Rev2 2877/2021 3.19.1.25.1.4; 3.5.9

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2877/2021
22.12.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Gordane Komnenić, Dragane Mirosavljević, Biserke Živanović i Jelice Bojanić Kerkez, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Risto Lekić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo unutrašnjih poslova, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Beograd, radi činidbe, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1525/21 od 15.04.2021. godine, u sednici održanoj 22.12.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1525/21 od 15.04.2021.godine.

UKIDAJU SE: presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1525/21 od 15.04.2021. godine; presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 351/2016 od 10.09.2020. godine, u stavu drugom, trećem i četvrtom izreke i dopunska presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 351/2016 od 14.01.2021. godine, pa se predmet VRAĆA prvostepenom sudu, na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 351/2016 od 10.09.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijen je prigovor stvarne nenadležnosti Prvog osnovnog suda u Beogradu, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da sud tuženu obaveže da mu isplati zaostalu razliku plate do dvostrukog iznosa plate na osnovu obavljenog rada i vremena provedenog na radu za period od 01.01.2013. godine do 31.01.2016. godine, u iznosu od 3.328.304,32 dinara, sa pripadajućom kamatom, koja na mesečne iznose razlika dospeva na način naveden u tom stavu izreke. Stavom trećim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tužena da u ime i za račun tužioca Republičkom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje uplati razliku pripadajućih doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje za period od 01.01.2013. godine do 31.01.2016. godine, u svemu prema osnovicama utvrđenim u stavu prvom te presude, da u ime i za račun tužioca Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje uplati razliku pripadajućih doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje za period od 01.01.2013. godine do 31.01.2016. godine, u svemu prema osnovicama utvrđenim u stavu prvom te presude i da u ime i za račun tužioca Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje uplati razliku pripadajućih doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje za period od 01.01.2013. godine do 31.01.2016. godine, u svemu prema osnovicama utvrđenim u stavu prvom te presude. Stavom četvrtim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

Dopunskom presudom istog suda P1 351/2016 od 14.01.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da sud obaveže tuženu da u korist tužioca uplati Nacionalnoj službi za zapošljavanje doprinose za osiguranje za slučaj nezaposlenosti za period od 01.01.2013. godine do 31.01.2016. godine, u svemu prema osnovicama utvrđenim u drugom stavu presude Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 351/16 od 10.09.2020. godine, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da sud obaveže tuženu da tužiocu isplati troškove parničnog postupka, kao neosnovan.

Apelacioni sud u Beogradu je, presudom Gž1 1525/21 od 15.04.2021. godine, stavom prvim izreke, odbio, kao neosnovane, žalbe tužioca i potvrdio presudu Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 351/2016 od 10.09.2020. godine, u stavu drugom i trećem izreke i dopunsku presudu Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 351/16 od 14.01.2021. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova postupka po žalbi, kao neosnovan.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je izjavio blagovremenu reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava i predložio da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, u smislu odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, radi ujednačavanja sudske prakse.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, u konkretnom slučaju su ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužioca, kao izuzetno dozvoljenoj zbog potrebe ujednačavanja sudske prakse, na osnovu odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 18/20), budući da je Vrhovni kasacioni sud, u više odluka, izrazio stav da kad je tužilac raspoređen u službu za organizovani kriminal, dotadašnja plata sa mesta sa koga je premešten u odnosu na sadašnju platu prati promene prethodne plate.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu, primenom odredbe člana 408. Zakona o parničnom postupku i utvrdio da je revizija osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je rešenjem Ministarstvo unutrašnjih poslova br. ...-.../... od 07.06.2002. godine, raspoređen sa radnog mesta ''... u Odeljenju unutrašnjih poslova ...'', na radno mesto poslova ''...'' u Odeljenju za borbu protiv organizovanog kriminala, Uprave za borbu protiv organizovanog kriminala. Rešenjem Ministarstvo unutrašnjih poslova, Resor javne bezbednosti .../... br. ...-.../... od 04.01.2006. godine, tužilac je raspoređen počev od 01.01.2006. godine na radno mesto '' ... u Odseku za istraživanje Službe za borbu protiv organizovanog kriminala, a rešenjem od 01.07.2006. godine, počev od 01.07.2006. godine raspoređen je na mesto ''... Odeljenja za suzbijanje krijumčara narkotika, Službe za borbu protiv organizovanog kriminala UKP, sa ukupnim koeficijentom plate 33,75. Rešenjem Ministarstvo unutrašnjih poslova br. ...-...-.../... od 10.03.2010. godine, tužilac, zaposlen na radnom mestu ... Odseka za ... u Službi za borbu protiv organizovanog kriminala, unapređen je u zvanje ''policijskog savetnika'', počev od 30.03.2010. godine, a rešenjem Direkcije policije br. ...-...-...-...-.../... od 01.10.2013. godine, trajno je premešten, u ovom zvanju, na radno mesto ... Odseka za ... u Odeljenju za suzbijanje krijumčarenja narkotika u Službi za borbu protiv organizovanog kriminala UKP. Na osnovu nalaza i mišljenja veštaka ekonomsko-finansijske struke od 01.03.2019. godine, utvrđeno je da bi tužilac od tužene za period od 01.01.2013. godine do 31.01.2016. godine, potraživao razliku plate, sa minulim radom, do dvostrukog iznosa plate prema Uredbi o platama lica koja obavljaju poslove u posebnim organizacionim jedinicama državnih organa nadležnih za suzbijanje organizovanog kriminala (''Službeni glasnik RS'', br. 14/2003...114/2014), u ukupnom iznosu od 3.328.304,32 dinara, a bez minulog rada, u ukupnom iznosu od 3.010.507,36 dinara. Sudski veštak je zaključio da je u utuženom periodu došlo do promene osnovne plate i promene uslova rada, pa je to razlog zbog kog se razlikuje iznos osnovne plate u utuženom periodu i osnovne plate u momentu prelaska u službu.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su zaključili da je primena metodologije koju je koristio sudski veštak suprotna odredbama Uredbe,a da tužilac nije predložio dopunsko veštačenje kojim bi se razlika plate obračunala na bazi dvostrukog iznosa osnovne neto zarade iz meseca koji prethodi mesecu prelaska u službu, odnosno plate za maj mesec 2002.godine, bez dodataka na platu koji su utvrđeni zakonom i bez uzimanja u obzir promene osnovne plate tužioca za utuženi period, i da zbog toga tužilac nije dokazao osnovanost svog potraživanja, na osnovu pravila o teretu dokazivanja propisanog odredbom člana 228.-231. Zakona o parničnom postupku, pa su njegov tužbeni zahtev odbili.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da tužilac osnovano revizijom ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava. Zbog pogrešne primene materijalnog prava, činjenično stanje je nepotpuno utvrđeno.

Odredbom člana 104. stav 1. Zakona o radu (''Službeni glasnik RS'', br. 24/2005...32/13), propisano je da zaposleni ima pravo na odgovarajuću zaradu koja se utvrđuje u skladu sa zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu.

Zakonom o organizaciji i nadležnosti državnih organa u suzbijanju organizovanog kriminala, korupcije i drugih posebno teških krivičnih dela (''Službeni glasnik RS'', br. 42/02...32/13), propisano je da se taj zakon primenjuje radi otkrivanja, krivičnog gonjenja i suđenja za krivična dela koja su precizno određena odredbom člana 2. tog zakona, a da se radi obavljanja policijskih poslova u vezi sa krivičnim delima iz navedenog člana (član 2. zakona), u okviru ministarstva nadležnog za unutrašnje poslove obrazuje Služba za suzbijanje organizovanog kriminala (član 10. zakona). Na osnovu odredbe člana 18. istog Zakona, lica koja obavljaju poslove i zadatke u državnim organima, posebnim organizacionim jedinicama iz tog zakona, imaju pravo na platu koja ne može biti veća od dvostrukog iznosa plate koju bi ostvarivala lica zaposlena na odgovarajućim poslovima i zadacima u Tužilaštvu za organizovani kriminal, Višem sudu u Beogradu, Apelacionom sudu u Beogradu, Ministarstvu nadležnom za unutrašnje poslove i Okružnom zatvoru u Beogradu, a plate lica iz stava 1. ovog člana uređuje Vlada.

Uredbom o platama lica koja obavljaju poslove u posebnim organizacionim jedinicama državnih organa nadležnih za suzbijanje organizovanog kriminala (''Službeni glasnik RS'', br. 14/03...105/05), predviđene su plate lica koja vrše funkciju, odnosno obavljaju poslove i zadatke, između ostalog i u Službi za suzbijanje organizovanog kriminala Ministarstvo unutrašnjih poslova (član 1.), tako što je članom 2. stav 1. Uredbe predviđeno da se plata starešine službe i zamenika starešine službe i ovlašćenog službenog lica u službi, obračunava i isplaćuje u dvostrukom iznosu plate koju su ostvarivali na poslovima sa kojih su stupili na rad u organizacione jedinice iz člana 1. te Uredbe. Prilikom obračunavanja dvostrukog iznosa plata, primenom člana 3. stav 5. i 6. Uredbe, ne uzimaju se u obzir dodaci na platu utvrđeni zakonom koji se obračunavaju u skladu sa zakonom, drugim pripisima i kolektivnim ugovorom.

Na osnovu navedenih odredbi Zakona i Uredbe sledi da ovlašćena službena lica koja kod tužene obavljaju poslove u posebnim organizacionim jedinicama državnih organa nadležnim za suzbijanje organizovanog kriminala imaju pravo na dvostruki iznos plate u odnosu na platu koju su ostvarili na poslovima i zadacima u tom Ministarstvu pre raspoređivanja u ove organizacione jedinice, uz ograničenje iz odredbe člana 18. stav 1. Zakona o organizaciji nadležnosti državnih organa u suzbijanju organizovanog kriminala, korupcije i drugih posebno teških krivičnih dela.

U konkretnom slučaju, tužilac je raspoređen na radno mesto u okviru Službe za borbu protiv organizovanog kriminala i ima pravo na platu u skladu sa odredbom člana 2. stav 1. Uredbe, odnosno dvostruki iznos u odnosu na platu koju je ostvarivao na poslovima sa kojih je stupio na rad u tu organizacionu jedinicu, a to podrazumeva da svako uvećanje osnovne mesečne plate na ranijem radnom mestu dovodi do uvećanja dvostrukog iznosa njegove osnovne plate u Službi za borbu protiv organizovanog kriminala.

Imajući u vidu da u konkretnom slučaju sudski veštak pravilno nije uzeo kao osnovicu za obračun dvostruke plate tužiocu onu platu koju je primio u poslednjem mesecu pre raspoređivanja u Službu za borbu protiv organizovanog kriminala, ali da se iz ugvrđenog činjeničnog stanja ne vidi na koji način je vršio obračun, odnosno šta prema njegovom nalazu predstavlja osnovicu za obračun dvostruke plate tužiocu, a time i razlike od isplaćenog do dvostrukog iznosa u utuženom periodu, uz ograničenje propisano odredbom člana 18. Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa u suzbijanju organizovanog kriminala, korupcije i drugih posebno teških krivičnih dela (plata koju bi ostvarila lica zaposlena na odgovarajućim poslovima i zadacima u Tužilaštvu za organizovani kriminal, Višem sudu u Beogradu, Apelacionom sudu u Beogradu, Ministarstvu nadležnom za unutrašnje poslove i Okružnom zatvoru u Beogradu), Vrhovni kasacioni sud nalazi da je pobijanom odlukom, zbog pogrešne primene materijalnog prava činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.

Ukinuta je i odluka o troškovima parničnog postupka, jer zavisi od njegovog ishoda, u smislu odredbe člana 163.stav 4. Zakona o parničnom postupku.

U ponovnom postupku potrebno je da prvostepeni sud činjenično stanje pravilno i potpuno utvrdi imajući u vidu primedbe iz ovog rešenja kako bi imao mogućnost da, pravilnom primenom materijalnog prava, donese novu i zakonitu odluku.

Iz izloženih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odluku kao u izreci doneo primenom odredbe člana 404. i 416. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća - sudija

Dobrila Strajina, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić