
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2712/2020
21.10.2020. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović i Spomenke Zarić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., koju zastupa Miomir Tasić, advokat iz ..., protiv tuženog Zdravstvenog centra Vranje, čiji je punomoćnik Miroslav Nešić, advokat iz ..., radi poništaja rešenja, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 386/20 od 26.06.2020. godine, u sednici održanoj 21.10.2020. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 386/20 od 26.06.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Vranju P1 1122/18 od 26.11.2019. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje i poništeno rešenje tuženog broj ... od 07.07.2016. godine, kojim je tužilji otkazan ugovor o radu broj ... od 19.12.2012. godine zbog prestanka potrebe za njenim radom, kao nezakonito i naloženo tuženom da tužilju vrati na posao i rasporedi na poslove i radne zadatke koji odgovaraju vrsti i stepenu njene stručne spreme. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužilji plati troškove parničnog postupka u iznosu od 162.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude, pa do konačne isplate.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 386/20 od 26.06.2020. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, reviziju je blagovremeno izjavio tuženi zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 i 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tuženog nije osnovana.
U postupku donošenja pobijane presude nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je bila u radnom odnosu na neodređeno vreme kod tuženog, na poslovima ... u službi za ..., Odsek za ..., na osnovu Ugovora o radu od 19.12.2012. godine. Rešenjem tuženog broj .. od 07.07.2016. godine, tužilji je otkazan ugovor o radu, jer je za njenim radom prestala potreba. Naime, u postupku racionalizacije viška zaposlenih na osnovu Zakona o utvrđivanju maksimalnog broja zaposlenih u javnom sektoru („Službeni glasnik RS“ br. 68/2015) tuženi je doneo Pravilnik o proceduri utvrđivanja viška zaposlenih nemedicinskih radnika od 29.01.2016.godine i Program rešavanja viška nemedicinskih radnika od 27.06.2016. godine, na koje su saglasnost dali Ministarstvo zdravlja i reprezentativni sindikat tuženog. Tuženi je Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji poslova od 28.03.2016. godine, smanjio broj izvršilaca sa dva na jednog na radnom mestu na kojem je tužilja radila. Postupak bodovanja je izvršen na osnovu godina radnog staža, kao osnovnog kriterijuma i tužilja je imala manje bodova u odnosu na drugog izvršioca, pa je proglašena tehnološkim viškom.
Na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su ocenili da je pobijano rešenje tuženog nezakonito, jer ne sadrži jasne razloge o načinu na koji je tuženi utvrdio da je tužilja tehnološki višak, kao i da je tuženi donetim Programom rešavanja viška zaposlenih izmenio kriterijume i način bodovanja u odnosu na kriterijume iz instrukcija Ministarstva zdravlja, s obzirom da je kao osnovni kriterijum predvideo dužinu efektivnog staža osiguranja i na taj način favorizovao radnike koji duže rade.
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda pravilno su nižestepeni sudovi usvojili tužbeni zahtev za poništaj rešenja o prestanku radnog odnosa tužilji, jer za donošenje spornog rešenja nije bio obrazovan otkazni razlog propisan članom 179. stav 5. tačka 1. Zakona o radu.
Odredbom člana 179. stav 5. tačka 1. Zakona o radu, propisano je da zaposlenom može da prestane radni odnos ako za to postoji opravdan razlog koji se odnosi na potrebe poslodavca i to, ako usled tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promena prestane potreba za obavljanjem određenog posla ili dođe do smanjenog obima posla.
Prema navedenoj normi da bi zaposlenom prestao radni odnos po navedenom osnovu, poslodavac mora da utvrdi za kojim poslovima je prestala potreba i sprovede postupak utvrđivanja ko od zaposlenih predstavlja višak. U konkretnom slučaju, pravilno su nižestepeni sudovi ocenili da tužilji nije otkazan ugovor o radu u zakonom propisanoj proceduri. Ovo iz razloga što osporeno rešenje o otkazu ugovora o radu ne sadrži jasne razloge o načinu na koji je tuženi utvrdio da je od dva izvršioca na navedenom radnom mestu baš tužilja tehnološki višak (jer je u rešenju samo navedeno da je tužilja oglašena tehnološkim viškom zbog smanjenog broja izvršilaca). U obrazloženju rešenja o otkazu mora da se navedu činjenice i konkretno obrazlože razlozi, primenjeni kriterijumi i broj bodova zaposlenih na mestu na kome se smanjuje broj izvršilaca, što je u konkretnom slučaju izostalo, jer iz sadržine rešenja o otkazu ugovora o radu ne proizlazi da je i kako tuženi u konkretnom slučaju primenio kriterijume, a što je neophodan uslov za zakonitost rešenja, pa se u tom smislu ne mogu se prihvatiti ni kao osnovani navodi iz revizije tuženog.
Suprotno navodima revizije, iz sadržine donetog rešenja o otkazu ugovora o radu ne može sa sigurnošću da se utvrdi da je tuženi predviđene kriterijume (iako su izmenjeni) pravilno primenio, a što je činjenica koja mora biti jasno izražena u pobijanom rešenju, pa iz iznetog proizlazi da rešenje nije doneto u skladu sa odredbama člana 153-158. Zakona o radu.
Kako je osnovan tužbeni zahtev za poništaj otkaza ugovora o radu, to je pravilno usvojen i zahtev tužilje za vraćanje na rad, s obzirom na akcesorni karakter tog zahteva, primenom člana 191. Zakona o radu.
Iz navedenih razloga, primenom člana 414. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
Jasminka Stanojević,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić