
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2856/2020
11.03.2021. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić i Danijele Nikolić, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Bogosav Samardžić, advokat iz ..., protiv tužene BB - preduzetnik vlasnik modne kuće „VV“ iz ..., čiji je punomoćnik Svetlana Bojović, advokat iz ..., radi poništaja rešenja i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3294/2019 od 31.01.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 11.03.2021. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3294/2019 od 31.01.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Drugog osnovnog suda u Beogradu P1 47/2017 od 24.04.2018. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i poništeno kao nezakonito rešenje tužene broj ... od ...2016. godine kojim je tužilji otkazan ugovor o radu i obavezana tužena da vrati tužilju na rad u roku od osam dana od dana prijema pismenog otpravka presude pod pretnjom prinudnog izvršenja. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da nadoknadi tužilji troškove postupka u ukupnom iznosu od 101.550,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 24.04.2018. godine do isplate u roku od osam dana od dana prijema pismenog otpravka presude pod pretnjom prinudnog izvršenja. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3294/2019 od 31.01.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Drugog osnovnog suda u Beogradu P1 47/2017 od 24.04.2018. godine u stavu prvom, delu stava drugog - u pogledu visine troškova parničnog postupka i u stavu trećem izreke. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje sadržano u preostalom delu stava drugog izreke presude Drugog osnovnog suda u Beogradu P1 47/2017 od 24.04.2018. godine, u pogledu kamatnog početka na dosuđene troškove postupka, tako što je obavezan tuženi da na dosuđeni iznos troškova postupka isplati tužilji zateznu kamatu počev od dana izvršnosti presude do isplate, a odbijen zahtev tužilje za isplatu zakonske zatezne kamate od dana presuđenja do izvršnosti presude.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je, blagovremeno izjavio reviziju iz svih zakonskih razloga.
Odlučujući o izjavljenoj reviziji, na osnovu člana 408. i člana 441. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tuženog nije osnovana.
U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Bitne povrede odredaba parničnog postupka iz tačke 7. (na koju se tuženi u reviziji izričito poziva) i tačke 12. (na koju se ukazuje navodima revizije da obrazloženje drugostepene presude sadrži nejasne, nerazumljive i kontradiktorne razloge) stava 2. navedenog člana nisu zakonski razlozi za ovaj vanredni pravni lek (član 407. stav 1. tačka 2. ZPP).
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je radila kod tuženog kao prodavac. Rešenjem tuženog od 28.12.2016. godine tužilji je otkazan ugovor o radu. U obrazloženju tog rešenja navedeno je da tužilja duži vremenski period nesavesno i nemarno obavlja radne zadatke zbog čega su joj upućena dva upozorenja - od 24.06.2014. godine i od 15.11.2016. godine te da je poslodavac, s`obzirom da je u pitanju očigledan nemar i nesavesno ponašanje zaposlene u jednom dužem vremenskom periodu bio prinuđen da, radi zaštite svojih interesa i interesa osatalih zaposlenih i u cilju sprečavanja štete koja može da nastane usled takvog nesavesnog postupanja zaposlene, donese odluku kao u dispozitivu. Tužilji je dostavljeno upozorenje od 15.11.2016. godine u kojem je navedeno da se 20.10.2016. godine neprofesionalno ponašala prema kupcu koji je ušao u radnju - nije mu uputila obavezan pozdrav; sa drugom zaposlenom je sedela i jela u prostorijama koje su dostupne kupcima, što je strogo zabranjeno; drugu zaposlenu je nagovarala da proba odeću u kabini dok je odeću probao i kupac za kojeg nije pokazala nikakvu zainteresovanost; oko struka je nosila vezan džemper i nakon obroka razgovarala sa kupcem naslonjena na zid. Tužilja se pismeno izjasnila na navode iz upozorenja.
Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su u ovom sporu pravilno primenili materijalno pravo.
U radnom sporu, pokrenutom na osnovu člana 195. stav 1. Zakona o radu, odlučuje se da li je rešenje poslodavca u skladu sa zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu, odnosno da li je isto zakonito ili nezakonito. Zakonitost pobijanog rešenja poslodavca ceni se sa stanovišta materijalnog i procesnog prava važećeg u vreme njegovog donošenja.
Odredbom člana 185. stav 1. Zakona o radu propisano je da se ugovor o radu otkazuje rešenjem, u pisanom obliku i da obavezno sadrži obrazloženje i pouku o pravnom leku. Struktura rešenja o otkazu ugovora o radu odgovara strukturi rešenja kojim poslodavac odlučuje o pravima, obavezama i odgovornostima iz radnog odnosa, u smislu člana 193. stav 1. navedenog zakona. Prema toj odredbi, zaposlenom se u pisanom obliku dostavlja rešenje o ostvarivanju prava, obaveza i odgovornosti sa obrazloženjem i poukom o pravnom leku, osim u slučaju iz člana 172. tog zakona.
Označenim odredbama akcenat je posebno stavljen na obrazloženje rešenja koje mora da sadrži razloge kojima se opravdava odluka.
U slučaju rešenja kojim se zaposlenom otkazuje ugovor o radu zbog učinjene povrede radne obaveze, isto mora da sadrži konkretnu radnju koja obrazuje otkazni razlog, kako u pogledu načina tako i u pogledu vremena i mesta izvršenja. Tužilji je stavljeno na teret nesavesno i nemarno izvršavanje radnih obaveza, ali u obrazloženju rešenja kojim joj je otkazan ugovor o radu nisu navedne konkretne radnje koje je tužilja preduzela ili propustila da preduzme, niti rešenje sadrži konkretno vreme izvršenja povreda radnih obaveza. Takvo rešenje nije zakonito, suprotno je članu 185. stav 1. i članu 193. stav 1. Zakona o radu, zbog čega je moralo biti poništeno i obavezan tuženi da vrati tužilju na rad, u smislu člana 191. stav 1. istog zakona.
Iz navedenih razloga nisu osnovani navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava, obrazloženi tvrdnjom tuženog da osporeno rešenje sadrži obrazloženje. Pobijano rešenje ima formalno obrazloženje, ali se iz njegove sadržine ne može sa sigurnošću zaključiti zbog kojih razloga je tuženi dao tužilji otkaz ugovora o radu jer nisu označene konkretne radnje i propusti tužilje koji se mogu podvesti pod otkazni razlog predviđen članom 179. stav 2. tačka 1. Zakona o radu. Suprotno navodima revidenta, upozorenje o postojanju razloga za otkaz ugovora o radu u kojem su navedene radnje i propusti zaposlenog koji čine razlog za otkaz ne oslobađa ga obaveze da se u pojedinačnom aktu koji odlučuje o otkazu izjasni o svim bitnim pitanjima konkretne pravne stvari.
Shodno izloženom, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
Branislav Bosiljković, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić