Rev2 255/2022 3.5.15; prestanak radnog odnosa

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 255/2022
15.09.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: dr Dragiše B. Slijepčevića, predsednika veća, Jasmine Stamenković i dr Ilije Zindovića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Miloš Budimir, advokat u ..., protiv tuženog JP „EPS“ Beograd, radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1534/21 od 24.09.2021. godine, u sednici veća od 15.09.2022. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1534/21 od 24.09.2021. godine.

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev tužioca za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kraljevu P1 768/19 od 25.01.2021. godine odbijen je tužbeni zahtev da se utvrdi da je tužilac kod tuženog zasnovao radni odnos na neodređeno vreme na radnom mestu ... za održavanje EEO VN počev od 01.01.2017. godine pa nadalje i određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1534/21 od 24.09.2021. godine odbijena je žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu primenom člana 408. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11...18/20), Vrhovni kasacioni sud je ustanovio da je revizija tužilje neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stava 2. tačke 2) ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac, po zanimanju ..., bio je radno angažovan kod tuženog u periodu od 01.01.2017. godine do 01.09.2019. godine na osnovu više ugovora o obavljanju privremenih i povremenih poslova.

Prema stanovištu nižestepenih sudova, tužbeni zahtev je odbijen na osnovu člana 27e. stava 34. Zakona o budžetskom sistemu („Službeni glasnik RS“ broj 108/13...72/19) kojim je propisano da korisnici javnih sredstava ne mogu zasnivati radni odnos sa novim licima radi popunjavanja slobodnih, odnosno upražnjenih radnih mesta do 31.12.2020. godine. Na osnovu člana 105. Zakona o budžetskom sistemu citirana odredba se primenjuje u ovoj pravnoj stvari kao specijalna odredba u odnosu na član 37. Zakona o radu.

Nisu osnovani revizijski navodi kojima se ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava. U periodu od 01.01.2017. godine do 01.09.2019. godine, koji je predmet tužbenog zahteva, na osnovu člana 27e stava 34. Zakona o budžetskom sistemu tuženi, kao korisnik javnih sredstava, nije mogao zasnovati radni odnos sa novim licima radi popunjavanja slobodnih, odnosno upražnjenih radnih mesta do 31. decembra 2020. godine. Na osnovu člana 105. Zakona o budžetskom sistemu na ovaj pravni slučaj se ne primenjuju odredbe člana 37. Zakona o radu. Stoga zakonitost radnog angažovanja tužioca u smislu odredaba Zakona o radu u predmetnom periodu ne utiče na drugačiju odluku o tužbenom zahtevu.

Vrhovni kasacioni sud je, primenom člana 414. stava 1. ZPP, odlučio kao u prvom stavu izreke.

Primenom člana 165. stava 1. u vezi članova 153. stava 1. i 154. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odbio zahtev tužioca za naknadu troškova revizijskog postupka jer nije uspeo u ovom postupku.

Predsednik veća - sudija

dr Dragiša B. Slijepčević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić