Rev2 2667/2021 3.5.7

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2667/2021
30.11.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Dragane Marinković i Ivane Rađenović, članova veća, u pravnoj stvari tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Milan Janićijević, advokat iz ..., protiv tuženog Javnog preduzeća „Elektroprivreda Srbije“, sa sedištem u Beogradu, čiji je punomoćnik Aleksandar Budalić, advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1929/21 od 21.05.2021. godine, u sednici održanoj 30.11.2022. godine, doneo je

P R E S U D U

PREINAČUJU SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1929/21 od 21.05.2021. godine i presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 3313/19 od 17.12.2020. godine, tako što se ODBIJA kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca da se utvrdi da je zasnovao radni odnos na neodređeno vreme kod tuženog na poslovima vozača počev od 01.02.2016. godine i odbija se zahtev tužioca za naknadu troškova parničnog postupka.

OBAVEZUJE SE tužilac da tuženom naknadi troškove celog parničnog postupka u iznosu od 45.500,00 dinara, u roku od 8 dana od dana prijema otpravka ove presude.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 3313/19 od 17.12.2020. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i utvđeno da je tužilac kod tuženog zasnovao radni odnos na neodređeno vreme na poslovima vozača, počev od 01.02.2016. godine. Stavom drugim izreke, tuženi je obavezan da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 103.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana nastupanja uslova za izvršenje pa do konačne isplate.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1929/21 od 21.05.2021. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv pravosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11...18/20) i utvrdio da je revizija tuženog osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je zaposlen kod tuženog od 01.02.2016. godine, na poslovima ... po osnovu trinaest sukcesivno zaključenih ugovora o obavljanju povremenih i privremenih poslova (bliže navedenih u nižestepenim presudama), radeći kontinuirano na istovrsnim poslovima iako je tuženi u navedenim ugovorima menjao nazive poslova. Radno mesto ... predviđeno je Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji radnih mesta u okviru Službe za održavanje, Odeljenje za vozni park, za koje je predviđen III stepen stručne spreme. Pored tužioca, poslove ... su obavljala još četiri zaposlena, od kojih su dvojica zaposlena na neodređeno vreme. Tužilac je završio treći razred za obrazovni profil ..., stekao je srednje obrazovanje u trajanju od 3 godine i osposobljen je za bezbedno i ...

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su usvojili tužbeni zahtev, zaključivši da tužilac u kontinuitetu, počev od 01.02.2016. godine obavlja istovrsne poslove vozača iz delatnosti tuženog i da to radno angažovanje tužioca ima karakter radnog odnosa, ocenivši da su predmetni ugovori o obavljanju privremenih i povremenih poslova ništavi s obzirom da su zaključeni protivno imperativnoj odredbi člana 197. Zakona o radu, te da predstavljaju simulovane ugovore u smislu odredbe člana 66. ZOO, zbog čega su ispunjeni uslovi za prerastanje radnog odnosa od 01.02.2016. godine, u smislu odredbe člana 37. Zakona o radu.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, stanovište nižestepenih sudova nije pravilno.

Po članu 197. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“, broj 24/05... 75/14), poslodavac može za obavljanje poslova koji su po svojoj prirodi takvi da ne traju duže od 120 radnih dana u kalendarskoj godini da zaključi ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova sa nezaposlenim licem, zaposlenim koji radi nepuno radno vreme - do punog radnog vremena i korisnikom starosne penzije (stav 1). Ugovor iz stava 1. ovog člana zaključuje se u pisanom obliku (stav 2).

Odredbom člana 37. Zakona o radu, propisano je da ugovor o radu može da se zaključi na određeno vreme, za zasnivanje radnog odnosa čije je trajanje unapred određeno objektivnim razlozima koji su opravdani rokom ili izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja, za vreme trajanja tih potreba (stav 1), poslodavac može zaključiti jedan ili više ugovora o radu iz stava 1. ovog člana na osnovu kojih se radni odnos sa istim zaposlenim zasniva za period koji sa prekidima ili bez prekida ne može biti duži od 24 meseca (stav 2), ako je ugovor o radu na određeno vreme zaključen suprotno odredbama ovog zakona ili ako zaposleni ostane da radi kod poslodavca najmanje pet radnih dana po isteku vremena za koje je ugovor zaključen, smatra se da je radni odnos zasnovan na neodređeno vreme (stav 6).

Tuženi je javno preduzeće koje po članu 2. stav 1. tačka 5. Zakona o budžetskom sistemu („Službeni glasnik RS", broj 54/09... 62/13 i 63/13 - ispravka), spada u korisnike javnih sredstava, pa se u odnosu na njega primenjuju odredbe i tog zakona. Zakonom o izmenama i dopunama tog Zakona („Službeni glasnik RS“ broj 108/2013 od 06.12.2013. godine) u članu 27e dodati su novi stavovi 34. i 35. kojima je propisano da korisnici javnih sredstava ne mogu zasnivati radni odnos sa novim licima radi popunjavanja slobodnih, odnosno upražnjenih radnih mesta do 31.12.2015. godine, a izuzetno od tog stava radni odnos sa novim licima može se zasnovati uz saglasnost tela Vlade, na predlog nadležnog ministarstva, odnosno drugog nadležnog organa, uz prethodno pribavljeno mišljenje ministarstva. Navedena odredba člana 27e stav 34. Zakona, novelirana je kasnijim izmenama i dopunama („Službeni glasnik RS“ broj 142/2014... 149/2020), tako da korisnici javnih sredstava ne mogu zasnivati radni odnos sa novim licima radi popunjavanja slobodnih odnosno upražnjenih radnih mesta do 31. decembra 2016. godine („Službeni glasnik RS“ broj 103/2015), zatim do 31. decembra 2017. godine („Službeni glasnik RS“ broj 99/16), do 31. decembra 2018. godine („Službeni glasnik RS“ broj 113/17), do 31. decembra 2019. godine („Službeni glasnik RS“ broj 95/18 i 31/19), odnosno do 31. decembra 2020. godine („Službeni glasnik RS“ broj 72/2019 i 149/2020). Članom 105. navedenog zakona propisano je da ako su odredbe drugih zakona, odnosno propisa u suprotnosti sa ovim zakonom, primenjuju se odredbe ovog zakona.

Imajući u vidu navedeno, nižestepeni sudovi su odlučujući o zahtevu tužioca primenili odredbe Zakona o radu, propuštajući da primene odredbe Zakona o budžetskom sistemu s obzirom da je tuženi korisnik javnih sredstava. Kod utvrđenog da je tužilac na osnovu više sukcesivno zaključenih ugovora o obavljanju privremenih i povremenih poslova obavljao istovrsne poslove u periodu od 01.02.2016. godine, i dalje (u momentu zaključenja glavne rasprave), da zakon tu vrstu rada tretira kao rad van radnog odnosa, to suprotno zaključku nižestepnih sudova, nije bilo uslova da se utvrdi da je tužilac zasnovao radni odnos na neodređeno vreme kod tuženog i da su predmetni ugovori o obavljanju privremenih i povremenih poslova ništavi jer su zaključeni da bi se izbeglo zasnivanje radnog odnosa. Citirane odredbe Zakona o budžetskom sistemu kojima je propisana zabrana zasnivanja radnog odnosa sa novim licem, radi popunjavanja slobodnih, odnosno upražnjenih radnih mesta osim u izuzetnim slučajevima uz saglasnost nadležnog organa Vlade su lex specialis u odnosu na odredbe Zakona o radu kojima se propisuju uslovi za preobražaj radnog odnosa na određeno vreme u radni odnos na neodređeno vreme (što proizilazi iz odredbe člana 105. tog zakona).

Iz navedenih razloga, na osnovu člana 416. stav 1. ZPP Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Tuženi je uspeo u postupku po reviziji, pa mu na osnovu članova 153. stav 1, 154. i 163. stav 2. ZPP, pripadaju troškovi revizijskog postupka za sastav revizije od strane advokata u iznosu od 33.000,00 dinara, prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi revizijsku odluku 7.500,00 dinara, odmereno u smislu odredbe člana 28. Zakona o sudskim taksama („Službeni glasnik RS“ broj 128/24...106/15).

Na osnovu člana 165. stav 2. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća-sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić