Rev2 2678/2022 3.5.15.4; otkaz od strane poslodavca

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2678/2022
26.10.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Gordane Komnenić i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., protiv tuženog ''BB corporation'' d.o.o., Novi Sad, čiji je punomoćnik Nenad Kovačević, advokat iz ..., radi poništaja rešenja i naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3525/21 od 24.01.2022. godine, u sednici održanoj 26.10.2022. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3525/21 od 24.01.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Delimičnom presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P1 702/2020 od 29.09.2021. godine, poništeno je rešenje tuženog broj 787/2020 od 27.02.2020. godine, o otkazu ugovora o radu tužilji.

Apelacioni sud u Novom Sadu je presudom Gž1 3525/21 od 24.01.2022. godine, stavom prvim izreke, žalbu tuženog odbio, a delimičnu presudu Osnovnog suda u Novom Sadu P1 702/2020 od 29.09.2021. godine potvrdio. Stavom drugim izreke, odbačena je žalba tužilje, kao nedozvoljena.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je izjavio blagovremenu reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Odgovor na reviziju tuženog, koji je tužilja dostavila lično, Vrhovni kasacioni sud nije razmatrao, pošto stranku mora da zastupa advokat u postupku po vanrednim pravnim lekovima, na osnovu odredbe člana 85. stav 3. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'', br. 72/11 ... 18/20), izuzev ako je sama advokat, što ovde nije slučaj.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu, u smislu odredbe člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP i utvrdio da je revizija neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a ni povrede iz člana 407. stav 1. tačka 3. istog Zakona, na koje revident u reviziji neosnovano ukazuje.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je bila u radnom odnosu kod tuženog na poslovima ''operater'' u periodu od 23.08.2019. godine, kada je izmenama Pravilnika o sistematizaciji poslova, radno mesto ''operater'' podeljeno na više radnih mesta. Tužilja je svojim nadređenima kao i Službi za ljudske resurse, tokom maja i aprila 2019.godine ukazivala da nije radno sposobna da obavlja poslove na svim radnim pozicijama radnog mesta ''operater'', pa je 23.04.2019. godine podnela pisani zahtev za premeštaj na lakše radno mesto zbog zdravstvenog stanja. Tuženi je tužilju uputio u Dom zdravlja ''Vizim'' u Novom Sadu, 08.05.2019. godine, radi procene radne sposobnosti, dostavljajući tom Domu zdravlja opis poslova ''operater''. Na osnovu opisa poslova ''operater'', kod tuženog, Dom zdravlja ''Vizim'' je 24.05.2019. godine sačinio izveštaj o izvršenom ciljanom lekarskom pregledu zaposlenog – tužilje i dao ocenu da je ona radno sposobna za obavljanje poslova ''operater montaže'', sa ograničenjem uz korekciju vida. U periodu od 28.05.2019. godine do 27.09.2019. godine i u periodu od 09.10.2019. godine do 23.12.2019. godine, tužilja je bila privremeno sprečena za rad, na osnovu rešenja Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje, dok je u periodu između dva bolovanja koristila pravo na godišnji odmor. Rešenjima Republičkog fonda zdravstvenog osiguranja, konačno je utvrđeno da je tužilja radno sposobna počev od 24.12.2019. godine, a protiv tih rešenja tužilja vodi upravni spor. U periodu od 24.12.2019. godine do 27.02.2020. godine, tužilja nije bila sposobna za rad zbog prisutne bolesti i stanja vezanih za kičmu i donje ekstremitete, tako što se njeno zdravstveno stanje pogoršalo u tom periodu, a zbog sledećih bolesti: iskliznuće međupršljenskog diska na nivou L 3-4 i L 4-5, hronično oboljenje međupršljenskih diskova na nivou L 5 - S 1, puknuće vezivnih prstenova međupršljenskih diskova na nivou L 3 – 4 i L 4 – 5, bolni sindrom vezan za krsni predeo i ishijadični živac – obostrano, kao i skup bolnih stanja vezanih za krsnu kičmu, dužeg trajanja, a zbog čega nije bila radno sposobna za obavljanje poslova ''operater montažer'', kod tuženog. U tom periodu, tužilja nije ni obavljala rad kod tuženog, tj. nije bila prisutna na radu, ali se jeste javljala, tako što je u više navrata dolazila u pravnu službu tuženog saopštavajući da je nesposobna za rad zbog lošeg zdravstvenog stanja, te predavala pisane podneske kojima je tuženog obaveštavala o svojoj nesposobnosti za rad zbog lošeg zdravstvenog stanja. Tuženi je tužilji dostavio upozorenje o postojanju razloga za otkaz ugovora o radu, 16.01.2020. godine, zbog nepoštovanja radne discipline, kojim joj je predočeno da je tuženi uočio da ona ne poštuje radnu disciplinu jer nije došla na posao 24.12.2019. godine, a o razlozima nije obavestila poslodavca, niti je dostavila potvrdu o privremenoj sprečenosti za rad, u smislu propisa o zdravstvenom osiguranju. Tužilja se pismeno izjasnila 22.01.2020. godine, na upozorenje, tako što je navela da nije sposobna za rad zbog zdravstvenih tegoba koje trpi i da su rešenja Republičkog fonda zdravstvenog osiguranja o njenoj zdravstvenoj sposobnosti nezakonita, ukazujući da se, u više navrata, obraćala pravnoj službi tuženog i svom nadređenom VV, kojim prilikama ih je obaveštavala da nije sposobna za rad i tražila premeštaj na lakše poslove. Pobijanim rešenjem o otkazu ugovora o radu od 27.02.2020. godine, tuženi je tužilji otkazao ugovor o radu zbog nepoštovanja radne discipline za vreme trajanja rada neopravdanim odsustvom sa posla, tako što od 24.12.2019. godine nije došla na posao, a o razlozima nije obavestila poslodavca niti je dostavila potvrdu o privremenoj sprečenosti za rad, u smislu propisa o zdravstvenom osiguranju. Veštačenjem je utvrđeno da u periodu od 24.12.2019. godine do 27.02.2020. godine, tužilja nije bila radno sposobna.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su poništili rešenje tuženog o otkazu ugovora o radu tužilji, jer je u sudskom postupku utvrđeno da ona, u spornom periodu od 24.12.2019. godine do 27.02.2020. godine, nije bila sposobna za rad na poslovima ''operater montaže'', na koje ju je tuženi rasporedio, zbog svojih zdravstvenih tegoba o kojima je, u više navrata obaveštavala tuženog, kako usmeno, tako i pisanim putem, uz dostavljanje medicinske dokumentacije, pa su sudovi zaključili da tužilja, u spornom periodu, nije neopravdano izostala sa rada, već da objektivno nije bila sposobna za rad kod tuženog.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da su nižestepeni sudovi pravilno primenili materijalno pravo.

Otkaz od strane poslodavca propisan je odredbom člana 179. Zakona o radu (''Službeni glasnik RS'', br. 24/05...95/18), tako što je stavom 3. tačka 8. te odredbe Zakona propisano da poslodavac može da otkaže ugovor o radu zaposlenom koji ne poštuje radnu disciplinu i to pod tačkom 8), ako ne poštuje radnu disciplinu propisanu aktom poslodavca, odnosno ako je njegovo ponašanje takvo da ne može da nastavi rad kod poslodavca.

U konkretnom slučaju, to što tužilja nije došla na rad 24.12.2019. godine iako joj je bolovanje zaključeno 23.12.2019. godine, nije posledica nepoštovanja radne discipline, već je posledica njene zdravstvene nesposobnosti za rad, o čemu je ona, u više navrata, usmeno i pisanim putem obavestila tuženog, pa su nižestepeni sudovi pravilno zaključili da se nisu stekli uslovi za otkaz ugovora o radu tužilji na osnovu gore navedene odredbe Zakona o radu.

Navodima revizije tuženog o tome da je nadležna komisija Republičkog fonda zdravstvenog osiguranja, 23.12.2019. godine utvrdila da kod tužilje više nema razloga za privremenu sprečenost za rad, usled čega joj je bolovanje zaključeno, ne dovodi se u sumnju pravilnost pobijane presude.

Odredbom člana 238. stav 3. Zakona o parničnom postupku propisano je da je dozvoljeno da se dokazuje da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena. U konkretnom slučaju, veštačenjem je utvrđeno da tužilja u periodu od 24.12.2019. godine do 27.02.2020. godine nije bila radno sposobna, pri čemu je sudski veštak obrazložio razliku između njegovog stručnog mišljenja i mišljenja lekarske komisije Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje, činjenicom da je lekarska komisija utvrđivala radnu sposobnost tužilje u decembru 2019. Godine, kada nije bila postavljena definitivna dijagnoza njenog zdravstvenog stanja, jer je tek u maju 2020. godine, nakon obavljene magnetne rezonance, postavljena definitivna dijagnoza zdravstvenog stanja tužilje, na osnovu koje sledi da ona nije bila sposobna za rad u spornom periodu. Pošto je utvrđeno da tužilja nije došla na rad kod tuženog 24.12.2019. godine jer tada nije bila sposobna za rad, a ne zbog nepoštovanja radne discipline, sledi da nisu bili ispunjeni uslovi za otkaz ugovora o radu tužilje, propisani odredbom člana 179. stav 3. tačka 8. Zakona o radu, pa tuženi neosnovano u reviziji ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava.

Iz izloženih razloga, Vrhovni kasacioni sud odluku kao u izreci doneo primenom člana 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća - sudija

Dobrila Strajina,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić