Rev2 2832/2022 3.19.1.25.1.3; dozvoljenost revizije

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2832/2022
21.09.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Spomenke Zarić i Biserke Živanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Vladimir Đorđević, advokat iz ..., protiv tuženih Preduzeća za trgovinu „SI – Market“ DOO Vranje, čiji je punomoćnik Stojan Ilić, advokat iz ... i „Simpo“ AD Vranje, čiji je punomoćnik Srđan Jović, advokat iz ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 327/2022 od 06.04.2022. godine, u sednici od 21.09.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 327/2022 od 06.04.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vranju P1 409/19 od 04.10.2021. godine, stavm prvim izreke, tuženi „Simpo“ AD obavezan je da tužiocu isplati naknadu zarade za period od avgusta 2016. godine do februara 2018. godine, u pojedinačnim mesečnim iznosima navedenim izrekom sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog iznosa do isplate. Stavom drugim izreke, tuženi „Simpo“ AD je obavezan da za tužioca uplati poreze na druge prihode i doprinose obaveznog osiguranja na dosuđene iznose. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi „Simpo“ AD da za račun tužioca za period od aprila 2014. godine do avgusta 2015. godine, kao i za juli 2016. godine uplati na ime poreza na druge prihode i doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje mesečne iznose navedene izrekom sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Stavom četvrtim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca da se obaveže tuženi „Simpo“ AD da mu na ime neisplaćene naknade zarade za rad za period od avgusta 2016. godine do februara 2018. godine isplati zakonsku zateznu kamatu na mesečne iznose navedene izrekom. Stavom petim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca u odnosu na rok za ispunjenje obaveze tuženog iz stava trećeg izreke, kojim je tražio da se obaveže tuženi „Simpo“ AD da na iznose po 69.874,00 dinara za period od aprila 2014. godine do avgusta 2015. godine na osnovu poreskih prijava za uplatu poreza na druge prihode i doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje isplati zakonsku zateznu kamatu na pojedinačne iznose navedene izrekom. Stavom šestim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca da se obaveže tuženi „SI Market“ DO da mu isplati neisplaćenu naknadu zarade za period od avgusta 2016. godine do februara 2018. godine u pojedinačnim mesečnim iznosima navedenim izrekom sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog iznosa do isplate. Stavom sedmim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca da se obaveže tuženi „SI Market“ DOO da za račun tužioca za period od aprila 2014. godine do avgusta 2015. godine i za juli 2016. godine uplati poreze na druge prihode i doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje u iznosima od po 69.874,00 dinara mesečno sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene izrekom. Stavom osmim izreke, tuženi „Simpo“ AD obavezan je da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 212.732,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 54.000,00 dinara od izvršnosti presude do isplate. Stavom devetim izreke, tužilac je obavezan da tuženom „SI Market“ DOO naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 101.959,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 70.500,00 dinara od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 327/2022 od 06.04.2022. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda u stavovima šestom, sedmom i devetom izreke. Stavom drugim izreke ukinuta je prvostepena presuda u stavovima prvom, drugom, trećem, četvrtom, petom i osmom izreke i predmet je u tom delu vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Protiv drugostepene presude u potvrđujućem delu, tužilac je blagovremno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenosti izjavene revizije u smislu člana 410. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku – ZPP i utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Tužba u ovoj parnici podneta je 13.08.2019. godine, a vrednost predmeta spora je 2.823.602,62 dinara.

Budući da navedena vrednost predmeta spora očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra, kao revizijskog cenzusa iz člana 403. stav 3. ZPP, to revizija tužioca nije dozvoljena.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci, na osnovu člana 413. ZPP.

Predsednik veća – sudija

Jasminka Stanojević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić