
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2547/2019
11.02.2021. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Radonja Dubljević, advokat iz ..., protiv tuženog JP „Putevi Srbije“, čiji je punomoćnik Dragoljub Rajević, advokt iz ..., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 824/2018 od 06.12.2018. godine, u sednici veća održanoj 11.02.2021. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 824/2018 od 06.12.2018. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 853/14 od 18.09.2017. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i poništeno kao nezakonito rešenje tuženog od 08.03.2011. godine kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 273.000,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 824/18 od 06.12.2018. godine, odbijena je žalba tuženog i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 853/14 od 18.09.2017. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka. Stavom trećim izreke odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući pobijanu presudu primenom člana 408. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, kao ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 407. stav 1. ZPP, zbog kojih se revizija može izjaviti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju tužilac je bio zaposlen kod tuženog na radnom mestu ... na naplatnoj stanici u ... Rad zaposlenih kod tuženih odvija se dve smene i to od 06,00 do 14,00 časova i od 14,00 do 22,00 časa, a pre nego što je otvorio bolovanje i pre otkaza ugovora o radu tužilac je radio od 06,00 do 14,00 i od 14,00 do 22,00 časa. Rešenjem tuženog od 08.03.2011. godine, tužiocu je otkazan ugovor o radu zbog teže povrede radne obaveze utvrđene ugovorom o radu, odnosno zbog neopravdanog izostanka sa rada dva dana u toku meseca ili tri dana u toku godine. Prema obrazloženju rešenja, drugostepena lekarska komisija je sačinila izveštaj 17.12.2010. godine, prema kome je tužilac od 21.10.2010. godine do 20.12.2010. godine privremeno sprečen za rad, uz zaključak da je sposoban za rad od 21.12.2010. godine. Kako se tužilac nije javio na rad dana 21.12.2010. godine niti je svoje odsustvo opravdao u periodu od 21.12.2010. godine do 24.12.2010. godine, po oceni poslodavca nastao je uslov za otkaz ugovora o radu. Pre donošenja osporenog rešenja, tužilac je 08.02.2011. godine doneo upozorenje o razlozima za otkaz ugovora o radu koje je istaknuto na oglasnoj tabli u ... Tužilac je 10.02.2011. godine obavestio tuženog da nije u mogućnosti da se izjasni na navode iz upozorenja, jer se nalazi na bolničkom lečenju a upozorenje je skinuto sa oglasne table 18.02.2011. godine i uručeno je tužiocu lično istog dana kada i osporeno rešenje – 11.03.2011. godine. U toku postupka je utvrđeno da je tužilac do 20.12.2010. godine bio sprečen za rad zbog bolesti, nakon čega prema rasporedu rada za 21.12. i 22.12.2010. godine nije bio dužan da radi jer je imao slobodne dane. Takođe je utvrđeno da se 23.12.2010. godine javio svom poslovođi BB, jer se nije osećao zdravstveno dobro, te da mu je poslovođa odgovorio:“Kad god došao dobrodošao“, kao i da dođe sutradan uveče u noćnu smenu. Tužilac je narednog dana 24.12.2010. godine došao na posao i radio.
Kod tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je u nižestepenim presudama primenjeno materijalno pravo kada je rešenje kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu poništeno kao nezakonito.
Pravilna je ocena nižestepenih sudova da tužilac nije svojom krivicom učinio povredu radne obaveze i discipline koja mu je otkaznim rešenjem stavljena na teret, pa nije bilo opravdanih razloga da mu se otkaže ugovor o radu primenom člana 179. tačka 2. Zakona o radu. Prema rasporedu rada, tužilac je 21.12. i 22.12.2010. godine imao slobodne dane, a razlog za izostanak 23.12.2010. godine bio je opravdan njegovim zdravstvenim stanjem, što je njegov rukovodilac prihvatio nalogom tužiocu da dođe sutradan (24.12.) u noćnu smenu, što je tužilac ispunio, tako da nije moga da zna da su preduzete radnje nedozvoljene. Takođe, pre otkaza ugovora o radu tuženi nije postupio u skladu sa članom 180. Zakona o radu i tužioca lično upozorio na postojanje otkaznih razloga uz ostavljanje roka od najmanje 5 dana od dana dostavljanja upozorenja da se o njemu izjasni. Pravilna je ocena nižestepenih sudova da nije poštovana procedura o ličnom dostavljanju otkaznih akata, imajući u vidu da je upozorenje istaknuto na oglasnoj tabli, a da poslodavac nije pokušao da dostavi upozorenje tužiocu lično, što je suprotno članu 185. st. 2-4. Zakona o radu. Prema navedenim odredbama zakona, rešenje se zaposlenom dostavlja lično u prostorijama poslodavca, odnosno na adresu prebivališta ili boravišta zaposlenog, a ako poslodavac zaposlenom nije mogao da dostavi rešenje na navedeni način, dužan je da o tome sačini pismenu belešku i u tom slučaju rešenje se objavljuje na oglasnoj tabli poslodavca i po isteku 8 dana od dana objavljivanja rešenje se smatra dostavljenim. Iz navedenih razloga, rešenje o otkazu ugovora o radu je pravilno poništeno kao nezakonito.
Navodima revizije kojima se ističe pogrešna primena materijalnog prava i tvrdi da tužilac nije imao slobodne dane po osnovu rada u smeni, te da je bio upoznat sa sadržinom upozorenja, zapravo se osporava ocena izvedenih dokaza i utvrđeno činjenično stanje, zbog čega se revizija ne može izjaviti, prema članu 407. stav 2. ZPP.
Iz navedenih razloga, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća-sudija
Slađana Nakić Momirović,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić