Rev2 2654/2023 3.19.1.25.1.4; 3.19.1.25.1.3; dozvoljenost revizije

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 2654/2023
17.04.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević, Nadežde Vidić, Vesne Mastilović i Mirjane Andrijašević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Milić Milić, advokat iz ..., protiv tuženog Grada Kragujevca, Gradske uprave za komunalne i inspekcijske poslove Kragujevac, koga zastupa Gradsko pravobranilaštvo Grada Kragujevca, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1634/22 od 22.12.2022. godine, u sednici održanoj 17.04.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1634/22 od 22.12.2022. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1634/22 od 22.12.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kragujevcu P1 680/20 od 17.12.2021. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužilje, pa je obavezan tuženi da tužilji na ime naknade štete nastale primenom poništenih rešenja o raspoređivanju broj ... od 15.05.2014. godine i rešenja broj ... od 09.06.2015. godine, za period počev od 15.05.2015. godine do 01.11.2015. godine, isplati iznos od 117.905,22 dinara po osnovu razlike u plati i iznos od 78.385,45 dinara po osnovu zatezne kamate do dana veštačenja tj. do 09.11.2021. godine i iznos zatezne kamate na osnovicu od 117.905,22 dinara počev od dana veštačenja tj. počev od 10.11.2021. godine do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje da se obaveže tuženi da tužilji na ime naknade štete nastale primenom poništenih rešenja o raspoređivanju broj ... od 15.05.2014. godine i rešenja broj ... od 09.06.2015. godine, za period od 01.11.2015. godine do 15.09.2018. godine, isplati 619.281,16 dinara po osnovu razlike u plati i iznos od 289.209,86 dinara po osnovu zatezne kamate do dana veštačenja tj. do 09.11.2021. godine i iznos zatezne kamate na osnovicu od 619.281,16 dinara počev od dana eštačenja tj. počev od 10.11.2021. godine. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 25.329,29 dinara sa zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1634/22 od 22.12.2022. godine, odbijena je kao neosnovna žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda i odbijen zahtev stranaka za isplatu troškova postupka po žalbi.

Protiv pravnosnažne odluke donete u drugom stepenu tužilja je izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s predlogom da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Tuženi je podneo odgovor na reviziju.

Primenom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP ("Službeni glasnik RS", br. 72/2011... 18/2020) posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije ceni Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Predmet tražene pravne zaštite je naknada štete zbog manje isplaćene plate u periodu od 15.05.2015. godine do 15.09.2018. godine, usled premeštaja tužilje na drugo radno mesto, na osnovu rešenja tužene broj ... od 01.10.2014. godine i rešenja br. ... od 09.06.2015. godine kojim je odbijen prigovor tužilje na rešenje o raspoređivanju od 01.10.2014. godine, a koja rešenja su poništena kao nezakonita pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Kragujevcu P1-12/17 od 14.06.2017. godine. Nižestepeni sudovi su delimično usvojili tužbeni zahtev tužilje, i to za period od 15.05.2015. godine do 01.11.2015. godine, jer je tužilja usled nezakonitih akata tužene pretrpela štetu u vidu manje isplaćene plate, dok su za period počev od 01.11.2015. godine tužbeni zahtev tužilje odbili, imajući u vidu da je tužilji na osnovu Sporazuma o preuzimanju zaposlenog od 01.11.2015. godine prestao radni odnos u Gradskoj upravi za komunalne i inspekcijske poslove i ista sa navedenim danom preuzeta i zasnovala radni odnos na neodređeno vreme u Gradskoj upravi za vanredne delatnosti, gde joj je 01.11.2015. godine doneto novo rešenje o raspoređivanju i utvrđivanju koeficijenta za obračun plate, koje tužilja nije osporavala, a tužena joj je u skladu sa navedenim punovažnim rešenjem vršila obračun i isplatu plate. Prema stanovištu ovog suda, o zahtevu tužilje nižestepeni sudovi su odlučili u skladu sa sudskom praksom revizijskog suda i pravnim stavovima izraženim u odlukama Vrhovnog i Vrhovnog kasacionog suda u vezi sa primenom odredbe člana 172. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, zbog čega u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, niti pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, nema potrebe za ujednačavanjem sudske prakse, kao ni za novim tumačenjem prava prava. Stoga je odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra, po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužilja je tužbu radi naknade štete u ovoj parnici podnela 22.07.2020. godine, a vrednost predmeta spora 619.281,16 dinara, koji iznos ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu koji se odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost za dozvoljenost revizije, to je Vrhovni sud ocenio da je revizija tužilje nedozvoljena, u smislu člana 403. stav 3. ZPP.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Dobrila Strajina,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković