Rev2 2891/2022 3.5.7

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 2891/2022
18.10.2023. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Marine Milanović i Zorice Bulajić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Miroslav Vranić, advokat iz ..., protiv tuženog Javnog preduzeća „Elektroprivreda Srbije“ Beograd, Tehnički centar Novi Sad, Odsek za tehničke usluge Sombor, čiji je punomoćnik Sabahudin Tahirović, advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1140/22 od 28.03.2022. godine, u sednici veća održanoj 18.10.2023. godine, doneo je

P R E S U D U

USVAJA SE revizija tuženog i PREINAČUJU presuda Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1140/22 od 28.03.2022. godine i presuda Osnovnog suda u Somboru P1 555/20 od 26.11.2021. godine, tako što se ODBIJA, kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se utvrdi da je kod tuženog zasnovala radni odnos na neodređeno vreme od 01.04.2017. godine, da tuženi sa tužiljom zaključi ugovor o radu na neodređeno vreme i da je vrati na rad, kao i zahtev tužilje za naknadu troškova parničnog postupka.

OBAVEZUJE SE tužilja da tuženom naknadi troškove revizijskog postupka u iznosu od 33.000,00 dinara, u roku od 8 dana od dana prijema otpravka ove presude.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Somboru P1 555/20 od 26.11.2021. godine, stavom prvim izreke, tužbeni zahtev tužilje je usvojen. Stavom drugim izreke utvrđeno je da je tužilja kod tuženog zasnovala radni odnos na neodređeno vreme počev od 01.04.2017. godine. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da sa tužiljom zaključi ugovor o radu na neodređeno vreme, kao i da je vrati na rad. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tuženi da tužilji nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 54.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do konačne isplate.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1140/22 od 28.03.2022. godine, žalba tuženog je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11...18/20) i utvrdio da je revizija tuženog osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju tužilja je po zanimanju ... . U periodu od 1999. godine do 30.09.2015. godine obavljala je poslove kod tuženog na osnovu ugovora o radu zaključenih sa agencijama koje se bave zapošljavanjem i ugovora o obavljanju privremenih i povremenih poslova zaključenih između tužilje, kao izvršioca posla i Studentske zadruge „BB“ iz ..., kao naručioca. Tužilja je u periodu od 01.10.2015. godine do 01.02.2016. godine obavljala ... iz delatnosti naručioca posla, na osnovu dva ugovora o obavljanju privremenih i povremenih poslova, zaključenih između tužilje, kao izvršioca posla i Operatera distributivnog sistema „EPS Distribucija“ DOO Beograd – Novi Sad, Elektrodistribucija Sombor, kao naručioca posla. U periodu od 01.02.2016. godine do 29.12.2020. godine tužilja je sa tuženim zaključila više ugovora o obavljanju privremenih i povremenih poslova po osnovu kojih je kao izvršilac posla i nezaposleno lice preuzela obavezu da za naručioca, ovde tuženog, obavi ... iz njegove delatnosti i to: poslove obrade dokumentacije, arhive i pisarnice, poslove pripreme dokumentacije, prijema i ekspedovanja interne i eksterne službene pošte, poslove vođenja radnih lista, poslove obrade dokumentacije za izdavanje platnih naloga, poslove prijema evidencije, distribucije, arhiviranja pošte i poslove obrade dokumentacije za izdavanje putnih naloga. Iako je sa tuženim zaključila više ugovora o obavljanju privremenih i povremenih poslova tužilja je od zaključenja ugovora o obavljanju privremenih i povremenih poslova od 01.04.2017. godine obavljala poslove referenta za ..., odnosno referenta za ..., kako je glasio naziv tog radnog mesta u skladu sa Pravilnikom o izmenama i dopunama Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji poslova tuženog od 17.11.2017. godine, u organizacionoj jedinici tuženog EPS snabdevanje, Centar za podršku garantovanom snabdevanju Sombor. U okrivu ovih poslova tužilja je obavljala i rad .. . Poslove referenta za ... tužilja je obavljala kod tuženog i od marta 2021. godine, ali po osnovu ugovora zaključenog sa Agecijom za zapošljavanje. U maju 2021. godine tužilja je premeštena na drugo radno mesto u ... EPS Sombor. Radno mesto referent za ..., odnosno referent za ..., koje poslove je tužilja obavljala u periodu od 01.04.2017. godine do maja 2021. godine, je sistematizovano radno mesto kod tuženog. Tužilja je za svoj rad ostvarivala zaradu, a posao referenta je obavljala sa punim radnim vremenom u prostorijama tuženog.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su usvojili tužbeni zahtev i utvrdili da je tužilja zasnovala radni odnos na neodređeno vreme. Tužilja je od 01.04.2017. godine kod tuženog obavljala poslove sistematizovanog radnog mesta „referent za ...“, a od 01.12.2017. godine, kada je Pravilnikom o izmenama i dopunama Pravilnika izmenjen naziv radnog mesta, poslove „referent za ...“, pa je u skladu sa članom 32 stav 2 Zakona o radu tužilja, zasnovala radni odnos na neodređeno vreme. Nižestepeni sudovi su imali u vidu i da je tužilja i pre 01.04.2017.godine u kontinuitetu obavljala poslove iz redovne delatnosti tuženog po osnovu ugovora o radu na određeno vreme i ugovora o privremenim i povremenim poslovima radeći na poslovima koji su kod tuženog sistematizovani i za čijim obavljanjem je tuženi imao stalnu potrebu, međutim, kako je sud vezan tužbenim zahtevom utvrđeno je da je tužilja zasnovala radni odnos na neodređeno vreme počev od 01.04.2017.godine. Po nalaženju nižestepenih sudova ograničenja iz Zakona o budžetskom sistemu i Uredbe o postupku za pribavljanje saglasnosti za novo zapošljavanje i dodatno radno angažovanje kod korisnika javnih sredstava u pogledu zasnivanja radnog odnosa se ne odnose na tužilju jer je tužilja bila radno angažovana kod tuženog i pre stupanja na snagu odredaba Zakona o izmenama i dopunama Zakona o budžetskom sisitemu („Službeni glasnik RS“ broj 108/13).

Po oceni Vrhovnog suda osnovano se revizijom tuženog ukazuje da su nižestepeni sudovi pogrešno primenili materijalno pravo.

Po članu 197. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ broj 24/05, 61/05, 54/09, 32/2013, 75/2014, 13/2017) poslodavac može za obavljanje poslova koji su po svojoj prirodi takvi da ne traju duže od 120 radnih dana u kalendarskoj godini da zaključi ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova sa nezaposlenim licem,zaposlenim koji radi nepuno radno vreme – do punog radnog vremena i korisnikom starosne penzije (stav 1). Ugovor iz stava 1. ovog člana zaključuje se u pisanom obliku (stav 2.)

Tuženi je javno preduzeće koje po članu 2. stav 1. tačka 5. Zakona o budžetskom sistemu, spada u korisnike javnih sredstava, pa se u odnosu na njega primenjuju odredbe i tog zakona. Zakonom o izmenama i dopunama tog Zakona („Službeni glasnik RS“ broj 108/2013 od 06.12.2013. godine) u članu 27e dodati su novi stavovi 34. i 35. kojima je propisano da korisnici javnih sredstava ne mogu zasnivati radni odnos sa novim licima radi popunjavanja slobodnih, odnosno upražnjenih radnih mesta do 31.12.2015. godine, a izuzetno od tog stava radni odnos sa novim licima može se zasnovati uz saglasnost tela Vlade, na predlog nadležnog ministarstva, odnosno drugog nadležnog organa, uz prethodno pribavljeno mišljenje ministarstva. Postupak za pribavljanje saglasnosti propisan je Uredbom o postupku za pribavljanje saglasnosti za novo zapošljavanje i dodatno radno angažovanje kod korisnika javnih sredstava („Službeni glasnik RS „ br. 113/2013, 21/2014, 118/2014, 22/2015 i 59/2015). Navedena odredba člana 27e stav 34. Zakona, novelirana je kasnijim izmenama i dopunama („Službeni glasnik RS“ broj 142/2014 od 25. 12. 2014. godine, 103/2015 od 14.12.2015. godine, 99/2016 od 12.12.2016. godine, 113/2017 od 17.12.2017. godine, 95/2018 od 08.12.2018. godine, 31/2019 od 29.04.2019. godine, 72/2019 od 07.10.2019 godine i 149/2020 od 11.12.2020. godine), tako da korisnici javnih sredstava ne mogu zasnivati radni odnos sa novim licima radi popunjavanja slobodnih odnosno upražnjenih radnih mesta do 31. decembra 2020. godine. Članom 105. navedenog zakona propisano je da ako su odredbe drugih zakona, odnosno propisa u suprotnosti sa ovim zakonom, primenjuju se odredbe ovog zakona.

Nižestepeni sudovi su odlučujući o zahtevu tužilje primenili odredbe Zakona o radu, međutim nisu imali u vidu da se u odnosu na tuženog, kao korisnika javnih sredstava, primenjuje i Zakon o budžetskom sistemu.

Navedene odredbe Zakona o budžetskom sistemu kojima je propisana zabrana zasnivanja radnog odnosa sa novim licem, radi popunjavanja slobodnih, odnosno upražnjenih radnih mesta su lex specialis u odnosu na odredbe Zakona o radu kojima se propisuju uslovi za preobražaj radnog odnosa na određeno vreme u radni odnos na neodređeno vreme, što proizilazi iz odredbe člana 105. tog zakona. Kod utvrđenog da je tužilja na osnovu više sukcesivno zaključenih ugovora o privremenim i povremenim poslovima, obavljala iste poslove u periodu od 01.04.2017. godine do maja 2021. godine, to se u konkretnom slučaju imaju primeniti navedene odredbe Zakona o budžetskom sistemu, kojima je bilo zabranjeno zapošljavanje novih lica u javnom sektoru radi popunjavanja slobodnih, odnosno upražnjenih radnih mesta osim u izuzetnim slučajevima uz saglasnost nadležnog organa Vlade.

Kako iz utvrđenog činjeničnog stanja ne proizilazi postojanje saglasnosti nadležnog ministarstva za zasnivanje radnog odnosa, ne može se prihvatiti zaključak nižestepenih sudova da je tužilja zasnovala radni odnos kod tuženog na neodređeno vreme. Kod izloženog, Vrhovni sud je preinačio nižestepene odluke i odbio, kao neosnovan tužbeni zahtev.

Tuženi je uspeo u postupku po reviziji, pa mu na osnovu članova 165. stav 2, u vezi člana 153. stav 1, 154, 163.stav 2. i 162. Zakona o parničnom postupku, pripadaju opredeljeni troškovi za sastav revizije u iznosu od 33.000,00 dinara, prema važećoj AT.

Na osnovu člana 416. stav 1. Zakona o parničnom postupku Vrhovni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Dragana Marinković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić