Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 2555/2022
25.10.2023. godina
Beograd
Vrhovni sud u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Tatjane Matković Stefanović i Tatjane Miljuš, članova veća, u parnici tužilaca AA iz ..., BB iz ..., VV iz ... i GG iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Srđan Konakov, advokat iz ..., protiv tužene Opštinske uprave Opštine Titel, koju zastupa punomoćnik Tijana Pajović Kutuzov, advokat iz ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužilaca BB, VV i GG izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1898/22 od 25.05.2022. godine, u sednici održanoj 25.10.2023. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1898/22 od 25.05.2022. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilaca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1898/22 od 25.05.2022. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P1 814/2021 od 21.02.2022. godine, stavovima prvim i drugim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev i tužena obavezana da tužiocu AA na ime naknade troškova za dolazak i odlazak sa rada za period od 25.02.2018. godine do 25.02.2021. godine isplati 76.260,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 14.11.2021. godine do isplate, kao i 16.134,43 dinara na ime zakonske zatezne kamate obračunate od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do 13.11.2021. godine. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim su ostali tužioci tražili da se tužena obaveže da im na ime naknade troškova za dolazak i odlazak sa rada isplati i to: tužilji BB za period od 01.03.2018. godine do 01.03.2021. godine iznos od 83.280,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 14.11.2021. godine, kao i zakonsku zateznu kamatu u iznosu od 16.830,57 dinara; tužiocu VV za period od 01.03.2018. godine do 22.11.2018. godine i za period od 07.03.2020. godine do 31.10.2020. godine iznos od 47.600,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 14.11.2021. godine do isplate, kao i zakonsku zateznu kamatu u iznosu od 8.792,87 dinara i tužilje GG za period od 01.03.2018. godine do 01.03.2021. godine iznos od 77.060,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 14.11.2021. godine do isplate, kao i zakonsku zateznu kamatu u iznosu od 15.962,94 dinara. Stavom četvrtim izreke, tužena je obavezana da tužiocu AA naknadi troškove parničnog postupka od 79.250,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1898/22 od 25.05.2022. godine, odbijena je žalba i potvrđena prvostepena presuda u odbijajućem delu.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužioci BB, VV i GG su blagovremeno izjavili reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava i predložili da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom u smislu odredbe člana 404. ZPP.
Odlučujući o dozvoljenosti revizije u smislu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik Republike Srbije“, br.72/11... 18/20) Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao o izuzetno dozvoljenoj na osnovu člana 404. ZPP, jer ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenje prava. Predmet tražene pravne zaštite je naknada štete tužiocima na ime neisplaćenih troškova za dolazak i odlazak sa rada u utuženom periodu. Pobijana odluka ne odstupa od pravnog stava usvojenog na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 05.04.2016. godine o pravu na naknadu troškova za dolazak i odlazak sa posla koje imaju svi zaposleni, ako poslodavac nije utvrdio opštim aktom uslove i kriterijume za prevoz zaposlenih od mesta stanovanja do posla, osim ako bi po razumnoj oceni takav zahtev bio očigledno neosnovan. Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju poslodavac svojim opštim aktom utvrdio kriterijume i uslove i za prevoz zaposlenih od mesta stanovanja do posla koje revidenti nisu ispunili. Ukazivanje tužilaca na postojanje drugačijih odluka ne ukazuje nužno na drugačiji pravni stav izražen u tim odlukama, jer pravilna primena materijalnog prava u sporovima sa tužbenim zahtevom kao u konkretnom slučaju zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja.
Kako na osnovu iznetog proizilazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi isplate naknade troškova za dolazak na rad i odlaska sa rada podneta je 25.02.2021. godine i 01.03.2021. godine, a podneskom od 17.11.2021. godine tužba je preinačena povećanjem zahteva. Vrednost pobijanog dela pravnosnažne presude ceni se u odnosu na svakog tužioca pojedinačno. S obzirom da oni nisu jedinstveni i nužni suparničari, u smislu člana 210. ZPP, pobijana vrednost spora u odnosu na tužilju BB iznosi 100.110,57 dinara, u odnosu na tužioca VV iznosi 56.392,87 dinara i u odnosu na tužilju GG iznosi 93.022,94 dinara. Ovi pojedinačni iznosi, prema srednjem kursu NBS na dan preinačenja tužbe, predstavljaju dinarsku protivvrednost ispod 40.000 evra.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu, koji se odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra, to je Vrhovni sud našao da revizija tužilaca nije dozvoljena, primenom odredbe člana 403. stav 3. ZPP.
Na osnovu člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Zvezdana Lutovac, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić