Rev2 2628/2022 3.5.15.4.3

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2628/2022
21.09.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović i Spomenke Zarić, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Ilija Đurđević, advokat iz ..., protiv tuženog „FRESENIUS MEDICAL CARE SRBIJA“ DOO Vršac, koga zastupa Ivana Dišović, advokat iz ..., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3371/21 od 10.11.2021. godine, ispravljenoj rešenjem Gž1 3371/21 od 24.01.2022. godine, u sednici održanoj dana 21.09.2022. godine, doneo je

P R E S U D U

PREINAČUJE SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3371/21 od 10.11.2021. godine, ispravljena rešenjem Gž1 3371/21 od 24.01.2022. godine, tako što se ODBIJA kao neosnovana žalba tužilje i potvrđuje presuda Osnovnog suda u Vršcu P1 156/18 od 28.06.2018. godine.

OBAVEZUJE SE tužilja da tuženom naknadi troškove revizijskog postupka u iznosu od 33.000,00 dinara u roku od 15 dana od dana prijema presude.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vršcu P1 156/18 od 28.06.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje da se kao nezakonito poništi rešenje tuženog broj ... od ...2014. godine o otkazu ugovora o radu tužilji i da se tuženi obaveže da tužilju vrati na rad, kao i da se obaveže tuženi da tužilji naknadi troškove parničnog postupka. Stavom drugim izreke, obavezana je tužilja da tuženom na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 113.924,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3371/21 od 10.11.2021. godine, stavom prvim izreke, koja je ispravljena rešenjem Gž1 3371/21 od 24.01.2022. godine, preinačena je presuda Osnovnog suda u Vršcu P1 156/18 od 28.06.2018. godine, tako što je poništeno kao nezakonito rešenje tuženog broj ... od ...2014. godine i obavezan tuženi da tužilju vrati na rad, te je odbijen zahtev tuženog za naknadu troškova parničnog postupka, a tuženi obavezan da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 208.500,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pravilnost pobijane presude na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 72/11, ... 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija osnovana.

U postupku donošenja pobijane presude nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koje Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilji, u radnom odnosu kod tuženog na poslovima radnika u ... A rešenjem tuženog ... od ...2014. godine otkazan je ugovor o radu zbog povrede radne obaveze utvrđene opštim aktom poslodavca i to preduzimanja bilo koje radnje na radu ili u vezi sa radom, a u kojoj se stiču obeležja krivičnog dela privrednog prestupa i prekršaja, sa obrazloženjem da je tužilja dana ...2014. godine u toku radnog vremena u prostorijama tuženog od zaposlene BB, takođe zaposlene kod tuženog, protivpravno otuđila dve kreditne kartice i određena novčana sredstva, a zatim je sa tekućeg računa oštećene koji se vodi kod „Banca ...“ AD Beograd, protivpravno podigla novčana sredstva u visini od 6.000,00 dinara, nakon čega je protiv tužilje pokrenut predistražni postupak i ovlašćeno službeno lice je kod nje pronašlo oduzete kartice i novac, da bi posle toga bio pokrenut istražni postupak od strane nadležnog javnog tužioca. Utvrđeno je i to da je presudom Osnovnog suda u Vršcu K 304/15 od 20.11.2015. godine tužilja oglašena krivom zbog izvršenja krivičnog dela krađa iz člana 203. stav 1. KZ i krivičnog dela falsifikovanje i zloupotreba platnih kartica iz člana 225. stav 4. u vezi stava 2. KZ, pa je osuđena na novčanu kaznu i izrečena je mera bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenja na slobodi, koja presuda je preinačena presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 169/2016 od 10.12.2016. godine, samo u odnosu na kaznu, te je tužilji izrečena uslovna osuda, a radnje zbog kojih je oglašena krivom su iste zbog kojih joj je otkazan ugovor o radu.

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je zaključio da tuženi zahtev tužilje za poništaj osporenog rešenja o otkazu ugovora o radu nije osnovan, nalazeći da je u krivičnom postupku koji je pravnosnažno okončan utvrđena krivična odgovornost tužilje i utvrđena njena uračunljivost, te kako je parnični sud vezan za osuđujuću presudu krivičnog dela i za utvrđenje krivičnog suda u pogledu uračunljivosti, to je zaključio da je tužilja bila sposobna da shvati značaj svojih dela i postupaka za koje je oglašena odgovornom i da je istoj pravilno na osnovu rešenja otkazan ugovor o radu u skladu sa Zakonom o radu.

Drugostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu i poništio osporeno rešenje o otkazu ugovora o radu tužilji od ...2014. godine, nalazeći da u momentu donošenja ovog rešenja o otkazu ugovora o radu tužilja nije bila pravnosnažno osuđena za izvršenje krivičnog dela krađa, falsifikovanje i zloupotreba platnih kartica, jer je presudom Osnovnog suda u Vršcu K 304/15 od 20.11.2015. godine zbog izvršenja krivičnog dela krađa iz člana 203. stav 1. KZ i krivičnog dela falsifikovanje i zloupotreba platnih kartica iz člana 225. stav 4. a u vezi stava 2. KZ ova presuda postala pravnosnažna dana 10.02.2016. godine, pa joj ugovor o radu nije mogao biti otkazan zbog preduzimanja radnji kojima se stiču obeležja krivičnog dela, jer je oglašen krivom više od godinu dana od dana izvršenja navedenih radnji, a povreda radne obaveze iz člana 26. tačka 21. Ugovora o radu, odnosno člana 80. stav 1. tačka 21. Kolektivnog ugovora vezuje se za utvđrenje postojanja krivičnog dela.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda ovakvo stanovište drugostepenog suda se ne može prihvatiti.

Odredbom člana 179. stav 1. tačka 1. i 2. Zakona o radu propisano je da poslodavac može zaposlenom da otkaže ugovor ako za to postoje opravdani razlozi koji se odnose na radnu sposobnost zaposlenog i njegovo ponašanje i to ako ne ostvaruje rezultate rada ili nema potrebna znanja i sposobnosti za obavljanje poslova na kojima radi, ako je pravnosnžano osuđen za krivično delo na radu ili u vezi sa radom, a dok je stavom 2. tačka 1. ovog člana Zakona propisano da poslodavac može zaposlenom da otkaže ugovor o radu koji svojom krivicom povredi radnu obavezu, ako nesavesno, nemarno izvršava radne obaveze. Stavom 3. tačka 8. ovog člana Zakona propisano je da poslodavac može da otkaže ugovor o radu zaposlenom koji ne poštuje radnu disciplinu propisanu aktom poslodavca, odnosno ako je njegovo ponašanje takvo da ne može da nastavi rad kod poslodavca.

Tužilji je stavljeno na teret izvršenje povrede radne obaveze preduzimanje bilo koje radnje na radu i u vezi sa radom u kojoj se stiču obeležja krivičnog dela, privrednog prestupa i prekršaja (član 80. stav 1. tačka 21. Kolektivnog ugovora i član 26. stav 1. tačka 21. Aneksa ugovora o radu zaključenog između parničnih stranaka). Zbog toga nije pravilan zaključak drugostepenog suda da je tužilji otkazan ugovor o radu zbog učinjenog krivičnog dela na radu i u vezi sa radom propisanog članom 179. stav 1. tačka 1. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 24/05) iz kog razloga joj nije mogao isti biti otkazan bez prethodno donete pravnosnažne osuđujuće presude.

Međutim, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je revizijom pobijana drugostepena presuda zasnovana na pogrešnoj primeni materijalnog prava. Naime, u ovom slučaju ponašanje tužilje – da je kritičnom prilikom protivpravno oduzela platne kartice od druge zaposlene i neovlašćeno kod banke podigla novac, predstavlja ponašanje zbog koga ona kao zaposlena više ne može da nastavi rad kod poslodavca, pa po shvatanju ovoga suda opisane radnje ne mogu se kvalifikovati kao razlog iz člana 179. stav 1. tačka 1. Zakona o radu, jer u vreme donošenja osporenog rešenja nije postojala osuđujuća krivična presuda. One predstavljaju otkazni razlog iz tačke 8. stava 3. člana 179. Zakona o radu. Takođe, s ozbirom na nalaz i mišljenje veštaka da je tužilja bila sposobna da shvati značaj svog dela i svesna svojih postupaka i posledica, pravilno je za povrede koje su joj stavljene na teret osporenim rešenjem tuženog, otkazan ugovor o radu.

Imajući u vidu izloženo, pogrešno je drugostepeni sud primenio materijalno pravo kada je preinačio prvostepenu presudu poništio osporeno rešenje o otkazu ugovora o radu tužilji i obavezao tuženog da tužilju vrati na rad.

Saglasno izloženom, a na osnovu člana 416. stav 1. ZPP odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Odluka sadržana u stavu drugom izreke, doneta je primenom odredbe člana 165. stav 2. u vezi člana 153. stav 1. i člana 154. ZPP. Tuženom su dosuđeni troškovi revizije u iznosu od 33.000,00 dinara za sastav revizije primenom Advokatske i Taksene tarife.

Predsednik veća-sudija

Jasminka Stanojević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić