Rev2 2397/2021 3.5.7; preobražaj radnog odnosa

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2397/2021
15.12.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac predsednika veća, Dragane Marinković i Ivane Rađenović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Biljana Zarić, advokat iz ..., protiv tuženog BB, sa sedištem u ..., koga zastupa Nemanja M. Srzentić, advokat iz ..., radi utvrđenja i naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 767/20 od 14.04.2021. godine, u sednici održanoj 15.12.2021. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 767/20 od 14.04.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 2684/2018 od 15.11.2019. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca i utvrđeno da je kod tuženog RF PIO, sa sedištem u Beogradu, zasnovao radni odnos na neodređeno vreme, počev od 18.06.2018. godine, na radnom mestu ''viši referent za administrativne poslove'' u Odseku za opšte administrativne poslove – pisarnica, Odeljenje za opšte i tehničke poslove, Sektor za pravne i opšte poslove. Stavom drugim izreke, tuženi je obavezan da tužiocu na ime naknade štete zbog neisplaćene zarade za period od 03.07.2018. godine, do 23.07.2018. godine, isplati 22.684,05 dinara, sa kamatom od 15.08.2018. godine do isplate i da u ime i za račun tužioca na navedeni iznos uplati pripadajuće doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje Republičkom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje, Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje i doprinose za slučaj nezaposlenosti Nacionalnoj službi za zapošljavanje; dok je zahtev za isplatu većeg iznosa i uplatu doprinosa po istom osnovu za traženi period, odbijen. Stavom četvrtim izreke, tuženi je obavezan da tužiocu naknadi troškove postupka od 147.980,00 dinara, sa kamatom od nastupanja izvršnosti presude do isplate. Stavom petim izreke, odbijen je zahtev tužioca za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos troškova od 15.11.2019. godine kao dana presuđenja do nastupanja izvršnosti presude.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 767/20 od 14.04.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda u usvajajućem delu i odluci o troškovima postupka. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava i bitne povrede odredba parničnog postupka.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku - ZPP (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11... 18/2020), i našao da revizija nije osnovana.

U postupku donošenja pobijane presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP-a, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a nije osnovan revizijski navod da je učinjena bitna povreda u drugostepenom postupku, obzirom da obrazloženje pobijane presude sadrži ocenu bitnih žalbenih navoda.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je kod tuženog počev od 24.05.2016. godine, neprekidno radio na istovrsnim poslovima po osnovu više zaključenih ugovora na određeno vreme i aneksa ugovora o radu, radi zamene odsutnog radnika ili zbog povećanog obima posla, kada mu je pobijanim rešenjem tuženog od 29.06.2018. godine, otkazan ugovor o radu, a radni odnos prestao zaključno sa 02.07.2018. godine. Nakon uručenja navedenog rešenja tužilac je nastavio da radi kod tuženog u skladu sa ustaljenom praksom sve do 23.07.2018. godine. Prvi ugovor o radu na određeno vreme od 21.07.2014. godine, bio je zaključen do povratka na rad privremeno odsutne zaposlene VV, a kasnije je dana 16.05.2016. godine, zaključen novi ugovor o radu na određeno vreme za period od 24.05.2016. godine do 23.11.2016. godine. Prema svim zaključenim ugovorima i aneksima ugovora o radu, tužilac je bio raspoređen na radno mesto višeg referenta za administrativne poslove, Odsek za opšte administrativne poslove - pisarnice, Odeljenje za opšte i tehničke poslove, Sektor za pravne i opšte poslove, osim po ugovoru o radu od 24.05.2018. godine, prema kome je bio raspoređen na mesto referenta za administrativne poslove u arhivi, Sektoru informacionih tehnologija, Odeljenju za arhiviranje dokumentacije, Odseku za arhivu poslova u direkciji i to do povrtka zaposlenog GG. Iz iskaza tužioca i saslušanih svedoka utvrđeno je da je tužilac sve vreme kod tuženog obavljao istovrsne kurirske poslove – ekspedovanje pošte, guranje kolica, pakovanje teških paketa, nošenje istih na poštu, podizanje pošte (za šta je imao punomoćje i pečat za podizanje pošte), a da nikada nije obavljao administrativne poslove u arhivi, na kojima je samo formalno bio raspoređen. Takođe je utvrđeno da je tužilac i nakon 02.07.2018. godine, nastavio da radi kod tuženog sve do 23.07.2018. godine, a da visina njegove zarade za 15 radnih dana u julu mesecu 2018. godine iznosi ukupno 22.684,05 dinara.

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno su nižestepeni sudovi zaključili da su u konkretnom slučaju nastupile materijalno-pravne pretpostavke za preobražaj radnog odnosa zasnovanog na određeno vreme u radni odnos na neodređeno vreme, zbog čega je usvojen tužbeni zahtev tužioca.

Naime, do preobražaja radnog odnosa na određeno vreme, u radni odnos na neodređeno vreme dolazi po samom zakonu kada se ispune uslovi iz člana 37. Zakon o radu (''Službeni glasnik RS'', br. 24/2005...75/14). Prema navedenoj odredbi poslodavac i zaposleni mogu da zaključe jedan ili više sukcesivnih ugovora o radu na određeno vreme na istim poslovima, čije ukupno trajanje neprekidno ili sa prekidima kraćim od 30 dana, ne može da bude duže od 24 meseca (osim zamene odsutnog radnika). Ako poslodavac i zaposleni zaključe ugovor o radu na određeno vreme po isteku tog roka na istovrsnim poslovima, stiču se uslovi za prerastanje radnog odnosa u radni odnos na neodređeno vreme, ako zaposleni nastavi da radi najmanje pet radnih dana po isteku roka za koji je zasnovao radni odnos.

Tužilac je sa tuženim u periodu od 24.05.2016. godine do 23.05.2018. godine, zaključio više sukcesivnih ugovora o radu na određeno vreme po kojima je formalno obavljao poslove višeg referenta za administrativne poslove, a dana 24.05.2018. godine, zaključio je ugovor o radu na određeno vreme radi zamene privremeno odsutnog zaposlenog GG, kojim je formalno raspoređen na mesto referenta za administrativne poslove u arhivi. Rešenjem tuženog od 29.06.2018. godine, tužiocu je otkazan ugovor o radu, a radni odnos prestao zaključno sa 02.07.2018. godine ali je tužilac sve do 23.07.2018. godine, nastavio da radi. Od stupanja na rad tužilac faktički obavlja istovrsne kurirske poslove – ekspedovanje pošte, guranje kolica, pakovanje teških paketa, nošenje istih na poštu, podizanje pošte.

Kako je tužilac od 24.05.2016. godine, neprekidno kod tuženog radio na istovrsnim poslovima to se istekom 24 meseca i 5 dana (31.05.2018.godine) aktiviralo pravilo o preobražaju radnog odnosa iz člana 37 stav 6 Zakona o radu, kako to pravilno zaključuju nižestepeni sudovi. O datumu zasnivanja radnog odnosa na neodređeno vreme pravilno je odlučeno u okviru postavljenog tužbenog zahteva. Zaključivanjem ugovora o radu na određeno vreme sa tužiocem (od 08. i 18.06.2018. godine) radi zamene odsutnog radnika i fiktivnim raspoređivanjem tužioca na poslove referenta za administrativne poslove u arhivi, tuženi poslodavac je pokušao da izigra pravilo o vremenskom ograničenju rada na određeno vreme iz navedene odredbe.

Ostalim navodima revizije (o isteku prekluzivnog roka), ponavljaju se žalbeni razlozi koji su bili predmet pravilne i potpune ocene drugostepenog suda i ne dovodi se u sumnju pravilnost primene materijalnog prava, pa je Vrhovni kasacioni sud na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučio kao u izreci.

Predsednik veća-sudija

Zvezdana Lutovac,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić