
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 2751/2022
18.12.2023. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelene Ivanović, predsednika veća, Željka Škorića i Jelice Bojanić Kerkez, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Gordana Riđić - Đurić, advokat iz ..., protiv tuženog „Serbia Zijin Copper“ d.o.o. Bor, radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu 1Gž1 848/2022 od 06.04.2022. godine, u sednici veća održanoj 18.12.2023. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu 1Gž1 848/2022 od 06.04.2022. godine.
ODBIJA SE zahtev tužioca za naknadu troškova revizijskog postupka.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Boru P1 213/21 od 13.12.2021. godine, stavom I izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca, pa je poništeno kao nepravilno i nezakonito rešenje tuženog o otkazu ugovora o radu broj ... od 11.06.2019. godine, sa svim pripadajućim aneksima i obavezan tuženi da tužioca vrati na rad i rasporedi na poslove koje je obavljao pre donošenja osporenog rešenja ili na poslove u skladu sa stručnom spremom, radnom sposobnošću i iskustvom. Stavom II izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca, pa je obavezan tuženi da tužiocu na ime naknade materijalne štete zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu, za period od 12.06.2019. do 31.08.2020. godine, isplati zaradu koju bi tužilac ostvarivao da je radio, u pojedinačno opredeljenim mesečnim novčanim iznosima sa zakonskom zateznom kamatom počev od narednog meseca za svaki prethodni mesec do konačne isplate, uz obavezu uplate pripadajućih doprinosa, i to: doprinosa za zdravstveno osiguranje – RFZO, doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje – RFZ PIO i doprinosa za slučaj nezaposlenosti – Nacionalnoj službi za zapošljavanje, kao i da Republičkom fondu za PIO – Filijala u Boru preda uredno popunjene obrasce M-4 i M-8. Stavom III izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 259.432,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do konačne isplate.
Presudom Apelacionog suda u Nišu 1Gž1 848/2022 od 06.04.2022. godine, preinačena je prvostepena presuda, tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se poništi kao nezakonito rešenje tuženog „Serbia Zijin Copper“ d.o.o. Bor o otkazu ugovora o radu broj ... od 11.06.2019. godine i odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca da se obaveže tuženi da mu na ime naknade štete zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu, za period od 12.06.2019. do 31.08.2020. godine, isplati zaradu koju bi tužilac ostvarivao da je radio, u pojedinačno opredeljenim mesečnim novčanim iznosima sa zakonskom zateznom kamatom počev od narednog meseca za svaki prethodni mesec do konačne isplate, uz obavezu uplate pripadajućih doprinosa i predaju uredno popunjenih obrazaca M-4 i M-8 RF PIO – Filijala Bor, pa je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, iz razloga predviđenih članom 407. Zakona o parničnom postupku.
Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US i 55/14, 87/18, 18/20 i 10/23-drugi zakon) – u daljem tekstu: ZPP i utvrdio da je revizija tužioca neosnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2) ZPP, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti, a u postupku pred drugostepenim sudom nije došlo do propusta u primeni ili do pogrešne primene koje od odredaba parničnog postupka, pa nema ni povrede iz člana 374. stav 1. ZPP na koju se revizijom ukazuje.
Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tužilac bio u radnom odnosu kod tuženog na osnovu ugovora o radu broj .../... od 21.10.2014. godine, na radnom mestu „...“, do uručenja rešenja tuženog broj ... od 11.06.2019. godine, kojim mu se otkazuje ugovor o radu sa svim pripadajućim aneksima, zbog povrede radne discipline u smislu člana 179. stav 3. tačka 4) Zakona o radu, člana 179. stav 1. tačka 4) Kolektivnog ugovora i člana 13. stav 2. tačka 4) Pravilnika o radnoj disciplini, ponašanju i obavezama zaposlenih kod tuženog. Tužilac je dana 05.03.2019. godine došao na rad u 23:00 časova, pri čemu se 30 minuta nakon ponoći 06.03.2019. godine požalio na mučninu, bolove u glavi i povraćanje, nakon čega je od strane kolega izveden iz pogona ... u hitnu službu, a zatim u prijemno – trijažni blok Opšte bolnice Bor gde mu je urađen alko-test i test na psihoaktivne supstance, s tim da je istovremeno upućen i uzorak urina u laboratoriju VMA u Beogradu. Tuženi je pokrenuo postupak za utvrđivanje odgovornosti tužioca za povredu radne discipline, dostavio mu upozorenje o postojanju razloga za otkaz ugovora o radu i doneo rešenje o njegovom privremenom udaljenju sa rada do isteka roka iz člana 180. stav 1. Zakona o radu. Na osnovu izveštaja Opšte bolnice Bor broj ...-... od 07.03.2019. godine i izveštaja o rezultatima toksikološko-hemijske analize VMA-Centar za kontrolu trovanja, broj protokola ...-.../... od 09.04.2019. godine, utvrdio je da je tužilac došao na rad sa prisustvom psihoaktivnih supstanci u organizmu, pa je, odlučujući o odgovornosti tužioca za povredu radne discipline, našao da nema olakšavajućih okolnosti i doneo osporeno rešenje o otkazu ugovora o radu. Tužilac je ukazao da je tri dana pre spornog događaja uzeo kanabis, ali da u spornom momentu nije bio pod dejstvom ove psihoaktivne supstance, već da mu je pozlilo usled pojave gasova pri jamskoj eksploziji. Na ovu okolnost saslušan je svedok BB, rukovodilac Sektora za bezbednost i zdravlje na radu kod tuženog, koji je ispitao postojanje gasova u jami i utvrdio njihovo odsustvo, pa je dao nalog da se izvrši analiza tužioca na prisustvo psihoaktivnih supstanci. U nalazu veštaka medicinske struke – toksikologa su navedene posledice korišćenja marihuane, kao i da dejstvo THC-a zavisi od konkretnog organizma i metabolizma lica koje upotrebljava ovu supstancu.
Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je zaključio da su ispunjeni zakonski uslovi za poništaj otkaznog akta i isplatu štete zbog nezakonitog otkaza, jer na strani tužioca ne postoji krivica zbog nepoštovanja radne discipline, a psihoaktivne supstance je konzumirao pre dolaska na rad.
Ocenjujući zakonitost prvostepene presude drugostepeni sud, je našao da je, pri ovako utvrđenom činjeničnom stanju prvostepeni sud pogrešno primenio materijalno pravo, kada je našao da su ispunjeni uslovi za otkaz ugovora o radu u konkretnom slučaju. Ovo stoga što iz nalaza dve ovlašćene zdravstvene ustanove, proizlazi da je tužilac na rad došao sa prisustvom THC-a u organizmu, a iz iskaza tužioca da je svesno konzumirao psihoaktivno sredstvo u periodu između dve smene, te da je nakon konzumacije psihoaktivnog sredstva otišao na rad. Ocenio je da na zakonitost pobijane odluke ne mogu imati uticaj navodi tužioca da nije bio svestan da tragovi uzimanja psihoaktivne supstance ostaju u organizmu i nakon konzumacije, niti da na taj način vrši povredu radne discipline, posebno imajući u vidu delatnost poslodavca i činjenicu da je radni zadatak tužioca konkretnog dana bio da preveze kamion sa eksplozivom u pogonu tuženog. Zbog uslovljenosti prethodnim poništajem otkaznog akta, odbijen je i zahtev tužioca za naknadu štete zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa.
Prema oceni Vrhovnog suda, pravilno je drugostepeni sud primenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtev tužioca za poništaj osporenog rešenja i naknadu štete zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu.
Odredbom člana 179. stav 3. tačka 4) Zakona o radu ( „Službeni glasnik RS“, br. 24/05 ... 113/17, 95/18), propisano je da poslodavac može da otkaže ugovor o radu zaposlenom koji ne poštuje radnu disciplinu, između ostalog, zbog dolaska na rad pod dejstvom alkohola ili drugih opojnih sredstava, odnosno upotrebe alkohola ili drugih opojnih sredstava u toku radnog vremena, koje ima ili može da ima uticaj na obavljanje poslova. Navedeni otkazni razlog zbog nepoštovanja radne discipline je na identičan način predviđen članom 179. stav 1. tačka 4) Kolektivnog ugovora RTB Bor - Grupa topionica i rafinacija bakra Bor d.o.o. broj 112/11-144 od 21.06.2018. godine i članom 13. stav 1. Pravilnika o radnoj disciplini, ponašanju i obavezama zaposlenih u RTB Bor grupa – rudnici bakra Bor d.o.o, broj 126/1231 od 01.07.2015. godine.
Odredbom člana 180. Zakona o radu, propisano je da je poslodavac dužan da pre otkaza ugovora o radu u slučaju iz člana 179. st. 2. i 3. ovog zakona, zaposlenog pisanim putem upozori na postojanje razloga za otkaz ugovora o radu i da mu ostavi rok od najmanje osam dana od dana dostavljanja upozorenja da se izjasni na navode iz upozorenja (stav 1); u upozorenju iz stava 1. ovog člana poslodavac je dužan da navede osnov za davanje otkaza, činjenice i dokaze koji ukazuju na to da su se stekli uslovi za otkaz i rok za davanje odgovora na upozorenje (stav 2); upozorenje se dostavlja zaposlenom na način propisan za dostavljanje rešenja o otkazu ugovora o radu iz člana 185. ovog zakona (stav 3).
Prema oceni Vrhovnog suda, pravilan je zaključak drugostepenog suda u pobijanoj presudi da je tužilac učinio povredu radne discipline koja mu je u konkretnom slučaju stavljena na teret, te da su se stekli uslovi za otkaz ugovora o radu iz člana 179. stav 3. tačka 4) Zakona o radu u vezi člana 179. stav 1. tačka 4) Kolektivnog ugovora tuženog i člana 13. stav 2. tačka 4) Pravilnika o radnoj disciplini, ponašanju i obavezama zaposlenih u RTB Bor – Grupa, rudnici bakra Bor d.o.o, s obzirom na utvrđeno da je tužilac dana 05.03.2019. godine, došao na rad sa prisustvom THC-a u organizmu i da je psihoaktivne supstance svesno konzumirao pre dolaska na rad, te posebno imajući u vidu prirodu radnog zadatka tužioca tog dana (prevoz kamiona sa eksplozivom u pogonu tuženog).
Pre donošenja osporenog rešenja, tuženi je u smislu člana 180. Zakona o radu tužioca upozorio na postojanje razloga za otkaz ugovora o radu i ostavio mu rok za izjašnjenje, čime mu je omogućeno pravo na odbranu.
Ukazivanje u reviziji da je za otkazivanje ugovora o radu, neophodna ispunjenost dva kumulativno propisana uslova, koja su kao otkazni razlog propisana napred citiranom odredbom člana 179. stav 3. tačka 4. Zakona o radu i odredbom člana 179. stav 1. tačka 4. Kolektivnog ugovora RTB Bor, Grupa topionica i rafinacija bakra Bor, su tačna, ali su bez značaja na konkretan slučaj, s obzirom da su u predmetnoj situaciji ispunjena oba zakonom propisana uslova, jer je u provedenom postupku utvrđeno da je tužilac, ovde podnosilac zahteva, na rad došao pod dejstvom opojnih sredstava i da je to imalo uticaj na obavljanje poslova, imajući u vidu da je, prema utvrđenom činjeničnom stanju, već nakon sat i trideset minuta, dolazak na rad u takvom stanju, imao uticaj na obavljanje poslova. Naime, podnosilac zahteva zbog bolova u glavi, mučnine i povraćanja, koji nisu bili produkt, kako je to naveo tužilac u svom izjašnjenju – izjavi od 19.03.2019. godine, udisanja toksičnih isparenja za vreme obavljanja redovnih poslova, nije bio u situaciji da udovolji zahtevima svog radnog mesta, odnosno nakon toga, posao više nije ni obavljao, već je poslat na analizu testiranja eventualnog korišćenja psihoaktivnih supstanci, čije prisustvo je analizom i utvrđeno u organizmu tužioca. Kako zakonodavac nije propisao da je prisustvo opojnih droga u organizmu prilikom obavljanja poslova dozvoljeno do određene granice, zaključak suda iz obrazloženja prvostepene presude da tužilac navedenog dana nije došao na rad pod dejstvom opojnih sredstava, niti je iste upotrebio neposredno po dolasku na rad, jer je, kako je sud naveo, nalazom i mišljenjem psihijatra utvrđeno da je tužilac koristio psihoaktivnu supstancu nekih 30 dana pre testiranja i da se utvrđene vrednosti u urinu tužioca, mogu smatrati „tragom marihuane“, je pogrešan. Kumulativna ispunjenost uslova za otkazivanje ugovora o radu, ogleda se u vidu dolaska na rad pod dejstvom opojnih sredstava i na direktno imanje uticaja takvog stanja na obavljanje poslova, ili na eventualnu mogućnost da dolazak na rad u takvom stanju, može imati uticaja na obavljanje poslova, koji uslovi su u ovom slučaju, na napred navedeni način, ispunjeni. S obzirom da navedeni razlog za otkaz ugovora o radu, preti sankcijom zaposlenom koji dolazi na rad pod uticajem psihoaktivnih supstanci, a da to ima ili može imati uticaja na obavljanje poslova, to je tužiocu pravilno otkazan ugovor o radu, jer svako nepoštovanje radne discipline, pa i ovde predmetno, je otkazni razlog, zbog kojeg zaposleni ne može da nastavi rad kod poslodavca.
U prilog neosnovanosti navoda revizije, ide i pogrešan zaključak prvostepenog suda iz obrazloženja prvostepene presude, za koju revident smatra da je pravilna i na zakonu zasnovana, da u radnjama tužioca nema bića povrede radne discipline jer, kako je naveo, nalaz veštaka ukazuje na to da samo prisustvo u urinu tužioca psihoaktivne supstance kanibasa, ne ukazuje na to da je on koristio tu supstancu neposredno pred odlazak na posao, niti za vreme rada, međutim, navedena odredba Zakona o radu, otkazom sankcioniše konzumiranje opijata, kako pre dolaska na rad, nezavisno od toga da li je to bilo neposredno pred odlazak na rad ili pre toga (formulaciojom: „zbog dolaska na rad“), tako i u toku radnog vremena, uz napred navedeni kumulativno propisani uslov, koji se odnosi na uticaj ili mogućnost uticaja takvog stanja na obavljanje poslova.
Takođe, u prilog činjenici da su navodi revizije neosnovani ide i navod prvostepenog suda iz obrazloženja presude da su pretpostavljeni tužioca ukazivali da je te noći, u trećoj smeni, došlo do izvesne pojave otrovnih gasova, jer je taj navod kontradiktoran delu obrazloženja presude, kao i zapisniku sa glavne rasprave od 12.02.2020. godine. Naime, tom prilikom je rukovodilac Sektora bezbednosti zdravlja na radu u kompaniji BB u svojstvu svedoka, izjavio da je po prijavi povrede na radu od strane tužioca nekim gasovima u jami, odmah preduzeo korake da se ti navodi provere i da su činjenice ukazivale da u tom trenutku nikakvih gasova u jami nije bilo. To je izazvalo sumnju na korišćenje psihoaktivnih supstanci od strane tužioca, na šta su, prema izjavi svedoka, sugerisale i njegove kolege iz jame, zbog čega je i naložena analiza testiranja. Tačno je da je tužiočev pretpostavljeni, svedok Zoran Nestorović, poslovođa jamskog mašinskog održavanja, izjavio da je treća smena u jami prošla kroz određenu zonu gasova, ali kako je nalaz veštaka ukazao na uzrok navedene slabosti tužioca, koja se na isti ili sličan način, nije ispoljila kod ostalih zaposlenih koji su obavljali rad u trećoj smeni, pa ni na samog neposredno pretpostavljenog tužiocu, to je njegova izjava bila sračunata na neutemeljenu zaštitu tužioca, kojoj se nije mogla pokloniti vera u predmetnom slučaju.
Kako je odbijen tužbeni zahtev za poništaj otkaza, tuženi nije u obavezi ni da tužiocu naknadi štetu u smislu odredbe člana 191. Zakona o radu.
Iz navedenih razloga, primenom člana 414. stav 1. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Kako je revizija tužioca odbijena, odbijen je i njegov zahtev za naknadu troškova revizijskog postupka, pa je na osnovu čl. 153. i 154. stav 2. ZPP odlučeno kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Jelena Ivanović,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković