Rev2 2353/2021 3.5.15.4.2; povreda radne obaveze

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2353/2021
25.11.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branka Stanića, predsednika veća, Tatjane Matković Stefanović i Tatjane Miljuš, članova veća, u parnici po tužbi tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Ana Božić, advokat u ..., protiv tuženog BB škole, Beograd, čiji je punomoćnik Petar Krčmar, advokat u ..., radi poništaja rešenja i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3245/20 od 02.04.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 25. novembra 2021. godine doneo je, sledeću

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3245/20 od 02.04.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 3180/15 od 07.07.2020. godine, u stavu prvom izreke poništeno je rešenje BB škole u Beogradu broj ../2015 od 27.10.2015. godine, kojim je tužiocu izrečena mera prestanka radnog odnosa zbog učinjene teže povrede radne obaveze, kao nezakonito; u stavu drugom izreke poništeni su zaključak Školskog odbora broj .. od 01.12.2015. godine i zaključak Školskog odbora broj ..-2015 od 01.12.2015. godine kojim je odbijen prigovor zaposlenog protiv rešenja broj ../2015 od 27.10.2015. godine; u stavu trećem izreke poništeno je rešenje direktora tuženog o obaveznom udaljenju sa rada zbog vođenja disciplinskog postupka za učinjenu težu povredu radne obaveze broj .. od 12.11.2015. godine; u stavu četvrtom izreke poništen je zaključak Školskog odbora broj .. od 01.12.2015. godine kojim je odbijen prigovor zaposlenog protiv rešenja broj .. od 12.11.2015. godine; u stavu petom izreke odbijen je zahtev tužioca da se obaveže tuženi da tužioca vrati na rad kao neosnovan; u stavu šestom izreke obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 283.500,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3245/20 od 02.04.2021. godine, potvrđena je navedena prvostepena presuda u stavu prvom, drugom i šestom izreke i žalba tuženog u tom delu odbijena kao neosnovana, a preinačena je navedena prvostepena presuda u stavu trećem i četvrtom izreke, i u tom delu odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca da se poništi rešenje direktora tuženog o obaveznom udaljenju sa rada zbog vođenja disciplinskog postupka za učinjenu težu povredu radne obaveze broj .. od 02.11.2015. godine i zaključak Školskog odbora broj .. od 01.12.2015. godine kojim je odbijen prigovor tužioca protiv rešenja broj .. od 12.11.2015. godine.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude, tuženi je izjavio blagovremenu reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Ispitujući pobijanu presudu po odredbi člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11...18/20, u daljem tekstu ZPP), Vrhovni kasacioni sud je odlučio da revizija tuženog nije osnovana.

Pobijana presuda je doneta bez bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka učinjenih u postupku pred drugostepenim sudom, koje bi bile od značaja za pravilnost odluke u smislu člana 374. stav 1. ZPP, kako to neosnovano ukazuje revident navodima da je tužilac usled penzionisanja izgubio stranačku sposobnost, te da nema pravnog interesa za vođenje parnice. Navodima da je presuda nejasna, nerazumljiva i protivrečna, ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP, što prema odredbi člana 407. stav 1. ZPP, ne može biti predmet revizijskog razmatranja.

Prema činjeničnom stanju na kome su zasnovane nižestepene odluke, tužilac je bio u radnom odnosu kod tuženog na neodređeno vreme, na poslovima domara, te je dana 30.09.2019. godine ostvario uslove za starosnu penziju. Rešenjem tuženog broj ../2015 od 27.10.2015. godine tužiocu je pozivom na odredbe člana 141. tačka 2. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja izrečena mera prestanka radnog odnosa koja stupa na snagu danom donošenja iz razloga što je: 1) kao domar škole na dan 31.08.2015. godine propustio da prijavi da školska tabla u učinici broj 21 nije dobro pričvršćena, usled čega je dana 03.09.2015. godine na sedmom času školska tabla pala sa zida pored nastavnice, čime je ugrožena njena bezbednost i izazvan strah kod učenika i 2) kao domar škole u periodu od 04.08.2015. do 16.09.2015. godine nije vršio redovne obaveze kontrole stanja zgrade, posebno prozora na zgradi tuženog, te dana 16.09.2016. godine nije postupio po izričitom nalogu VV, arhitekte zaposlenog u GO Stari Grad, koji mu je dat u prisustvu direktora škole da izvrši kontrolu stanja svih prozora u školi radi njihove popravke i zamene, usled čega su nastupile teške posledice, pa je istog dana u učinioci broj 53 došlo do pada krila prozora na učenika, čime je bila ugrožena bezbednost učenika i zaposlenih. Rešenjem o obaveznom udaljenju sa rada zbog vođenja disciplinskog postupka za učinjenu težu povredu radne obaveze broj ..-2015 od 12.11.2015. godine tužilac je udaljen sa rada od 12.11.2015. godine jer je protiv njega pokrenut disciplinski postupak zbog osnovane sumnje da je učinio težu povredu radne obaveze iz člana 141. tačka 2. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja pod nazivom nesprovođenje mera bezbednosti dece, učenika i zaposlenih. Prigovori tužioca na navedena rešenja nisu prihvaćeni. Tužilac je tokom letnjeg raspusta 2015. godine preduzeo radove na redovnom i vanrednom održavanju zgrade škole tuženog i to tako što je izvršio pregled i kontrolu svih školskih tabli zbog čega je zamenjeno četiri, te je tužilac lično vršio proveru stabilnosti okačenih školskih tabli u prisustvu portira, vršio je proveru stanja tako što je prvo gledao da li su tiplovi u svom ležištu, a ukoliko jesu, tužilac je rukama pomerao tablu i na taj način utvrđivao da li je ista stabilna i dobro pričvršćena, na koji način je dana 31.08.2018. godine proverio i stabilnost predmetne table koja je pala. Utvrđeno je i da tužioca niko nije obavestio da je postojao bilo koji problem u vezi sa predmetnom tablom i da je on avgusta meseca 2015. godine izvršio kontrolu školske opreme u celosti, uključujući sve prozore, o čemu je tuženom dostavio i izveštaj zaveden pod brojem ../2015 od 07.09.2015. godine, te da je svaki radni dan proveravao na početku radnog vremena stanje u školi i o eventualnim nepravilnostima obaveštavao nadležne. Utvrđeno je i da je predmetni prozor normalno funkcionisao i otvarao se, te da je škola sagrađena 1929. godine, da je sa radom počela 1937. godine i da su prozori u učinici u kojoj je došlo do pada prozora poslednji put zamenjeni pre više od 20 godina, kao i da je još ranije ustanovljeno da je stanje prozora u školi loše i da iste treba potpuno zameniti, što nije učinjeno.

Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je zaključio da je tužbeni zahtev osnovan, nalazeći da tuženi tokom postupka nije dokazao da tužilac u spornom periodu nije izvršavao svoje radne obaveze, odnosno da je radne obaveze izvršavao nesavesno, neodgovorno i neblagovremeno i da je upravo zbog toga došlo do proklizavanja table, i pada krila prozora, usled čega je bila ugrožena bezbednost zaposlenih i učenika. Shodno tome, prvostepeni sud je poništio rešenje tuženog broj ../2015 od 27.10.2015. godine kojim je tužiocu izrečena mera prestanka radnog odnosa zbog učinjene teže povrede radne obaveze, kao i zaključak Školskog odbora broj ..-2015 od 01.12.2015. godine i zaključak Školskog odbora broj ..-2015 od 01.12.2015. godine, kojim je odbijen prigovor zaposlenog protiv rešenja broj .. od 27.10.2015. godine. Takođe, prvostepeni sud je poništio i rešenje direktora o obaveznom udaljenju sa rada zbog vođenja disciplinskog postupka za učinjenu težu povredu radne obaveze broj .. od 12.11.2015. godine i Zaključak Školskog odbora broj .. od 01.12.2015. godine kojim je odbijen prigovor zaposlenog protiv rešenja broj .. od 12.11.2015, jer su ista doneta kao posledica pokrenutog disciplinskog postupka za učinjenu težu povredu radne obaveze.

Na osnovu istog činjeničnog stanja, drugostepeni sud je našao da je prvostepeni sud pravilno primenio materijalno pravo kada je poništio rešenje tuženog kojim je tužiocu izrečena mera prestanka radnog odnosa zbog učinjene teže povrede radne obaveze, kao i zaključke Školskog odbora broj ..-2015 od 01.12.2015. godine i broj ..-2015 od 01.12.2015. godine, nalazeći da je tužilac pred početak školske 2015/2016 godine preduzimao radnje iz opisa svog radnog mesta, te da je izvršavao svoje radne obaveze i usled njegovih radnji nije bila ugrožena bezbednost zaposlenih i učenika, odnosno da tuženi nije dokazao da je tužilac učinio težu povredu radne obaveze iz člana 141. tačka 2. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja – nesprovođenje mera bezbednosti dece, učenika i zaposlenih, koja mu je osporenim rešenjem stavljena na teret.

Revident navodima da se odluka suda ne može zasnovati samo na izjavi tužioca koja je sračunata na uspeh u sporu pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, što nije zakonom dozvoljen revizijski razlog, po odredbi člana 407. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje pravilno je drugostepeni sud primenio materijalno pravo donoseći pobijanu odluku o tužbenom zahtevu, za svoju odluku je dao dovoljne razloge, koje prihvata i Vrhovni kasacioni sud.

Prema odredbama člana 144. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja („Sl. glasnik RS“ br. 72/2011...68/2015) koji je važio u vreme donošenja osporenih rešenja, radni odnos zaposleog u ustanovi prestaje u skladu sa zakonom, na osnovu rešenja direktora. Prema odredbi člana 139. tog zakona, zaposleni može da odgovara za težu povredu radne obaveze propisanu tim zakonom, među kojima je i nesprovođenje mera bezbednosti dece, učenika i zaposlenih po članu 141. stav 1. tačka 2. istog zakona.

Odredbom člana 179. stav 2. Zakona o radu ("Službeni glasnik RS", br. 24/2005....75/2014) propisani su razlozi za otkaz ugovora o radu od strane poslodavca, tako da poslodavac može da otkaže ugovor o radu zaposlenom koji svojom krivicom učini povredu radne obaveze ako, između ostalog, nesavesno i nemarno izvršava radne obaveze.

U postupku su nižestepeni sudovi utvrdili da je tužilac pregledao i kontrolisao funkcionisanje i stabilnost svih prozora u školi, da je tužilac tokom školskog letnjeg raspusta 2015. godine preduzeo radove na radovnom i vanrednom održavanju zgrade škole i to tako što je izvršio pregled i kontrolu svih školskih tabli i zamenio četiri, te da je lično vršio proveru stabilnosti okačenih školskih tabli i to u prisustvu portira. Tuženi izvedenim dokazima tokom postupka nije dokazao da je usled postupanja ili propusta tužioca došlo do pada krila prozora, niti table. Dakle, nižestepeni sudovi su našli da nije došlo do nesavesnog izvršavanja radnih obaveza od strane tužioca, ili neodgovornog, odnosno nemarnog izvršavanja istih, te da time nije usledilo ni nesporovođenje mera bezbednosti dece, učenika i zaposlenih od strane tužioca.

Kod takvog stanja stvari, pravilno drugostepeni sud zaključuje da tuženi nije dokazao da je tužilac učinio težu povredu radne obaveze koja mu je stavljena osporenim rešenjem na teret, odnosno po oceni Vrhovnog kasacionog suda pravilno je drugostepeni sud zaključio da je u konkretnom slučaju tužiocu nezakonito prestao radni odnos, te je pravilno poništeno osporeno rešenje tuženog kao nezakonito.

Neosnovani su navodi revidenta da je usled penzionisanja tužilac izgubio stranačku sposobnost jer nema pravnog interesa da vodi spor povodom radnog odnosa i u vezi sa radnim odnosom koji je penzionisanjem prestao. Predmetno rešenje o otkazu je proizvelo štetne posledice za tužioca odnosno došlo je do povrede radnog prava tužioca, pa tužilac u smislu odredbe člana 194. ZPP ima pravni interes za vođenje spora radi utvrđenja da je radni odnos prestao bez pravnog osnova i time mogućnosti ostvarivanja otklanjanja pravnih posledica nezakonitog prestanka radnog odnosa.

Na osnovu izloženog, Vrhovni kasacioni sud je primenom člana 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku odbio reviziju tuženog kao neosnovanu .

Predsednik veća-sudija,

Branko Stanić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić