Rev2 2415/2021 3.19.1.25.1

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2415/2021
10.03.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: dr Dragiše B. Slijepčevića, predsednika veća, Jasmine Stamenković i dr Ilije Zindovića, članova veća, u pravnoj stvari tužilaca AA iz ..., BB iz ..., VV iz ..., GG iz ..., DD iz ... i ĐĐ iz ..., koje zastupa punomoćnik Jelica M. Merička, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, Beograd, koju zastupa Državno pravobranilaštvo Beograd, radi naknade štete, vrednost predmeta spora iznos od 120.520,00 dinara po svakom tužiocu pojedinačno, odlučujući o reviziji tužene izjavljene protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1877/20 od 22.01.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 10.03.2022. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE revizija tužene, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1877/20 od 22.01.2021. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 2439/19 od 05.02.2020. godine odbijeni su tužbeni zahtevi tužilaca da se obaveže tužena da im isplati naknadu štete u visini minimalne zarade za period od 01.02.2013. godine do 02.08.2013. godine, sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačno opredeljene iznose. Tužioci su obavezani da tuženoj solidarno naknade troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1877/20 od 22.01.2021. godine preinačena je prvostepena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu, tako što su usvojeni tužbeni zahtevi tužilaca i obavezana tužena da tužiocima isplati naknadu štete u visini minimalne zarade za period od 01.02.2013. godine do 02.08.2013. godine u pojedinačno opredeljenim iznosima, sa zakonskom zateznom kamatom. Tužena je obavezana da tužiocima solidarno naknadi troškove parničnog postupka, a odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova parničnog postupka.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude, kojom je preinačena prvostepena presuda i usvojeni tužbeni zahtevi tužilaca, tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog binte povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu drugostepenu presudu u smislu odredbe člana 408. ZPP, u granicama revizijskih navoda, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je revizija tužene neosnovana.

U postupku donošenja drugostepene presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Revizijom se ne ukazuje na druge konkretne povrede odredaba postupka.

Tužioci su podneli odgovor na reviziju tužene.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužioci su bili u radnom odnosu u Veterinarskoj ustanovi „Glutin“. Radni odnos tužilaca prestao je dana 02.08.2013. godine u skladu sa Programom za rešavanje viška zaposlenih u VU „Gluten“ od 27.03.2013. godine, kojim se poslodavac obavezao da neizmirene obaveze po osnovu neto zarada počev od februara 2013. godine do dana prestanka radnog odnosa 02.08.2013. godine dospevaju danom otvaranja stečaja. Stečaj nad poslodavcem (VU „Glutin“) otvoren je rešenjem Privrednog suda u Beogradu St 166/13 od 10.01.2014. godine. Agencija za privatizaciju izjavila je žalbu protiv tog rešenja, ističući da se nad VU „Gluten“ ne može sprovesti stečajni postupak jer se radi o ustanovi koja se finansira iz budžeta RS. Privredni apelacioni sud ukinuo je navedeno rešenje o otvaranju stečaja. Nakon toga, Privredni sud u Beogradu doneo je novo rešenje St 166/13 od 04.06.2015. godine kojim je zaključio postupak stečaja nad stečajnim dužnikom VU „Gluten“, u skladu sa odredbom člana 13. stav 2. Zakona o stečaju, budući da je imovina stečajnog dužnika u državnom vlasništvu i da nema stečajne mase, kao i da su troškovi veći od imovine stečajnog dužnika. Tužioci su podneli prijavu potraživanja u stečajnom postupku koji je bio otvoren nad VU „Glutin“, po osnovu neisplaćenih zarada u periodu od 01.02.2013. godine do 02.08.2013. godine u iznosu od po 120.520,00 dinara po tužiocu.

Nesporna je činjenica da je Republika Srbija osnivač proizvodno-prometno društvenog preduzeća „Glutin“, kao pravnog prethodnika VU „Gluten“, sa 100% udela, a da osnivčka prava vrši Vlada. VU „Glutin“ brisana je iz privrednog registra Privrednog suda u Beogradu, a njenu celokupnu imovinu preuzela je Republička direkcija za imovinu RS.

Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je odbio tužbeni zahtev tužilaca za isplatu minimalnih zarada usled odsustva pasivne legitimacije tužene. Prvostepeni sud je stanovišta da stečajni poverioci svoja potraživanja namiruju u stečajnom postupku, a stečaj nad VU „Gluten“ je zaključen u skladu sa odredbom člana 13. Zakona o stečaju. Kako ne postoji pravni sledbenik stečajnog dužnika, a Odlukom o izmenama i dopunama osnivačkog akta proizvodno- prometnog društvenog preduzeća „Glutin“ nije predviđeno da RS kao osnivač VU „Glutin“ odgovara za obaveze ove ustanove, prvostepeni sud nalazi da ovde tužena nije pasivno legitimisana da isouni obavezu VU „Glutin“ ptrma tužiocima. Prvostepeni sud nalazi da nema mesta primeni odredbe člana 14. stav 1. Zakona o stečaju jer u toku postupka nije dokazano da se navedeno preduzeće pretežno finansiralo kroz ustupljene javne prihode ili iz republičkog budžeta.

Drugostepeni sud ne prihvata takvo pravno stanovište prvostepenog suda. Stanovišta je da Republika Srbija, kao osnivač VU „Gluten“, solidarno odgovara za obaveze te ustanove u skladu sa odredbom člana 14. stav 3. Zakona o stečaju. Takav zaključak drugostepeni sud izvodi iz utvrđenih činjenica da je reč o pravnom licu koje se finansira iz republičkog budžeta, u kom RS ima 100% udela i osnivačka odnosno upravljačka prava, kao iz utvrđene činjenice da je nakon brisanja VU „Glutin“ iz privrednog registra celokupnu imovinu te ustanove preuzela RS, odnosno Republička direkcija za imovinu RS. Iz navedenih razloga, drugostepeni sud preinačava prvostepenu presudu i obavezuje tuženu RS da tužiocima isplati neisplaćene zarade za period od 01.02.2013. godine do 02.08.2013. godine.

Vrhovni kasacioni sud je stanovišta da je drugostepena odluka doneta pravilnom primenom materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje. Odredbom člana 14. stav 1. Zakona o stečaju („Sl. glasnik RS“, br.104/09...83/14) propisano je da se stečajni postupak ne sprovodi prema RS, AP, jedinicama lokalne samouprave, fondovima ili organizacijama obaveznog penzijskog, invalidskog, socijalnog i zdravstvenog osiguranja, prema pravnim licima čiji je osnivač RS, AP ili jedinica lokalne samouprave, a koja se isključivo ili pretežno finansiraju kroz ustupljene javne prihode ili iz republičkog budžeta, odnosno budžeta AP ili jedinica lokalne samouprave, Narodnoj banci Srbije, Centralnom registru DPOU i kliring hartija od vrednosti, javnim agencijama. U stavu 3. istog člana propisano je da za obaveze pravnog lica nad kojim su u skladu sa stavom 1. ovog člana ne sprovodi stečajni postupak, solidarno odgovaraju njegovi osnivači, odnosno vlasnici, kao članovi ili akcionari. U toku postupka je bila nesporna činjenica da je udeo državne svojine u sredstvima prethodnika VU „Glutin“ 100% i da preuzima upravljačka, odnosno osnivačka prava u tom preduzeću. Imajući navedeno u vidu, stečajni postupak nad VU „Glutin“ nije ni mogao da bude sproveden u skladu sa citiranom odredbom čl. 14 st. 1 Zakona o stečaju. Okolnost da je privredni sud otvorio, a potom zaključio stečajni postupak prema ovom pravnom licu, ne može isključiti zakonsko pravo tužilaca da svoja potraživanja namire od RS kao osnivača, koji solidarno odgovara za obaveze tog pravnog lica. Tužioci ne mogu snositi štetne posledice zbog propusta suda da taj stečajni postupak obustavi. Kako je RS, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede osnivač VU „Glutin“, nad kojom se nije mogao sprovesti stečajni postupak, pravilan je zaključak drugostepenog suda je da za obaveze te veterinarske ustanove soliodarnio odgovorna ovde tužena kao osnivač.

Revizijskim navodima tužene osporava se takav zaključak drugostepenog suda. Ističe da se odredba člana 14. stav 3. Zakona o stečaju ne može primeniti u slučaju kada je stečajni postupak zaključen zbog toga što je imovina stečajnog dužnika manja od visine troškova stečajnog postupka, u smislu člana 13. Zakona o stečaju. Stečajni poverioci ostvaruju svoja potraživanja isključivo iz stečajne mase, pa kako ne postoji pravni sledbenik stečajnog dužnika ili stečajne mase, to ne može postojati pasivna legitimacija RS.

Vrhovni kasacioni sud je stanovišta da su navedeni revizijski navodi tužene neosnovani. Stečajni postupak se ne može zaključiti u smislu člana 13. Zakona o stečaju nad pravnim licem nad kojim se, u skladu sa odredbom člana 14. stav 3. Zakona o stečaju, ne može ni sprovesti stečajni postupak. Nasuprot revizijskim navodima tužene, nije reč o stečajnim poveriocima već o bivšim zaposlenima VU „Glutin“, nad kojom nije mogao da se sprovede stečajni postupak i za čije obaveze, u smislu odredbe člana 14. stav 3. Zakona o stečaju, odgovara osnivač te ustanove, ovde tužena. Postojanje potraživanja tužilaca u vidu neisplaćenih zarada za period od 01.02.2013. godine do 02.08.2013. godine nije bilo sporno među parničnim strankama.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud odbio je reviziju tužene kao neosnovanu, primenom odredbe člana 414. ZPP.

Predsednik veća - sudija

dr Dragiša B. Slijepčević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić