Rev2 2505/2022 3.5.7; preobražaj radnog odnosa

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2505/2022
08.09.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Marine Milanović, predsednika veća, Vesne Stanković i Jelene Ivanović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., koju zastupa postavljeni besplatni punomoćnik Nevena Marković, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije-Ministarstva pravde-Visokog saveta sudstva-Privrednog suda u Beogradu, čiji je zakonski zastupnik Državno pravobranilaštvo iz Beograda, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Beogradu Gž1 424/21 od 30.09.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 08.09.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Beogradu Gž1 424/21 od 30.09.2021. godine.

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev tužilje za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 705/21 od 12.05.2021. godine odbačena je tužba tužilje AA iz ... .

Rešenjem Višeg suda u Beogradu Gž1 424/21 od 30.09.2021. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđeno rešenje Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 705/21 od 12.05.2021. godine.

Protiv pravnosnažne drugostepene odluke tužilja je shodno članu 403. stav 1. i 2. i čl. 420. ZPP izjavila reviziju.

Odlučujući o izjavljenoj reviziji shodno članu 408. ZPP u vezi člana 420. ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 18/20), Vrhovni kasacioni sud je ocenio da revizija tužilje nije osnovana.

U postupku donošenja pobijane odluke nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju sledi da je tužbom podnetom dana 08.02.2021. godine tužilja tražila da se shodno članu 23. stav 4. Zakona o radu utvrdi da je dana 18.04.2002. godine kod Privrednog suda u Beogradu zasnovala radni odnos na neodređeno vreme, da je u Privrednom sudu u Beogradu u radnom odnosu na neodređeno vreme od 08.06.2002. godine, s obzirom da je po isteku radnog odnosa na određeno vreme nastavila da dolazi na posao duže od 5 radnih dana.

U postupku prethodnog ispitivanja tužbe prvostepeni sud je po uvidu u presudu Prvog osnovnog suda u Beogradu P1-2441/10 od 21.09.2010. godine utvrdio da je istom kao neosnovan odbijen tužbeni zahtev da se utvrdi da je tužilja AA iz ... kod Privrednog suda u Beogradu u radnom odnosu na neodređeno vreme bila od 04.04.2002. godine, jer je po isteku roka od 24 meseca zasnovanog na određeno vreme rešenjem Trgovinskog suda u Beogradu Su-../2000 od 31.03.2000. godine samoinicijativno nastavila da dolazi na posao. Po žalbi tužilje, presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 325/11 od 04.10.2012. godine prvostepena presuda je potvrđena, a revizija tužilje odbijena je kao neosnovana presudom Vrhovnog kasacionog suda Rev2 12/13 od 05.06.2013. godine.

Saglasno izloženom činjeničnom stanju, Viši sud u Beogradu je ocenio da je, pazeći po službenoj dužnosti na pravnosnažno presuđenu stvar shodno članu 359. stav 2. ZPP, Prvi osnovni sud u Beogradu pravilno zaključio da je po istaknutom tužbenom zahtevu već odlučeno pravnosnažnom sudskom odlukom.

Osim toga, drugostepeni sud je ocenio da je pravilno mišljenje prvostepenog suda da se shodno članu 122. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“, br. 70/01) koji je važio u vreme prestanka radnog odnosa tužilje, tužba smatrala blagovremenom ukoliko je podneta u roku od 15 dana od dostavljanja odluke, odnosno od saznanja za povredu prava, tako da se u konkretnom slučaju u odnosu na eventualnu povredu prava zbog koje je tužilja imala saznanja najkasnije u maju mesecu 2002. godine, tužba podneta preporučenom poštanskom pošiljkom dana 08.02.2021. godine ne može smatrati blagovremenom.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda stanovište drugostepenog suda zasnovano je na pravilnoj primeni materijalnog prava.

Članom 122. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“, br. 70/01) važećeg u vreme prestanka rada tužilje kod Trgovinskog suda u Beogradu, propisano je da protiv odluke kojom je povređeno pravo zaposlenog ili kada je zaposleni saznao za povredu prava, zaposleni ili sindikat po ovlašćenju zaposlenog, može da pred nadležnim sudom pokrene spor u roku od 15 dana od dostavljanja odluke, odnosno od saznanja za povredu prava.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je rešenjem Trgovinskog suda u Beogradu Su-../2000 od 31.03.2000. godine primljena u radni odnos na određeno vreme od 24 meseca i isti joj je prestao dana 03.02.2002. godine, kada je odjavljena sa staža osiguranja. Polazeći od činjenice da je za prestanak radnog odnosa tužilja saznala najkasnije u maju 2002. godine, pravilna je ocena nižestepenih sudova da je neblagovremena tužba podneta dana 08.02.2021. godine.

Osim pravilnog stanovišta vezanog za primenu materijalnopravnih odredbi koje regulišu blagovremenost tražene pravne zaštite, pravilna je i ocena dozvoljenosti podnete tužbe sa stanovišta odredbi Zakona o parničnom postupku.

Članom 294. stav 1. tačka 2. ZPP propisano je da po prethodnom ispitivanju tužbe sud rešenjem tužbu odbacuje kada utvrdi da je ona podneta neblagovremeno, prema roku predviđenom posebnim propisima za podnošenje tužbe (kakav je konkretni slučaj u vezi sa primenom citiranog člana 122. Zakona o radu), dok je članom 294. stav 1. tačka 4. ZPP, propisano da se tužba odbacuje kada je stvar pravnosnažno presuđena, o čemu shodno članu 359. stav 2. ZPP sud vodi računa po službenoj dužnosti.

Imajući u vidu citirane odredbe merodavnog materijalnog i procesnog prava, pravilno su nižestepeni sudovi ocenili da je odluka o petitumu istaknutom u ovoj parnici već pravnosnažno rešena presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1- 2441/10 od 21.09.2010. godine, te da je isticana u žalbenom i revizijskom postupku, jer se nezavisno od datuma posle 04.04.2002. godine od koga se traži utvrđenje zasnivanja radnog odnosa na neodređeno vreme, tužbeni zahtev bazira na istovetnom činjeničnom stanju.

Saglasno izloženom, shodno članu 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u prvom stavu izreke ovog rešenja.

Kako revizija tužilje nije uvažena, to je shodno članu 165. stav 1. ZPP, kao neosnovan odbijen njen zahtev za naknadu troškova revizijskog postupka.

Predsednik veća-sudija

Marina Milanović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić