
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2682/2019
28.11.2019. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Božidara Vujičića, dr Ilije Zindovića, Biserke Živanović i Spomenke Zarić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji su punomoćnici Tijana Petrović i Darko Petrović, advokati iz ..., protiv tužene Republike Srbije – Ministarstvo unutrašnjih poslova, Regionalni centar granične policije Prijepolje, Stanica granične policije Sjenica, čiji je zakonski zastupnik Državno pravobranilaštvo – Odeljenje u Užicu, radi uplate doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3966/18 od 18.12.2018. godine, u sednici održanoj 28.11.2019. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3966/18 od 18.12.2018. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3966/18 od 18.12.2018. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Sjenici P1 28/18 od 11.09.2018. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i obavezana tužena da u korist tužioca uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje Fondu PIO, a na osnovu isplaćenih razlika zarade po osnovu prekovremenog rada, noćnog rada i rada u vreme državnih i verskih praznika i to po stopi koja bude važila na dan uplate za period od 01.11.2009. godine do 30.11.2011. godine, na mesečne osnovice bliže određene u tom stavu izreke, koji su dosuđeni presudom Osnovnog suda u Sjenici P1 811/12 od 06.03.2015. godine, te da o izvršenoj uplati dostavi dokaz tužiocu. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 17.300,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3966/18 od 18.12.2018. godine, odbijena kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Sjenici P1 28/18 od 11.09.2018. godine.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava i predložila da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (član 404. ZPP), radi ujednačavanja sudske prakse.
Članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br.72/11 i 55/14), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.
U konkretnom slučaju predmet spora je zahtev tužioca da se obaveže tužena da na osnovice dodatka na platu po osnovu neredovnosti u radu, uplati zakonom predviđene doprinose Republičkom fondu PIO. Vrhovni kasacioni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužene, kao izuzetno dozvoljenoj, jer pravno shvatanje izraženo u nižestepenim odlukama o pravu tužioca da potražuje od tužene uplatu doprinosa na (pravnosnažnom i izvršnom presudom) dosuđeni iznos na ime dodatka na platu po osnovu neredovnosti u radu, ne odstupa od pravnog stava usvojenog na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda održanoj 12.03.2019. godine, zbog čega u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.
Kako na osnovu iznetog proizlazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br.72/11 i 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Članom 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi uplate doprinosa, podneta je 08.02.2018. godine, a vrednost predmeta spora nije označena u tužbi. Predmet spora je zahtev tužioca da se obaveže tužena da za tužioca uplati doprinose po osnovu penzijskog i invalidskog osiguranja Republičkom fondu PIO na osnovice dodataka na platu po osnovu neredovnosti u radu u iznosima koji su ispod dinarske protivvrednosti od 40.000 evra prema srednjem kursu NBS na na dan podnošenja tužbe.
S obzirom na to da je reč o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje, u kome pobijana vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra, to je Vrhovni kasacioni sud našao da je revizija nedozvoljena, primenom člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.
Na osnovu člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Vesna Popović,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić