Rev2 2570/2024 3.19.1.25.1.3; dozvoljenost revizije

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 2570/2024
03.10.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji su punomoćnici Dragoljub Đorđević i Jovana Đorđević Sijerić, advokati iz ..., protiv tuženog Društva za spoljnu trgovinu „AWT INTERNATIONAL“ DOO Beograd, čiji je punomoćnik Siniša Simić, advokat iz ..., radi zaštite od zlostavljanja na radu i naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1594/24 od 10.04.2024. godine, u sednici veća održanoj 03.10.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1594/24 od 10.04.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu P1 123/17 od 21.12.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje kojim je traženo da se utvrdi da je, u periodu od 01.09.2014. godine do 31.12.2015. godine, trpela zlostavljanje na radu kod tuženog od strane komercijalnog direktira BB u vidu seksualnih napada, kao i verbalno i neverbalno zlostavljanje. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je traženo da se obaveže tuženi da tužilji na ime naknade nematerijalne štete isplati i to za pretrpljene fizičke bolove iznos od 350.000,00 dinara, na ime pretrpljenog straha 450.000,00 dinara, na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog umanjene životne aktivnosti 200.000,00 dinara, za naruženost 400.000,00 dinara i na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog povrede ugleda, časti, slobode i prava ličnosti iznos od 442.322,50 dinara, odnosno ukupan iznos od 1.842.322,50 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 30.06.2016. godine kao dana podnošenja tužbe do isplate. Stavom trećim i četvrtim izreke, obavezana je tužilja da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 450.900,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate, a odbijen predlog tužilje za oslobađanje od plaćanja takse.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1594/24 od 10.04.2024. godine, stavom prvim izreke, ukinuta je presuda Višeg suda u Beogradu P1 123/17 od 21.12.2023. godine u stavovima prvom i drugom izreke i tužba je odbačena kao neblagovremena u delu zahteva da se utvrdi da je tužilja, u periodu od 01.09.2014. godine do 31.12.2015. godine, trpela zlostavljanje na radu kod tuženog od strane komercijalnog direktora BB i vidu seksualnih napada, kao i verbalno i neverbalno zlostavljanje, kao i da se obaveže tuženi da tužilji, na ime naknade nematerijalne štete, isplati ukupan iznos od 1.842.322,50 dinara sa zakonskom zatezanom kamatom od 30.06.2016. godine do isplate. Stavom drugim izreke, potvrđeno je rešenje o troškovima parničnog postupka sadržano u stavu trećem izreke prvostepene presude i rešenje o predlogu tužilje za oslobađanje od plaćanja sudske takse i žalba tužilje je u tom delu odbijena kao neosnovana.

Protiv pravnosnažnog rešenja donetog u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primene matrijalnog prava, pobijajući i odluku o troškovima spora.

Ispitujući pobijano rešenje primenom člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi sa članom 420. st. 1, 2 i 6.i članom 441. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11..10/23), Vrhovni sud je našao da revizija tužilje nije dozvoljena.

Članom 29. st. 1. i 2. Zakona o sprečavanju zlostavljanja na radu („Službeni glasnik RS“ broj 36/10), propisano je da zaposleni koji smatra da je izložen zlostavljanju od strane poslodavca sa svojstvom fizičkog lica ili odgovornog lica u pravnom licu može protiv poslodavca da podnese tužbu pred nadležnim sudom u roku iz člana 14. stav 2. ovog zakona. Pravo da podnese tužbu protiv poslodavca zbog zlostavljanja na radu ili u vezi sa radom ima zaposleni koji nije zadovoljan ishodom postupka zaštite od zlostavljanja kod poslodavca, u roku navedenom ovim stavom. Stavovima 4. i 5. ovog člana propisano je da je spor iz st. 1. i 2. ovog člana radni spor, te da se shodno primenjuju odredbe zakona kojim se uređuje parnični postupak. Prema članu 441. ZPP revizija je dozvoljena u parnicama o sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Van ovih radnih sporova revizija nije dozvoljena, osim ukoliko se tužba ne odnosi na novčano potraživanje kada se shodno primenjuje opšti režim dopuštenosti ovog pravnog leka i dozvoljenost revizije ceni prema vrednosti predmeta spora.

Tužba radi zaštite od zlostavljanja na radu i naknade štete zbog zlostavljanja na radu podneta je 30.06.2016. godine. Vrednost predmeta spora pobijanog dela u odnosu na tužbeni zahtev za naknadu nematerijalne štete iznosi 1.842.322,50 dinara.

Tužilja je reviziju izjavila protiv rešenja drugostepenog suda kojim je ukinuta prvostepena presuda i odbačena kao neblagovremena tužba radi utvrđenja da je tužilja trpela zlostavljanje na radu i obavezivanje tužene na naknadu nematerijalne štetu zbog pretrpljenog zlostavljanja na radu.

Revizija protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno okončan dozvoljena je samo u sporovima u kojima bi bila dozvoljena protiv pravnosnažne presude što proizlazi iz člana 420. st. 1. i 2. ZPP. Revizija protiv pravnosnažne presude nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000,00 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe primenom člana 403. stav 3. ZPP.

Imajući u vidu da se predmet tužbenog zahteva ne odnosi na zasnivanje, postojanje ili prestanak radnog odnosa, a da vrednost predmeta spora pobijanog dela (1.842.322,50 dinara) u odnosu na novčani imovinskopravni zahtev, ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, s obzirom na vrstu tražene pravne zaštite i propisan revizijski limit, revizija tužilje protiv rešenja nije dozvoljena primenom člana 403. stav 3. ZPP, jer ne bi bila dozvoljena ni protiv pravnosnažne presude.

Revizija nije dozvoljena ni prema odredbi člana 403. stav 2. tačka 3. ZPP, prema kojoj je revizija uvek dozvoljena ako drugostepeni sud ukine prvostepenu presudu i odluči o zahtevima stranaka. Ovo iz razloga što ukidanjem prvostepene presude i odbacivanjem tužbe kao neblagovremene drugostepeni sud nije odlučivao o sadržini tužbenog zahteva, pa se u toj situaciji ne primenjuje citirana odredba zakona. Takođe, ova posebna odredba se ne bi mogla primeniti ni zbog toga što specijalni zakon - Zakon o zabrani zlostavljanja na radu upućuje na primenu odredbe Zakona o parničnom postupku (čl. 441. ZPP), koja pravo na reviziju isključuje u radnim sporovima kao što je konkretan, a koji se ne odnosi se na zasnivanje, postojanje i prestanak radnog odnosa.

Iz navedenih razloga, primenom člana 413. ZPP u vezi sa članom 420. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Jelica Bojanić Kerkez,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković