
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2855/2017
07.12.2017. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milomira Nikolića, predsednika veća, Marine Govedarica i Slađane Nakić-Momirović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Milan Štrbac, advokat iz ..., protiv tuženog „BB“ iz ..., čiji je punomoćnik Milan Savić, advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu Gž1 109/2017 od 12.07.2017. godine, u sednici održanoj 07.12.2017. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu Gž1 109/2017 od 12.07.2017. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Osnovnog suda u Novom Sadu P1 461/16 od 06.04.2017. godine, u prvom stavu izreke, odbačena je tužba podneta sudu 29.03.2016. godine od strane tužioca u delu kojim je tražio da se utvrdi da je zasnovao radni odnos na neodređeno vreme kod tuženog na poslovima vozača teretnog vozila počev od 01.12.2014. godine i koji je trajao zaključno sa 14.10.2015. godine, što bi tuženi bio dužan da prizna i trpi. U drugom stavu izreke, odbačena je tužba i prvostepeni sud se oglasio apsolutno nenadležnim za postupanje u delu tužbenog zahteva kojim je tužilac tražio da se obaveže tuženi da ga prijavi kod nadležnih fondova obaveznog socijalnog osiguranja za period od 01.12.2014. godine pa zaključno sa 14.10.2015. godine i obezbedi mu sva prava iz radnog odnosa za isti period. U trećem stavu izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Protiv navedenog drugostepenog rešenja, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijano rešenje, primenom člana 408. u vezi člana 420. stav 1. Zakona o parničnom postupku, pa je našao da je revizija neosnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Takođe, nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se u reviziji ukazuje.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je 01.12.2014. godine počeo da radi kod tuženog i obavljao je poslove vozača teretnog vozila. Pre stupanja na rad stranke nisu potpisale ugovor o radu. Tužilac je više puta zahtevao od tuženog da zaključe ugovor o radu i da ga tuženi prijavi kod nadležnih službi. Najzad su, dana 15.10.2015. godine, stranke zaključile ugovor o radu na određeno vreme u trajanju od šest meseci, odnosno do 15.04.2016. godine. Tog istog dana tužilac je prijavljen kao zaposleni. Nakon toga se tužilac obraćao tuženom radi regulisanja staža osiguranja. Zbog neisplaćivanja akontacija zarade, a na svoj zahtev, tužilac je prestao da radi kod tuženog u novembru mesecu 2015. godine i 08.12.2015. godine je, kod nadležnog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje, odjavljen kao osiguranik. Tužbu je podneo 29.03.2016. godine.
Kod tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilan je zaključak iznet u pobijanom rešenju.
Odredbom člana 195. stav 1. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ broj 24/05 ... 75/14), propisano je da protiv rešenja kojim je povređeno pravo zaposlenog ili kada je zaposleni saznao za povredu prava, zaposleni, odnosno predstavnik sindikata čiji je zaposleni član ako ga zaposleni ovlasti, može da pokrene spor pred nadležnim sudom. Odredbom stava 2. istog člana, propisano je da je rok za pokretanje spora 60 dana od dana dostavljanja rešenja, odnosno saznanja za povredu prava.
U konkretnom slučaju tužilac je za povredu prava saznao najkasnije dana 08.12.2015. godine, kada je odjavljen kao osiguranik, a tužbu je podneo 29.03.2016. godine. Kod takvog stanja stvari, pravilan je zaključak nižestepenih sudova da je neblagovremen tužbeni zahtev za utvrđenje postojanja radnog odnosa od 01.12.2014. godine do 14.10.2015. godine. Takođe je pravilan zaključak nižestepenih sudova o odluci koja se odnosi na zahtev za obavezivanje tuženog da prijavi kod nadležnih fondova socijalnog osiguranja i obezbedi mu sva prava iz radnog odnosa za označeni period, imajući u vidu da se radi o akcesornom zahtevu u odnosu na tužbeni zahtev za utvrđenje postojanja radnog odnosa. Stoga se revizijom neosnovano ističe da je u konkretnom slučaju pogrešno primenjeno materijalno pravo.
Na osnovu člana 414. stav 1. u vezi člana 420. stav 6. Zakona o parničnom postupku, doneta je odluka kao u izreci.
Predsednik veća-sudija
Milomir Nikolić,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić