Rev2 2687/2020 3.5.7

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2687/2020
15.12.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Spomenke Zarić i Biserke Živanović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., koju zastupa Branislava Stupar, advokat iz ..., protiv tuženog Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje, sa sedištem u Beogradu, čiji je punomoćnik Nemanja Srzentić, advokat iz ..., radi utvrđenja i poništaja rešenja, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1657/19 od 12.05.2020. godine, u sednici održanoj 15.12.2021. godine, doneo je

P R E S U D U

PREINAČUJU SE presuda Osnovnog suda u Novom Sadu P1 1638/2017 od 22.01.2019. godine i presuda Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1657/19 od 12.05.2020. godine, u stavu drugom izreke, tako što se ODBIJA kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se utvrdi da je u radnom odnosu kod tuženog na neodređeno vreme od 18.06.2015. godine, da se poništi rešenje o prestanku radnog odnosa broj ...-...-...-... od 02.06.2017. godine, da se obaveže tuženi da za tužilju podnese prijavu za obavezno socijalno osiguranje nadležnim fondovima počev od 11.06.2017. godine, kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka.

OBAVEZUJE SE tužilja da tuženom naknadi troškove revizijskog postupka u iznosu od 42.500,00 dinara, dok se odbija zahtev tužilje za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P1 1638/17 od 22.01.2019. godine, stavom prvim izreke, tužbeni zahtev tužilje je delimično usvojen. Stavom drugim izreke, utvrđeno je da je tužilja u radnom odnosu kod tuženog na neodređeno vreme, počev od dana 18.06.2015. godine. Stavom trećim izreke, poništeno je kao nezakonito rešenje o prestanku radnog odnosa tuženog broj ...-...-...-... od 02.06.2017. godine, kojim je tužilji otkazan ugovor o radu broj ...-...-...-... od 09.06.2016. godine i obavezan tuženi da tužilju vrati u radni odnos na poslove ... ili na druge poslove koji odgovaraju vrsti i stepenu stručne spreme tužilje, te da za tužilju podnese prijavu za obavezno socijalno osiguranje nadležnim fondovima (Republičkom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje, Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje i Nacionalnoj službi za zapošljavanje), počev od 11.06.2017. godine. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tuženi da tužilji nakanadi troškove parničnog postupka u iznosu od 193.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana izvršnosti presude, pa do isplate. Stavom petim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje u delu kojim je tražila zakonsku zateznu kamatu na troškove parničnog postupka, počev od dana presuđenja pa do dana izvršnosti presude.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1657/19 od 12.05.2020. godine, žalba tuženog je delimično uvažena i prvostepena presuda ukinuta u delu odluke kojom je usvojen zahtev tužilje da tuženi tužilju rasporedi na ... ili na druge poslove koji odgovaraju vrsti i stepenu stručne spreme tužilje i u tom delu tužba tužilje je odbačena, dok je u preostalom delu žalba tuženog kao neosnovana odbijena, a prvostepena presuda u usvajajućem delu potvrđena.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu reviziju je blagovremeno izjavio tuženi, iz svih zakonom dozvoljenih razloga.

Tužilja je podnela odgovor na reviziju.

Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu člana 408. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je dana 10.06.2013. godine sa tuženim zaključila ugovor o radu na određeno vreme i zasnovala radni odnos u Filijali ... na godinu dana u svojstvu pripravnika, radi stručnog osposobljavanja i usavršavanja za samostalni rad u struci, na poslovima ... za ... . Dana 09.06.2014. godine, tužilja je sa tuženim zaključila ugovor o radu na određeno vreme zbog povećanog obima posla, do godinu dana, radi obavljanja poslova ... za ..., u Odseku za ... . Nakon toga, tužilja je zaključila ugovor o radu na određeno vreme 09.06.2015. godine, ne duže od dvanaest meseci, radi obavljanja poslova ... za poslove... u Odseku za ... u Filijali ..., da bi po isteku ovog roka ponovo sa tuženim dana 09.06.2016. godine zaključila ugovor o radu na određeno vreme, dok postoji potreba za radom, ali ne duže od dvanaest meseci, radi obavljanja poslova ... za poslove ... u Odseku za ... u Filijali ... . Posle korišćenja srazmernog dela godišnjeg odmora za 2017. godinu, tuženi je 02.06.2017. godine doneo rešenje o prestanku radnog odnosa tužilji, zbog isteka roka na koji je zasnovan.

Prema stavu nižestepenih sudova, iako je tužilja zaključila više ugovora na određeno vreme za obavljanje poslova po nazivu različitih radnih mesta, ona je faktički radila istu vrstu posla u periodu od četiri godine. Naime, zaključak nižestepenih sudova je da je tužilja u periodu od 09.06.2014. godine do 10.06.2017. godine obavljala poslove iz opisa posla ... u ..., iako je u ugovorima o radu bio drugačiji naziv tih poslova. Kako je faktički i suštinski tužilja svakodnevno obavljala iste poslove za kojima je kod tuženog postojala potreba i to nakon proteka roka od 24 meseca, bez prekida i na osnovu više sukcesivno zaključenih ugovora, stvorili su se uslovi za prerastanje radnog odnosa na određeno vreme u radni odnos na neodređeno vreme, pa su iz ovih razloga usvojili tužbeni zahtev tužilje i utvrdili da je zasnovala radni odnos na neodređeno vreme kod tuženog dana 18.06.2015. godine.

Osnovano se u reviziji ukazuje da nižestepeni sudovi nisu pravilno primenili materijalno pravo kada su usvojili tužbeni zahtev.

Zakonom o budžetskom sistemu, čije su norme obavezujuće i za tuženog, te Zakonom o izmenama i dopunama Zakona o budžetskom sistemu („Službeni glasnik RS“ broj 108/13), kao i kasnijim izmenama i dopunama, članom 27e stav 34. propisano je da korisnici javnih sredstava ne mogu zasnivati radni odnos sa novim licima radi popunjavanja slobodnih, odnosno upražnjenih radnih mesta do 31.12.2018. godine, Izuzetno od stava 34. ovog člana radni odnos sa novim licima može se zasnovati uz saglasnost tela Vlade, na predlog nadležnog ministarstva, odnosno drugog nadležnog organa, uz prethodno pribavljeno mišljenje ministarstva. Članom 105. istog Zakona propisano je da ako su odredbe drugih zakona, odnosno propisa, u suprotnosti sa ovim zakonom, primenjuju se odredbe ovog zakona.

U kontekstu navedenih zakonskih odredbi, u odnosu na tuženog, kao korisnika javnih sredstava, primenjuje se pored Zakona o radu i Zakon o budžetskom sistemu, čijim odredbama je propisana zabrana zasnivanja radnog odnosa sa novim licem radi popunjavanja slobodnih, odnosno upražnjenih radnih mesta. Takođe, ove odredbe su lex specialis u odnosu na odredbe Zakona o radu kojima se propisuju uslovi za preobražaj radnog odnosa sa određenog na neodređeno vreme, a što sledi iz člana 105. Zakona o budžetskom sistemu. Polazeći od toga i u konkretnom slučaju se imaju primeniti odredbe Zakona o budžetskom sistemu, pa kako je Zakonom o izmenama i dopunama Zakona o budžetskom sistemu, koji je bio u primeni u vreme nastanka spornog odnosa između stranaka, bilo zabranjeno zapošljavanje novih lica u javnom sektoru radi popunjavanja slobodnih, odnosno upražnjenih radnih mesta, osim u izuzetnim slučajevima, i to uz saglasnost nadležnog organa Vlade, revizija tuženog je usvojena, a nižestepene presude preinačene. Tužilji je rok na koji je zaključen poslednji ugovor o radu istekao 09.06.2017. godine, kada joj je osporenim rešenjem i prestao radni odnos, pa nije bilo uslova da njen radni odnos na određeno vreme po sili zakona preraste u radni odnos na neodređeno vreme bez prethodno pribavljene saglasnosti Vlade imajući u vidu navedene odredbe Zakona o budžetskom sistemu.

Tuženi je uspeo u postupku po reviziji (u kom postupku je jedino zastupan od strane advokata), pa mu na osnovu člana 153. i 154. ZPP pripadaju opredeljeni troškovi, koji su dosuđeni u visini od 42.500,00 dinara i obuhvataju troškove na ime sastava revizije 33.000,00 dinara i sudskih taksi za reviziju 3.800,00 dinara i revizijsku odluku 5.700,00 dinara, odmereno prema prema Tarifi o nagradama i naknadama za rad advokata („Službeni glasnik RS“ broj 121/12...99/20) i tarifi Zakona o sudskim taksama („Službeni glasnik RS“ broj 128/24...106/15).

Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci presude, na osnovu člana 416. stav 1. i člana 165. ZPP.

Predsednik veća - sudija

Jasminka Stanojević,s.r.

Za tačnost otpravka

upravitelj pisarnice

Marina Antonić