Rev2 2790/2018 3.1.2.4.5 povreda časti i ugleda

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2790/2018
15.05.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović i Spomenke Zarić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Dušan Radisavljević, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstva pravde, Uprave za izvršenje krivičnih sankcija, Okružni zatvor u Zaječaru, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3633/17 od 12.06.2018. godine, na sednici veća održanoj dana 15.05.2019. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3633/17 od 12.06.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Zaječaru P1 547/17 od 19.07.2017. godine, ispravljenom rešenjem istog suda P1 547/17 od 01.10.2018. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev pa je tužena obavezana da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede ugleda i časti isplati iznos od 300.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 28.01.2015. godine kao dana presuđenja pa do konačne isplate. Stavom drugim izreke obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 293.260,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 3633/17 od 12.06.2018. godine, stavom prvim izreke, preinačena je prvostepena presuda, tako što je odbijen tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se obaveže tužena da mu na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede časti i ugleda isplati iznos od 300.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 28.01.2015. godine kao dana presuđenja do konačne isplate, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove postupka u iznosu od 246.576,00 dinara, dok je deo zahteva od dosuđenog iznosa do iznosa od 293.260,00 dinara odbijen kao neosnovan.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe člana 408. u vezi člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br.72/11 i 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija tužioca neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio zaposlen kod tužene kao službenik ... u Okružnom zatvoru u Zaječaru sve do donošenja rešenja o udaljenju sa posla od 06.07.2009. godine do okončanja disciplinskog postupka koji je pokrenut zaključkom od 06.07.2009. godine zbog teže povrede radnih dužnosti -unošenje u zavod ili iznošenje iz zavoda zabranjenih stvari za račun osuđenih. Tužiocu je rešenjem upravnika Okružnog zatvora u Zaječaru od 16.11.2009. godine izrečena mera-prestanak radnog odnosa. Navedeno rešenje je rešenjem Ministarstva pravde-Uprave za izvršenje i krivičnih sankcija od 05.01.2010. godine preinačeno po službenoj dužnosti u pogledu kvalifikacije disciplinskog prestupa, dok je u ostalim delovima u kojima je tužilac oglašen odgovornim zbog teže povrede radne dužnosti i izrečena mera prestanka radnog odnosa prvostepeno rešenje potvrđeno. Presudom Upravnog suda u Beogradu U 17639/10 od 24.03.2011. godine poništeno je navedeno drugostepeno rešenje. Ministarstvo pravde-Uprava za izvršenje krivičnih sankcija je 05.05.2011. godine donelo rešenje kojim je potvrđeno prvostepeno rešenje, koje je Upravni sud u Beogradu presudom U 6628/11 od 24.02.2014. godine poništio i predmet vratio nadležnom organu na ponovno odlučivanje, nakon čega je rešenjem Ministarstva pravde od 15.07.2014. godine poništeno rešenje upravnika Okružnog zatvora u Zaječaru od 16.11.2009. godine. Rešenjem upravnika Okružnog zatvora u Zaječaru od 08.09.2014. godine obustavljen je disciplinski postupak protiv tužioca zbog apsolutne zastarelosti vođenja disciplinskog postupka, a rešenjem od 20.10.2014. godine tužilac je vraćen na radno mesto ... počev od 22.10.2014. godine. Veštačenjem je utvrđen intenzitet i trajanje duševnih patnji tužioca.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je zaključio da je osnovan tužbeni zahtev za naknadu nematerijalne štete zbog povrede ugleda i časti koji su nastali sprovođenjem disciplinskog postupka što predstavlja povredu njegovog telesnog i duševnog integriteta u takvom stepenu da opravdavaju dosuđeni novčani iznos radi satisfakcije. Međutim, drugostepeni sud je zaključio da nije osnovan tužbeni zahtev za naknadu ovog vida nematerijalne štete, jer je po oceni drugostepenog suda tužilac vraćen na rad usled nastupanja apsolutne zastarelosti vođenja disciplinskog postupka, što je dovoljna satisfakcija, odnosno lično zadovoljenje, pa bi obavezivanje tužene na novčanu naknadu bilo protivno svrsi kojoj ta naknada služi, te je zbog pogrešne primene materijalnog prava preinačio prvostepenu presudu i odbio tužbeni zahtev.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda odluka drugostepenog suda je zasnovana na pravilnoj primeni materijalnog prava.

Članom 200. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, propisano je da za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove zbog umanjene životne aktivnosti, naruženosti, povrede ugleda, časti, slobode ili prava ličnosti, smrti bliskog lica, kao i za strah, sud će ako nađe da okolnosti slučaja, a naročito jačina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdava, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade materijalne štete, kao i u njenom odsustvu. Stavom 2. istog člana, propisano je da će prilikom odlučivanja o zahtevu za naknadu nematerijalne štete, kao i o visini njene naknade, sud voditi računa o značaju povređenog dobra i cilju kome ta naknada služi, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njenom prirodom i društvenom svrhom.

U smislu odredbe člana 200. Zakona o obligacionim odnosima, povreda ugleda i časti podrazumeva skup objektivnih i subjektivnih elemenata, koje je potrebno ceniti u svakoj konkretnoj situaciji. Čast je skup čovekovih vrlina i mišljenje koje pojedinac ima o sebi samom, a ugled je objektivna kategorija koja podrazumeva stav i mišljenje koje ima sredina o ličnosti nekog pojedinca. Dakle, da bi se oštećenom licu priznalo pravo na novčanu satisfakciju zbog navedenog vida nematerijalne štete, potrebno je postojanje uzročno-posledične veze između događaja kojim je šteta izazvana i nastanka nematerijalne štete, kao i uverenje suda da je u konkretnom slučaju pravično dosuditi oštećenom licu novčanu satisfakciju.

Vrhovni kasacioni sud je našao da je pravilna ocena drugostepenog suda da je neosnovan zahtev za naknadu nematerijalne štete, s obzirom nema uzročno posledične veze između radnje tuženog i nastanka nematerijalne štete za koju tužilac tvrdi da ju je pretrpeo.

U konkretnom slučaju disciplinski postupak koji je vođen protiv tužioca obustavljen je rešenjem upravnika Okružnog zatvora u Zaječaru od 08.09.2014. godine, zbog nastupanja apsolutne zastarelosti vođenja disciplinskog postupka, nakon čega je tužilac vraćen na radno mesto ... . Postupak je u potpunosti vođen u skladu sa zakonskim ovlašćenjima organa tužene države. Da bi se dosudila pravična novčana naknada nematerijalne štete, u smislu člana 200. Zakona o obligacionim odnosima, potrebno je da je šteta prouzrokovana protivpravnim, odnosno nezakonitim ili nepravilnim radom državnih organa. S obzirom da odluka po disciplinskoj meri nije doneta, tužilac se ne može koristiti pravom iz člana 200. Zakona o obligacionim odnosima, jer šteta nije ni nastala pošto su njegov ugled i njegova čast bili zaštićeni tokom navedenog postupka do donošenja odluke. Ukoliko je tužilac, zbog sumnje da je izvršio težu povredu radnih dužnosti, bio izložen neprijatnostima od strane svog okruženja, kolega, prijatelja i porodice, to ne može biti osnov za odgovornost tužene čiji su organi obavljali poslove iz svoje nadležnosti i u skladu sa zakonom. Iz navedenih razloga, neosnovani su revizijski navodi o pogrešnoj primeni materijalnog prava.

Shodno izloženom, na osnovu člana 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Jasminka Stanojević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić