
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2407/2015
28.01.2016. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Predraga Trifunovića, predsednika veća, Jelene Borovac, Zvezdane Lutovac, Branka Stanića i Gordane Ajnšpiler-Popović, članova veća, u sporu tužioca Đ. K. iz K., čiji je punomoćnik G.M., advokat iz Z., protiv tuženog P.t.- t. DOO iz N. S., koga zastupa R.M., advokat iz N.S., radi naknade štete i uplate doprinosa, odlučujući o reviziji tuženog, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1208/15 od 29.06.2015. godine, u sednici održanoj 28.01.2016. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1208/15 od 29.06.2015. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1208/15 od 29.06.2015. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Pravnosnažnom presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1208/15 od 29.06.2015. godine odbijena je žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Zrenjaninu P1 16/2014 od 05.05.2015. godine, kojom je delimično usvojen tužbeni zahtev i tuženi obavezan da tužiocu naknadi štetu zbog manje isplaćene zarade po osnovu smenskog rada za period od 02.08.2011. do 01.11.2013. godine u iznosu od 120.417,34 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačno određene mesečne iznose od dospelosti do isplate, kao i da za tužioca uplati odgovarajuće doprinose za obavezno socijalno osiguranje nadležnom Fondu i troškove parničnog postupka u iznosu od 60.008,35 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 05.05.2015. godine do isplate. U preostalom delu tužbeni zahtev je odbijen, a u delu kojim je tužilac tražio da se tuženi obaveže da na dosuđene iznose uplati poreze, tužba je odbačena.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava. Predložio je da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom premenom čl. 404. Zakona o parničnom postupku, zbog potrebe razmatranja pravnog pitanja od opšteg interesa, odnosno u interesu ravnopravnosti građana i ujednačenja sudske prakse.
Prema čl. 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11, 55/14), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačenja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava prvog ovog člana odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija (stav drugi).
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, uslovi za primenu instituta izuzetno dozvoljene revizije iz čl. 404. ZPP nisu ispunjeni. Pobijana odluka doneta je u skladu sa pravnim zaključkom Vrhovnog suda Srbije, koji je donet na sednici Građanskog odeljenja od 28.04.2009. godine, a koji se i sada primenjuje, a odnosi se na prava zaposlenih na uvećanu zaradu po osnovu smenskog rada. Prema ovom zaključku, zaposleni ima pravo na uvećanu zaradu od najmanje 26% od osnovne zarade za rad u smenama ako taj rad nije vrednovan prilikom utvrđivanja osnovne zarade i pravo na uvećanje od još 26% od osnovne zarade za smenski rad noću (treća smena od 22 od 06 časova). Rad koji se u stvarnosti kontinuirano obavlja iz dana u dan, iz meseca u mesec, iz godine u godinu, po vremenskom redosledu 12 časova rad - 24 časa odmor - 12 časova rad - 48 časova odmor, ima karakter smenskog rada, a ne preraspodele radnog vremena. Pritom, podnosilac revizije uz reviziju nije priložio protivrečne pravnosnažne sudske odluke, koje se odnose na istu ili sličnu činjeničnu i pravnu situaciju pa potreba za ujednačenjem sudske prakse u ovom slučaju nije opravdana.
Ispitujući dozvoljenost revizije primenom čl. 420. u vezi čl. 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Prema noveliranom čl. 403. stav 3. ZPP, revizja nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovom sporu radi naknade štete podneta je 20.12.2013. godine.
Imajući u vidu da se radi o sporu iz radnog odnosa, koji se odnosi na potraživanje u novcu, u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela (120.417,34 dinara) ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Na osnovu čl. 413. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Predrag Trifunović, s.r.