Rev2 2678/2020 3.5.15.4.2

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2678/2020
09.12.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Spomenke Zarić i Biserke Živanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Vladimir Stošić, advokat iz ..., protiv tužene Ginekološko akušerske klinike „Narodni front“, Beograd, čiji je punomoćnik Obrad Popovac, advokat iz ..., radi poništaja rešenja, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 165/19 od 21.06.2019. godine, na sednici održanoj 09.12.2021. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 165/19 od 21.06.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 3218/15 od 24.09.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se poništi kao nezakonito rešenje kojim se otkazuje ugovor o uređenju međusobnih prava, obaveza i odgovornosti broj .../... od 09.09.2005. godine, donet od strane VD direktora tuženog Ginekološko akušerske klinike „Narodni front“ iz Beograda, od 09.10.2015. godine zavedeno pod delovodnim brojem .../... kao i da se obaveže tuženi da tužioca vrati na rad, kao i zahtev tužioca za naknadu troškova postupka. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženoj naknadi troškove postupka u iznosu od 147.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana nastupanja uslova izvršenja do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 165/19 od 21.06.2019. godine, stavom prvim izreke, potvrđena je prvostepena presuda i žalba tužioca odbijena kao neosnovana. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 i 18/20), Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da je revizija neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je zasnovao radni odnos kod tuženog po osnovu ugovora o uređenju međusobnih prava, obaveza i odgovornosti od 09.09.2005. godine. Bio je u radnom odnosu kod tuženog na poslovima ..., odeljenje tehničkog održavanja objekta i opreme počev od 16.03.2010. godine na osnovu aneksa broj 1 ugovora o uređenju međusobnih prava, obaveza i odgovornosti od 17.05.2010. godine. Tužiocu je zbog nepoštovanja radne discipline shodno članu 179. stav 3. tačka 1. i 5. Zakona o radu rešenjem tuženog broj .../... od 09.10.2015. godine otkazan ugovor o uređenju međusobnih prava, obaveza i odgovornosti od 09.09.2005. godine zbog toga što je dana 18.05.2015. godine odbio izvršenje usmenog radnog naloga BB, načelnika odeljenja tehničkog održavanja objekta i opreme, na taj način što je VV, poslovođu radionice, fizički onemogućio da pristupi prostorijama klimatizacije u kojima je trebalo da se sprovede izvršenje ugovorenog posla sa zaposlenima firme „...“ kojom prilikom je uz uvrede i fizički nasrnuo na VV odgurnuvši ga na zid koji je od siline udarca pukao, a od čega je VV zadobio telesne povrede. Tuženi je povodom konkretnog događaja rešenjem od 29.05.2015. godine imenovao komisiju s nalogom da ispita sve okolnosti u vezi prijave povrede radne obaveze i nepoštovanja radne discipline od 22.05.2015. godine. Komisija je zaključkom od 06.07.2015. godine utvrdila da je tužilac svojim nasilničkim ponašanjem naneo telesne povrede drugom zaposlenom i da nije poštovao radnu disciplinu u smislu člana 179. stav 3. tačka 1. i 5. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“, broj 24/05...75/14) zbog čega mu može biti otkazan ugovor o radu. Tuženi je pre donošenja rešenja o otkazu doneo upozorenje o postojanju razloga za otkaz ugovora o radu od 15.07.2015. godine u kome su navedeni konkretni razlozi za otkaz. Tužilac se izjasnio u odgovoru na upozorenje od 15.07.2015. godine. Zbog odbijanja tužioca da primi navedeno rešenje o otkazu isto je istaknuto na oglasnoj tabli tuženog u Beogradu u ul. Kraljice Natalije broj 62 u prizemlju dana 09.10.2015. godine u skladu sa službenom beleškom od 09.10.2015. godine i skinuto nakon proteka roka od osam dana od objavljivanja na oglasnoj tabli i to 19.10.2015. godine, s kojim danom se smatra da je izvršeno dostavljanje o čemu je takođe sačinjena službena beleška od 19.10.2015. godine.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su pravilno primenili član 179. stav 3. tačka 1. i član 180. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ br. 24/05...75/14), kada su odbili zahtev tužioca za poništaj rešenja o otkazu ugovora o radu i za vraćanje na rad.

Odredbom članom 179. stav 3. tačka 1. Zakona o radu propisano je da poslodavac može da otkaže ugovor o radu zaposlenom koji ne poštuje radnu disciplinu i to ako neopravdano odbije da obavlja poslove i izvršava naloge poslodavca u skladu sa zakonom. Odredbom člana 180. Zakona o radu propisano je da je poslodavac dužan pre otkaza ugovora o radu u slučaju iz člana 179. stav 2. i 3. ovog zakona da zaposlenog pisanim putem upozori na postojanje razloga za otkaz ugovora o radu i da mu ostavi rok od najmanje
3 Rev2 2678/2020
osam dana od dana dostavljanja upozorenja da se izjasni na navode iz upozorenja (stav 1.), da je poslodavac dužan da u upozorenju iz stava 1. ovog člana navede osnov za davanje otkaza, činjenice i dokaze koji ukazuju na to da su se stekli uslovi za otkaz i rok za davanje odgovora na upozorenje (stav 2.), a upozorenje se dostavlja zaposlenom na način propisan za dostavljanje rešenja o otkazu ugovora o radu iz člana 185. ovog zakona (stav 3.).

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, pravilan je zaključak nižestepenih sudova da tužilac dana 18.05.2015. godine nije poštovao radnu disciplinu, te da je njegovim radnjama odbijanja izvršenja usmenog naloga načelnika odeljenja tehničkog održavanja, objekta i opreme i onemogućavanjem poslovođe da pristupi prostorijama klimatizacije, u kojima je trebalo da se sprovede izvršenje ugovorenog posla sa zaposlenima angažovane firme, kao i fizičkim nasrtanjem na poslovođu koji je pretrpeo i telesne povrede, došlo do obrazovanja otkaznog razloga iz člana 179. stav 3. tačka 1. Zakona o radu.

U konkretnom slučaju tužilac je navedenog dana učinio navedenu povredu odbijajući da izvrši usmeni nalog nadređenog, odnosno neopravdano odbio da pravovremeno izvrši nalog o čemu je na zakonom propisani način i upozoren, a u samom upozorenju je naveden osnov davanja otkaza, činjenice i dokazi koji ukazuju na to da su se stekli uslovi za otkaz i rok za davanje odgovora na upozorenje što je sve suprotno navodima revizije detaljno opisano i precizirano kako u upozorenju tako i u rešenju otkaza ugovora o radu, što predstavlja neopravdano odbijanje obavljanja poslova izvršavanja naloga poslodavca u skladu sa zakonom kako su pravilno zaključili nižestepeni sudovi. Polazeći od navedenog, drugostepeni sud je pravilno ocenio da je pobijano rešenje o otkazu ugovora o radu zakonito, a za svoj zaključak je dao jasne i potpune razloge koje je kao pravilne u svemu prihvata i Vrhovni kasacioni sud. Pobijano rešenje doneto je u proceduri i rokovima propisanim zakonom, a kako je odbijen kao neosnovan glavni tužbeni zahtev, to je odbijen i zahtev tužioca za vraćanje na rad s obzirom na akcesorni karakter tog zahteva. S obzirom na izneto, neosnovani su revizijski navodi o pogrešnoj primeni materijalnog prava.

Osim toga, navodima revidenta da je drugostepeni sud pogrešno cenio izvedene dokaze i time učinio bitnu povredu iz člana 374. stav 1. u vezi člana 8. Zakona o parničnom postupku posebno se osporava utvrđeno činjenično stanje, što u revizijskom postupku, u smislu člana 407. stav 1. nije dozvoljeno.

Kako se ni ostalim navodima revidenta ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, Vrhovni kasacioni sud je primenom člana 414. Zakona o parničnom postupku odlučio kao u izreci.

Predsednik veća-sudija
Jasminka Stanojević, s.r.

Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić