
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 2405/2024
04.09.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Aleksandar Knežević, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Vojska Srbija, VP 4976 Vranje, koju zastupa Vojno pravobranilaštvo, Odeljenje u Nišu, radi uplate doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1447/16 od 13.09.2016. godine, u sednici održanoj 04.09.2024. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1447/16 od 13.09.2016. godine u stavu prvom izreke, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1447/16 od 13.09.2016. godine u stavu prvom izreke.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Vranju P1 588/15 od 04.04.2016. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužiocu uplati doprinose za penzijsko i socijalno osiguranje nadležnom fondu PIO – Filijala Vranje, na ime tužioca u skladu sa njegovom stručnom spremom za period od 04.03.1993. godine do 05.04.1995. godine, a prema osnovicama koje važe u momentu plaćanja i da nadležnom Fondu preda propisani obrazac u ostavljenom paricionom roku. Stavom drugim izreke, odbijen je prigovor apsolutne nenadležnosti suda istaknut od strane tužene. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 62.250,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 1447/16 od 13.09.2016. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena navedena prvostepena presuda u stavovima prvom i drugom izreke. Stavom drugim izreke, preinačena je odluka o troškovima postupka sadržana u stavu trećem izreke prvostepene presude tako što je obavezana tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 25.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate, dok je preko ovog iznosa pa do iznosa dosuđenog prvostepenom presudom od 62.250,00 dinara odbijen zahtev tužioca.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, u potvrđujućem delu (stav prvi izreke), tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11, 55/14, 87/18, 18/20 i 10/23), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.
Pravnosnažnom presudom odlučeno je o pravu tužioca na uplatu doprinosa za obavezno socijalno osiguranje. O ovom pravu tužioca sudovi su odlučili uz primenu materijalnog prava koje je u skladu sa izmenjenim stavom revizijskog suda o nadležnosti suda da u parničnom postupku odlučuje o zahtevu zaposlenog lica da mu poslodavac uplati doprinose za obavezno socijalno osiguranje nadležnim organizacijama za obavezno socijalno osiguranje, bez obzira na to da li je takav zahtev jedini predmet spora, koji je usvojen na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda održanoj 12.03.2019. godine, zbog čega u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.
Shodno navedenom, kako u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Prema prirodi tražene pravne zaštite ova parnica spada u parnice iz radnih sporova. Odredbama glave XXIX Zakona o parničnom postupku propisana su posebna pravila za postupak u parnicama iz radnih odnosa, dok se ostale odredbe ovog zakona primenjuju kada odredbama ove glave nije drugačije propisano (član 436.). Odredbom člana 441. ZPP propisano je da je revizija dozvoljena u parnicama o sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Van ovih radnih sporova revizija nije dozvoljena, osim ukoliko se tužba odnosi na novčano potraživanje kada se primenjuje opšti režim dopuštenosti ovog pravnog leka i tada se o dozvoljenosti revizije odlučuje prema vrednosti predmeta spora u smislu člana 403. stav 3. ZPP.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju ne radi o parnici o zasnivanju, postojanju ili prestanku radnog odnosa kod kojih je revizija uvek dozvoljena prema članu 441. ZPP, već je predmet spora uplata doprinosa, a u tužbi koja je podneta 10.07.2015. godine je označena vrednost predmeta spora od 10.000,00 dinara (koju je prihvatio i prvostepeni sud) i koja je očigledno ispod novčanog cenzusa za izjavljivanje revizije iz člana 403. stav 3. ZPP, to revizija nije dozvoljena.
Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je primenom člana 413. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Zvezdana Lutovac, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković