Rev2 285/2022 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 285/2022
22.06.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Dragane Marinković, Ivane Rađenović, Branka Stanića i Tatjane Matković Stefanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Maja Jandić Vislavski, advokat iz ..., protiv tužene Gimnazije i Ekonomske škole „Svetozar Miletić“ iz Srbobrana, koju zastupa Srđan Lakić, advokat iz ..., radi isplate troškova za dolazak i odlazak sa rada, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2429/21 od 13.10.2021. godine, u sednici veća održanoj 22.06.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2429/21 od 13.10.2021. godine, kao o izuzetno dozovljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2429/21 od 13.10.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vrbasu P1 136/20 od 17.06.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tužena da mu na ime naknade troškova prevoza za dolazak na rad i odlazak sa rada za period od 01.01.2017. godine do 31.12.2019. godine, isplati iznos od 41.475,62 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.01.2017. godine do isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 31.510,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2429/21 od 13.10.2021. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s`tim što je predložio da se o reviziji odluči u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku, zbog potrebe ujednačavanja sudske prakse.

Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br.72/11... 55/14 - u daljem tekstu: ZPP), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Odlučujući o dozvoljenosti revizije u smislu člana 404. stav 2. ZPP („Službeni glasnik Republike Srbije“, br.72/11... 55/14) Vrhovni kasacioni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao o izuzetno dozvoljenoj na osnovu člana 404. ZPP, jer ne postoji potreba za ujednačavanjem sudske prakse niti potreba novog tumačenja prava imajući u vidu da je o pitanju naknade troškova prevoza zaposlenih u konkretnom slučaju odlučeno u skladu sa pravnim stavom Vrhovnog kasacionog suda donetim na sednici Građanskog odeljenja od 05.04.2016. godine. Ukazivanje tužioca na postojanje drugačijih odluka ne ukazuje nužno na drugačiji pravni stav izražen u tim odlukama, jer pravilna primena materijalnog prava u sporovima sa tužbenim zahtevom kao u konkretnom slučaju zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja. Iz navedenog razloga, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost izjavljene revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11, 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Prema odredbi člana 441. ZPP, revizija je dozvoljena u parnicama o sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. U ostalim sporovima iz radnog odnosa, dozvoljenost revizije se ceni pod istim uslovima kao u imovinsko-pravnom sporu koji se odnosi na novčano potraživanje.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan ponošenja tužbe.

Tužba radi isplate naknade troškova za dolazak na rad i odlazak sa rada podneta je 12.02.2020. godine. Vrednost predmeta spora je 41.475,62 dinara.

Kako se u konkretnom slučaju ne radi o sporu o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa, već o novčanom potraživanju iz radnog odnosa u kome vrednost predmeta spora pobijenog dela (41.475,62 dinara) ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, revizija tužioca nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić