Rev2 2513/2021 3.5.9; zarada, minimalna zarada, minimalna cena rada, naknada zarade i druga primanja

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2513/2021
15.10.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Katarine Manojlović Andrić, predsednika veća, Gordane Džakula, Dobrile Strajina, Marine Milanović i Slađane Nakić Momirović, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., koga zastupa Marija Takić, advokat iz ..., protiv tužene Tehničke škole „Rade Metalac“ iz Leskovca, radi isplate jubilarne nagrade, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1882/2021 od 17.06.2021. godine, u sednici veća održanoj 15.10.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE posebna revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1882/2021 od 17.06.2021. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1882/2021 od 17.06.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Leskovcu P1 879/18 od 06.12.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan preciziran tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se tužena obaveže da tužiocu na ime neisplaćene jubilarne nagrade za navršenih 35 godina radnog staža isplati novčani iznos od 125.374,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom za navedeni iznos počev od 01.01.2016. godine pa do isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženoj na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 73.500,00 dinara u roku od osam dana od dana prijema presude pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 1882/2021 od 17.06.2021. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i navedena prvostepena presuda potvrđena.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio posebnu reviziju u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Polazeći od razloga zbog kojih je tužilac izjavio reviziju, Vrhovni kasacioni sud je najpre razmotrio da li reviziju treba izuzetno dozvoliti u smislu odredaba člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US i 55/14) – u daljem tekstu: ZPP.

Prema odredbi člana 404. stav 1. ZPP, revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Vrhovni kasacioni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi da se dozvoli posebna revizija, jer u konkretnom slučaju ne postoji nijedan od razloga navedenih u odredbi člana 404. stav 1. ZPP zbog kojih bi reviziju trebalo izuzetno dozvoliti. Naime, nema razloga koji ukazuju na potrebu razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, u cilju ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava, niti je tužilac o tome priložio odgovarajuće presude. Odluke nižestepenih sudova zasnovane su na ujednačenoj sudskoj praksi u pogledu roka zastarelosti novčanog potraživanja iz radnog odnosa iz odredbe člana 196. Zakona o radu, kao i u pogledu ispunjenosti uslova za ostvarivanje prava na jubilarnu nagradu koji su propisani opštim aktom ili ugovorom o radu.

Sledom navedenog, na osnovu člana 404. stav 2. ZPP, Vrhovni kasacioni sud nije dozvolio posebnu reviziju, pa je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5) ZPP, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Prema članu 441. ZPP, revizija je uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Ukoliko se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu u radnom sporu, dozvoljenost revizije se ocenjuje na osnovu člana 403. stav 3. ZPP, prema kome revizija nije dozvoljena ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovom sporu podneta je 11.10.2018. godine, a pobijani deo pravnosnažne presude očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost iznosa od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, pa revizija tužioca nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Katarina Manojlović Andrić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić