana 4. Aneksa 2 Ugovora o radu broj .../.../... od 06.02.2015. godine, u delu u kojem je navedeno da se osnovna zarada zaposlenog određuje na osnovu koeficijenta posla od 2,159 zaključenog između pravnog prethodnika tuženog i tužioca. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca BB iz ..., kojim je tražio da se utvrdi da je ništava odredba člana 4. Aneksa 2 Ugovora o radu broj .../.../... od 05.02.2015. godine u delu u kojem je navedeno da se osnovna zarada zaposlenog određuje na osnovu koeficijenta posla od 2,092 zaključenog između pravnog prethodnika tuženog i tužioca. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca BB kojim je tražio da se utvrdi da je ništava odredba člana 1. Aneksa 3 Ugovora o radu br. ...-..-.../...-... od 29.03.2017. godine u delu u kojem je navedeno da se osnovna zarada zaposlenog određuje na osnovu koeficijenta posla od 2,518, zaključenog između pravnog prethodnika tuženog i tužioca. Stavom četvrtim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 110/25 od 19.03.2025. godine, stavom prvim izreke, odbijena je, kao neosnovana, žalba tužilaca i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1664/24 od 18.09.2024. godine. Stavom drugim izreke, odbijeni su zahtevi tužilaca za naknadu troškova postupka po žalbi. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova postupka po žalbi.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužioci su na osnovu član 404. ZPP, blagovremeno izjavili reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, potrebe razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa kao i ujednačavanja sudske prakse.
Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...10/23 ), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). U stavu 2. istog člana, propisano je da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni sud u veću od pet sudija.
Pravnosnažnom presudom odlučeno je o zahtevu tužilaca za poništaj dela Aneksa ugovora o radu, a kojim aneksima je utvrđen koeficijent za obračun zarada tužiocima, tako što je tužbeni zahtev odbijen. Vrhovni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. Zakona o parničnom postupku, za razmatranje pravnih pitanja od opšteg interesa, pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, ujednačavanja sudske prakse, ili novo tumačenje prava, jer je pobijana odluka doneta na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja da su tužiocima osporenim aneksima ugovora o radu utvrđeni novi koeficijenti zbog donošenja nove sistematizacije poslova tuženog. Kako su odluke nižestepenih sudova o osnovanosti tužbenog zahteva zasnovane na primeni odgovarajućih odredaba materijalnog prava, to nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji.
Iz navedenih razloga, odluka u stavu prvom izreke doneta je na osnovu člana 404. stav 2. ZPP.
Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu članu 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je utvrdio da je revizija nedozvoljena.
Odredbama glave XXIX ZPP propisana su posebna pravila za postupak u parnicama iz radnog odnosa, dok se ostale odredbe ZPP, primenjuju kada odredbama ove glave nije drugačije određeno.
Tužbu radi utvrđenja tužioci su podneli 24.12.2020. godine, a vrednost predmeta spora za svakog od tužioca je od po 4.000,00 dinara.
U parnicama iz radnih odnosa, odredbom člana 441. ZPP, propisano je da je revizija uvek dozvoljena u parnicama o sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Spor za utvrđenje ništavosti odredbi aneksa ugovora o radu kojim je predviđena visina zarade jeste spor iz radnog odnosa, ali nije spor o zasnivanju, postojanju ili prestanku radnog odnosa da bi se o dozvoljenosti revizije odlučivalo primenom navedene zakonske odredbe. Redovna revizija nije dozvoljena ni po imovinskom cenzusu propisanom u članu 403. stav 3. ZPP. S toga, po oceni Vrhovnog suda revizija tužilaca nije dozvoljena.
Iz navedenih razloga, na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Gordana Komnenić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
