Rev2 2662/2022 3.5.15; prestanak radnog odnosa

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2662/2022
03.11.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Dragane Marinković i Ivane Rađenović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Bogosav T. Samardžić, advokat iz ..., protiv tuženih Turističke organizacije Opštine Ivanjica i Opštine Ivanjica, koje zastupa Opštinski pravobranilac Opštine Ivanjica, radi poništaja rešenja o prestanku radnog odnosa, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2861/21 od 10.03.2022. godine, u sednici održanoj 03.11.2022. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2861/21 od 10.03.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Ivanjici P1 80/20 od 30.06.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca za poništaj rešenja prvotužene Turističke organizacije Opštine Ivanjica broj ../19 bez datuma kojim se konstatuje da je tužiocu prestao radni odnos istekom roka na koji je zasnovan i to dana 28.06.2020. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se utvrdi da je zasnovao radni odnos na neodređeno vreme kod prvotužene Turističke organizacije Opštine Ivanjica čiji je osnivač drugotužena Opština Ivanjica, počev od 08.05.2007. godine. Stavom trećim izreke, obavezan je tužilac da tženima solidarno naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 147.375,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2861/21 od 10.03.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužeilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijenu presudu u smislu odredbe člana 408. ZPP („Službeni glasnik Republike Srbije“ br. 72/11 ... 87/18) i utvrdio da revizija tužioca nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti. Navodi revizije kojima se ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP su bez uticaja jer ta povreda postupka ne predstavlja revizijski razlog iz člana 407. ZPP.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, Odlukom Skupštine Opštine Ivanjica broj 10 od 30.06.2000. godine osnovana je ustanova „Turistička organizacija Opštine Ivanjica“ za preduzimanje potrebnih mera i radnji radi zadovoljavanja potreba građana u oblasti turizma. Dana 01.07.2019. godine, tužilac je sa prvotuženom Turističkom organizacijom Opštine Ivanjica zaključio ugovor o radu za obavljanje poslova direktora Turističke organizacije Opštine Ivanjica na period od godinu dana od dana potpisivanja ovog ugovora. Na 25-oj sednici Skupštine Opštine Ivanjica 01.06.2020. godine, doneto je rešenje kojim je tužilac razrešen sa mesta v.d. direktora prvotužene Turističke organizacije Opštine Ivanjica, zbog isteka mandata na koji je imenovan rešenjem Skupštine Opštine Ivanjica od 28.06.2019. godine i funkcija mu je prestala danom razrešenja, a rešenje je objavljeno u Službenom listu Opštine Ivanjica. Upravni odbor prvotužene Turističke organizacije Opštine Ivanjica doneo je rešenje broj ../19 kojim se konstatuje da je tužiocu imenovanom na funkciju v.d. direktora Turističke organizacije Opštine Ivanjica prestao radni odnos istekom roka na koji je zasnovan i to dana 28.06.2020. godine. Utvrđeno je da je tužilac prvi put imenovan za direktora prvotužene 2007. godine na period od četiri godine, a zatim 2011. i 2015. godine takođe na period od po četiri godine i da je nakon svakog imenovanja sa Turističkom organizacijom Opštine Ivanjica, tužilac zaključivao ugovore o radu na određeno vreme za obavljanje poslova direktora.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtev tužioca za poništaj rešenja o prestanku radnog odnosa sa obrazloženjem da se pobijanim rešenjem broj ../19 bez datuma samo konstatuje prestanak radnog odnosa usled isteka vremena na koji je zasnovan dana 28.06.2020. godine, a nakon što je tužilac razrešen sa funkcije v.d. direktora prvotužene Turističke organizacije Opštine Ivanjica na 25-oj sednici Skupštine Opštine Ivanjica 01.06.2020. godine, pa nije moglo da se primeni pravilo o preobražaju radnog odnosa iz člana 37. stav 4. Zakona o radu.

Vrhovni kasacioni sud smatra da se revizijom tužioca neosnovano ukazuje da je pobijana presuda doneta uz pogrešnu primenu materijalnog prava.

Odredbom člana 12. Zakona o javnim službama („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 42/91 ... 83/2014), propisano je da se na osnivanje, organizaciju i rad ustanove, shodno primenjuju propisi koji se odnose na preduzeća, ako zakonom nije drugačije određeno.

Odredbom člana 24. stav 3. Zakona o javnim preduzećima („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 15/2016, 88/2019) propisano je da direktora javnog preduzeća čiji je osnivač lokalna samouprava imenuje organ određen statutom jedinice lokalne samouprave, na period od četiri godine, na osnovu sprovedenog javnog konkursa, dok je članom 46. stav 1. propisano da mandat direktora prestaje istekom perioda na koji je imenovan, ostavkom i razrešenjem. Članom 52. stav 1. Zakona o javnim preduzećima propisano je da se vršilac dužnosti direktora može imenovati do imenovanja direktora javnog preduzeća po srpovedenom javnom konkursu, stavom 2. istog člana propisano je da period obavljanja funkcije vršioca dužnosti direktora ne može biti duži od jedne godine, dok je stavom 3. propisano da isto lice ne može biti dva puta imenovano za vršioca dužnosti direktora.

Odredbom člana 48. stavovima 1., 2., 3. i 4. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 24/05 ... 95/18) predviđeno je da direktor odnosno drugi zakonski zastupnik poslodavac (u daljem tekstu direktor) može da zasnuje radni odnos na neodređeno vreme ili određeno vreme. Stavom 2. određeno je da se radni odnos zasniva ugovorom o radu a stavom 3. da radni odnos na određeno vreme može da traje do isteka roka na koji je izabran direktor odnosno do njegovog razrešenja kao i da se međusobna prava, obaveze i odgovornosti direktora koji nije zasnovao radni odnos i poslodavca uređuju ugovorom.

Prema odredbama člana 37. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ br. 24/05, 61/05... 95/18), ugovor o radu može da se zaključi na određeno vreme, za zasnivanje radnog odnosa čije je trajanje unapred određeno objektivnim razlozima koji su opravdani rokom ili izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja, za vreme trajanja tih potreba (stav 1); poslodavac može zaključiti jedan ili više ugovora o radu iz stava 1. ovog člana na osnovu kojih se radni odnos sa istim zaposlenim zasniva za period koji sa prekidima ili bez prekida ne može biti duži od 24 meseca (stav 2); prekid kraći od 30 dana ne smatra se prekidom perioda iz stava 2. ovog člana (stav 3); ako je ugovor o radu na određeno vreme zaključen suprotno odredbama ovog zakona ili ako zaposleni ostane da radi kod poslodavca najmanje pet radnih dana po isteku vremena za koje je ugovor zaključen, smatra se da je radni odnos zasnovan na neodređeno vreme (stav 6).

U konkretnom slučaju tužilac je sa prvotuženim 01.07.2019. godine, zaključio ugovor o radu na određeno vreme, najduže do godinu dana radi obavljanja poslova v.d. direktora. Zaključeni ugovor o radu na određeno vreme između parničnih stranaka nije sadržao odredbe kojima bi se regulisao radno-pravni status tužioca nakon razrešenja sa funkcije direktora jer je njegov radni odnos bio vezan za trajanje mandata, odnosno za njegovo imenovanje na funkciju direktora. Pravilan je zaključak nižestepenih sudova da se u konkretnom slučaju radi o radnom odnosu zasnovanom na poslovima i zadacima v.d. direktora za period do godinu dana na koji period je izabran na funkciju, a koja mu je prestala konačnim i pravnosnažnim rešenjem donetim na 25-oj sednici Opštine Ivanjica od 01.06.2020. godine o razrešenju tužioca sa funkcije v.d. direktora zbog isteka roka na koji je zasnovan. Navedena odluka o razrešenju je doneta u zakonom sprovedenoj proceduri i u skladu sa aktima prvotužene koji regulišu postupak imenovanja odnosno razrešenja direktora i v.d. direktora, a koje rešenje tuženi nije pobijao pa isto proizvodi pravno dejstvo. S`toga su bez uticaja revizijski navodi tužioca da je osporeno rešenje nezakonito jer se istim faktički samo konstatuje prestanak radnog odnosa kao posledica razrešenja sa funkcije direktora zbog isteka roka na koji je zasnovan, s obzirom na to da je doneto na osnovu člana 175. stav 1. ZOR (usled isteka roka za koji je zasnovan).

Navode u reviziji kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje Vrhovni kasacioni sud nije cenio, jer se revizija iz tih razloga ne može izjaviti (član 407. stav 2. ZPP).

Na osnovu odredbe člana 414. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić