Rev2 2303/2019 3.5.9

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2303/2019
12.09.2019. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branislava Bosiljkovića, dr Ilije Zindovića, Biserke Živanović i Jasminke Stanojević, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Dejan Krstić advokat iz ..., protiv tuženih „BB“ A.D. ..., čiji je punomoćnik Aleksandar Andrić advokat iz ..., i A.D. „VV“ ..., čiji je punomoćnik Boris Bogdanović advokat iz ..., odlučujući o revizijama tuženih izjavljenim protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2907/18 od 28.11.2018. godine, u sednici veća održanoj dana 12.09.2019. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnim revizijama tuženih izjavljenim protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2907/18 od 28.11.2018. godine.

ODBACUJU SE kao nedozvoljene revizije tuženih izjavljene protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2907/18 od 28.11.2018. godine.

ODBIJAJU SE zahtevi tuženih za naknadu troškova postupka po reviziji.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Somboru P1 411/17 od 27.08.2018. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca. Stavom drugim izreke, obavezani su tuženi da tužiocu za period od maja 2014. godine do avgusta 2015. godine solidarno isplate na ime naknade troškova za regres za korišćenje godišnjeg odmora iznos od 47.822,24 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni mesečni iznos od dana dospelosti do isplate, sve bliže navedeno u tom stavu izreke. Stavom trećim izreke, obavezani su tuženi da tužiocu za period od maja 2014. godine do avgusta 2015. godine, solidarno isplate na ime naknade troškova za ishranu u toku rada iznos od 120.696,02 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni mesečni iznos od dana dospelosti do isplate, sve bliže navedeno u tom stavu izreke. Stavom četvrtim izreke, obavezani su tuženi da tužiocu solidarno nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 74.230,37 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti odluke do isplate, sve u roku od 8 dana od dana prijema prepisa odluke.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2907/18 od 28.11.2018. godine odbijene su žalbe tuženih i potvrđena presuda Osnovnog suda u Somboru P1 411/17 od 27.08.2018. godine.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi su blagovremeno izjavili revizije zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odlučuje na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku zbog potrebe ujednačavanja sudske prakse.

Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku (ZPP), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako Vrhovni kasacioni sud oceni da je potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, ujednačiti sudsku praksu ili dati novo tumačenje prava (posebna revizija).

U konkretnom slučaju, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, ne postoji potreba ujednačavanja sudske prakse (razlog na kojem tuženi zasnivaju posebnu reviziju) jer pobijana presuda ne odstupa od sudske prakse - presuda ovog suda Rev2 176/2015 od 03.02.2016. godine i Rev2 2205/2016 od 27.10.2016. godine, donetih u činjenično i pravno istovetnim sporovima. Pošto ne postoje drugi razlozi predviđeni navedenom odredbom zbog kojih bi bilo mesta odlučivanju o posebnoj reviziji, niti ih tuženi navode, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljenih revizija, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizije tuženih nisu dozvoljene.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, koja se u ovom postupku shodno primenjuje na osnovu člana 436. istog zakona, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovom sporu podneta je dana 02.06.2017. godine, a vrednost pobijenog dela drugostepene presude je iznos od 168.518,26 dinara, koji iznos očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Imajući u vidu da se radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni kasacioni sud našao da su revizije nedozvoljene.

Iz tog razloga, na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u drugom stavu izreke.

Odluka o troškovima postupka po reviziji, sadržana u stavu trećem izreke, doneta je na osnovu člana 165. stav 1. u vezi sa članom 153. stav 1. ZPP. Tuženi nisu uspeli u ovom postupku, pa zato nemaju pravo na naknadu troškova postupka po reviziji.

Predsednik veća - sudija

Branislava Apostolović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić