Rev2 2824/2021 3.19.1.25.1.4; 3.5.9

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2824/2021
05.11.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Katarine Manojlović Andrić, predsednika veća, Gordane Džakula, Slađane Nakić Momirović, Marine Milanović i Dobrile Strajina, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilja AA iz ... i BB iz ..., koje zastupa punomoćnik Vera Backović, advokat iz ..., protiv tužene VV iz ..., čiji je punomoćnik Nikola Maksimović, advokat iz ..., radi isplate zarade i naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 754/21 od 14.05.2021. godine, u sednici veća održanoj 05.11.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE posebna revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 754/21 od 14.05.2021. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 754/21 od 14.05.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Užicu P1 382/20 od 10.12.2020. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužilji AA iz ... isplati: na ime manje isplaćene zarade iznos od 43.520,20 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 16.11.2011. do 26.12.2012. godine shodno Zakonu o visini stope zatezne kamate, a od 26.12.2012. godine do isplate sa zakonskom zateznom kamatom shodno Zakonu o zateznoj kamati; na ime naknade štete zbog neiskorišćenog godišnjeg odmora na dosuđeni iznos od 12.126,40 dinara, zateznu kamatu počev od 16.11.2011. do 26.12.2012. godine, shodno Zakonu o visini stope zatezne kamate, a od 26.12.2012. godine do isplate zakonsku zateznu kamatu shodno Zakonu o zateznoj kamati, sve u roku od osam dana od dana prijema pismenog otpravka presude. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužilji BB iz ... isplati: na ime manje isplaćene zarade iznos od 32.520,20 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 16.11.2011. do 26.12.2012. godine shodno Zakonu o visini stope zatezne kamate, a od 26.12.2012. godine do isplate sa zakonskom zateznom kamatom shodno Zakonu o zateznoj kamati; na ime naknade štete zbog neisplaćenog godišnjeg odmora na dosuđeni iznos od 12.126,40 dinara, zateznu kamatu počev od 16.11.2011. do 26.12.2012. godine, shodno Zakonu o visini stope zatezne kamate, a od 26.12.2012. godine do isplate zakonsku zateznu kamatu shodno Zakonu o zateznoj kamati, sve u roku od osam dana od dana prijema pismenog otpravka presude. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiljama na ime troškova postupka solidarno isplati iznose od 207.750,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana izvršnosti presude do isplate u roku od osam dana od dana prijema pismenog otpravka presude i stavom četvrtim izreke, obavezana je tužena da na ime troškova postupka tužilji AA isplati iznos od 4.126,00 dinara i BB iznos od 3.686,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana izvršnosti presude do isplate u roku od osam dana od dana prijema pismenog otpravka presude, a preko dosuđenog iznosa odbijen je zahtev za troškove postupka AA u iznosu od još 4.126,00 dinara i BB u iznosu od još 3.686,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana izvršnosti presude pa do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 754/21 od 14.05.2021. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u stavovima prvom, drugom, trećem i obavezujućem delu stava četvrtog izreke.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužena je blagovremeno izjavila posebnu reviziju na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US i 55/14) – u daljem tekstu: ZPP, revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Vrhovni kasacioni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi da se dozvoli posebna revizija, jer u konkretnom slučaju ne postoji nijedan od razloga navedenih u odredbi člana 404. stav 1. ZPP zbog kojih bi reviziju trebalo izuzetno dozvoliti. Naime, pravnosnažnom presudom odlučeno je o zahtevu tužilja da im tužena isplati manje isplaćene zarade, a na osnovu odredbe člana 104. stav 1. Zakona o radu (''Službeni glasnik RS'' br. 24/05... 54/09). O zahtevu tužilja sudovi su odlučili uz adekvatnu primenu materijalnog prava, pri čemu treba imati u vidu i da odluka o tužbenom zahtevu kao u ovoj pravnoj stvari zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom slučaju, pa eventualno drugačija odluka o osnovanosti zahteva ne ukazuje nužno i na neujednačenu sudsku praksu. Imajući u vidu navedeno, predmetno pitanje prava na isplatu manje isplaćene zarade je pitanje konkretnog spora, dakle, ne radi se o pravnom pitanju od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, niti ima potrebe za ujednačavanjem sudske prakse ili novim tumačenjem prava.

Sledom navedenog, na osnovu člana 404. stav 2. ZPP, Vrhovni kasacioni sud nije dozvolio posebnu reviziju, pa je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5) ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Prema članu 441. ZPP, revizija je uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Ukoliko se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu u radnom sporu, dozvoljenost revizije se ocenjuje na osnovu člana 403. stav 3. ZPP, prema kome revizija nije dozvoljena ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovom sporu podneta je 11.07.2013. godine, a pobijeni deo pravnosnažne presude u odnosu na svakog tuženog ponaosob očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost iznosa od 40.000 evra po srednjem krusu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, pa revizija tužioca nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Katarina Manojlović Andrić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić