Rev2 2835/2021 3.5.15; prestanak radnog odnosa

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2835/2021
03.12.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Dragane Marinković i Ivane Rađenović, u parnici tužilaca AA, BB, VV i GG, svi iz ... i DD iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Dušan Vujošević, advokat iz ..., protiv tuženog „Kondivik usluge“ DOO Vršac u likvidaciji, koga zastupa Mladen Avramović, advokat iz ..., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu i naknadi štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1803/20 od 01.04.2021. godine, u sednici održanoj dana 03.12.2021. godine, doneo je

P R E S U D U

PREINAČUJU SE presuda Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1803/20 od 01.04.2021. godine i presuda Osnovnog suda u Gornjem Milanovcu P1 64/19 od 16.03.2020. godine u usvajajućim delovima, tako što se ODBIJAJU kao neosnovani tužbeni zahtevi tužilaca AA, BB, VV, GG i DD kojim su tražili da se poništi rešenje tuženog od 09.01.2019. godine kojim je tužiocima otkazan ugovor o radu usled prestanka rada poslodavca zbog likvidacije i da se tuženi obaveže da im na ime naknade štete umesto vraćanja na rad isplati i to tužilji AA iznos od 156.542,40 dinara, tužilji BB iznos od 104.361,03 dinara, tužilji VV iznos od 265.342,70 dinara, tužiocu GG iznos od 176.655,12 dinara i tužiocu DD 172.271,94 dinara.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Gornjem Milanovcu P1 64/19 od 16.03.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan prigovor stvarne nenadležnosti tog suda. Stavovima drugim, trećim, četvrtim, petim i šestim izreke usvojeni su tužbeni zahtevi tužilaca i poništena rešenja tuženog od 09.01.2019. godine kojim im je otkazan ugovor o radu usled prestanka rada poslodavca zbog likvidacije kao nezakonito a tuženi obavezan da im na ime naknade štetete umesto vraćanja na rad isplati iznose bliže opisane u tom delu izreke, dok su preko dosuđenih iznosa tužbeni zahtevi odbijeni. Stavom sedmim izreke, obavezan je tuženi da tužiocima kao solidarnim poveriocima na ime naknade troškova parničnog postupka isplati 265.500,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1803/20 od 01.04.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda u obavezujućim delovima stavova dva, tri, četiri, pet i šest izreke. Stavom drugim izreke, ukinuto je rešenje o troškovima parničnog postupka sadržano u stavu sedmom izreke prvostepene presude i predmet u tom delu vraćen istom sudu na ponovni postupak.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu člana 408. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužiocima, zaposlenim na radnim mestima bliže opisanim u nižestepenim presudama radni odnos zasnovan na neodređeno vreme prestao je 09.01.2019. godine usled prestanka rada ovde tuženog kao poslodavca zbog likvidacije. U obrazloženju navedenog rešenja za svakog od tužilaca navedeno je da je odlukom Skupštine društva „Kondivik usluge“ DOO od 31.12.2018. godine pokrenut postupak likvidacije nad društvom i određeno da počev od registracije odluke kod Agencije za privredne registre i objavljivanja oglasa o pokretanju postupka likvidacije, društvo ne može preduzimati nove poslove, već samo poslove po okončanju poslova započetih pre početka likvidacije i vezane za sprovođenje likvidacije, o čemu će se starati likvidacioni upravnik. Ova odluka je registrovana kod Agencije za privredne registre 04.01.2019. godine. Rešenjem Agencije za privredne registre od 04.01.2019. godine usvojena je registraciona prijava pokretanja likvidacije nad tuženim pa je registrovana promena podataka kod ove Agencije vezano za postupak likvidacije. Tuženi je dostavio na uvid obračunske liste zarada za sve tužioce kojima je utvrđena visina neto zarade za mesec decembar 2018. godine kao i podatke vezane za vreme provedeno u radnom odnosu kod tuženog kao poslodavca i povezanih društava. Nakon prestanka radnog odnosa tužioci su na osnovu osiguranja za slučaj nezaposlenosti primali naknadu po navedenom osnovu kod Nacionalne službe za zapošljavanje. Tužilja BB je od 15.10.2019. do 27.02.2020. godine bila u radnom odnosu kod poslodavca „Lidl“ Srbija, a tužilja VV je 14.10.2019. godine zasnovala radni odnos kod poslodavca Gimnazija „Takovski ustanak“ u Gornjem Milanovcu, dok tuženi nije dostavio dokaze da su ostali tužioci ostvarivali prihode po osnovu rada nakon prestanka radnog odnosa kod tuženog.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su poništili rešenje tuženog doneta na osnovu člana 176. tačka 5. Zakona o radu kao nezakonito i obavezali tuženog da tužiocima na ime naknade štete umesto vraćanja na rad (tzv. supstitucija reintegracije) isplati naknadu u utvrđenoj visini (u rasponu od 6. do 10. mesečnih zarada), na osnovu člana 191. st. 1. i 5. istog zakona, zaključujući da otvaranjem likvidacionog postupka tuženi kao poslodavac nije prestao sa radom jer pokretanjem postupka likvidacije odnosno registracijom i objavljivanjem oglasa tuženi nije prestao da postoji i nije brisan iz registra na osnovu člana 238. u vezi člana 543. Zakona o privrednim društvima.

Stanovište nižestepenih sudova nije pravilno.

Prema članu 176. tačka 5. Zakona o radu zaposlenom prestaje radni odnos nezavisno od njegove volje i volje poslodavca u slučaju prestanka rada poslodavca u skladu sa zakonom.

Prema Zakonu o privrednim društvima likvidacija društva počinje danom registracije odluke o likvidaciji i objavljivanjem oglasa o pokretanju likvidacije u skladu sa Zakonom o registraciji (član 526). Sve radnje propisane u odredbama 524- 548. Zakona o privrednim društvima kojima je regulisan postupak likvidacije i to: prestanak rada organa upravljanja, postavljanje likvidacionog upravnika, popis imovine i prijava potraživanja, završni bilans, ograničenje isplata članovima društva u likvidaciji, okončanje poslova započetih pre likvidacije, ukazuju da je poslodavac prestao da obavlja registrovanu delatnost jer su sve navedene radnje usmerene na gašenje društva nakon namirenja poverilaca.

Imajući u vidu da otvaranje postupka likvidacije znači prestanak obavljanja registrovane delatnosti odnosno prestanak rada poslodavca, što predstavlja zakonski razlog za prestanak radnog odnosa zaposlenom na osnovu člana 176. tačka 5. Zakona o radu, rešenja tuženog kojim je utvrđen prestanak radnog odnosa tužiocima su zakonita i nema razloga za njihov poništaj, pa zato ni uslova za supstituciju umesto reintegracije. Zbog toga su nižestepene presude preinačene i tužbeni zahtev tužilaca odbijen.

Revizijski sud nije mogao odlučivati o troškovima postupka jer je drugostepeni sud ukinuo odluku o troškovima postupka sadržanu u prvostepenoj presudi, zbog čega će prvostepeni sud doneti odluku o troškovima celog postupka.

Na osnovu člana 416. stav 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Zvezdana Lutovac,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić