
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 2922/2024
25.10.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelene Ivanović, predsednika veća, Željka Škorića, Gordane Komnenić, Jelice Bojanić Kerkez i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji su punomoćnici Marija Joksović i Jelena Popović, advokati iz ..., protiv tuženog PD „Vojvodina“ DOO Novog Miloševo iz Novog Miloševa, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 962/24 od 13.06.2024. godine u delu odluke o troškovima postupka, u sednici veća održanoj dana 25.10.2024. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE posebna revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 962/24 od 13.06.2024. godine u delu odluke o troškovima postupka.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 962/24 od 13.06.2024. godine u delu odluke o troškovima postupka.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Vrbasu, Sudska jedinica u Kuli P1 789/22 od 28.02.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijen je predlog tužene za odbacivanje tužbe tužioca u ovoj pravnoj stvari. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca da se utvrdi da je apsolutno ništava i bez pravnog dejstva odredba člana II tačka C) i člana III Ugovora o vansudskom poravnanju br. 638/08 od 01.08.2008. godine, zaključenog između tužioca i AD „Đuro Strugar“ Kula, pravnog prethodnika tuženog. Stavom trećim izreke, obavezan je tužilac da tuženom isplati troškove postupka u iznosu od 65.750,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti odluke o troškovima postupka pa do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 962/24 od 13.06.2024. godine, stavom prvim izreke, preinačena je presuda Osnovnog suda u Vrbasu, Sudska jedinica u Kuli P1 789/22 od 28.02.2024. godine u odbijajućem delu i utvrđeno da je apsolutno ništava i bez pravnog dejstva odredba tačke II podtačka C) i tačke III Ugovora o vansudskom poravnanju br. 638/08 od 01.08.2008. godine, zaključenog između tužioca i AD „Đuro Strugar“ Kula, pravnog prethodnika tuženog. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka i odbijen zahtev tuženog da se obaveže tužilac da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 65.750,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti odluke do isplate, a tuženi obavezan da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 36.200,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti odluke do isplate. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove drugostepenog posutpka u iznosu od 25.4000,00 dinara. Stavom četvrtim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova odgovora po žalbi.
Protiv pravnosnažne drugostepene presude, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, u delu odluke o troškovima (stav tri prvostepene presude), s pozivom na član 404. Zakona o parničnom postupku.
Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14, 87/18, 18/20, 10/23 – drugi zakon) – u daljem tekstu: ZPP, propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Stavom 2. istog člana zakona propisano je da o dozvoljenosti i osnovanosti iz stava 1. ovog člana, odlučuje Vrhovni sud u veću od pet sudija.
U konkretnom slučaju o troškovima postupka odlučeno je uz primenu odredaba zakona koji regulišu pravo stranke na naknadu troškova postupka i njihovu visinu. Imajući ovo u vidu, Vrhovni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. ZPP za odlučivanje o reviziji tužioca, kao izuzetno dozvoljenoj, na osnovu čega je i odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. ZPP, Vrhovni sud je našao da je revizija nije dozvoljena ni kao redovna revizija.
Odredbom člana 420. stav 1. ZPP, propisano je da stranke mogu da izjave reviziju protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno okončan. Stavom 2. istog člana Zakona, propisano je da revizija protiv rešenja iz stava 1. ovog člana nije dozvoljena u sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena revizija protiv pravnosnažne presude, a prema stavu 6. iste odredbe u postupku povodom revizije protiv rešenja shodno se primenjuju odredbe zakona o reviziji protiv presude.
Odredbom člana 28. ZPP propisano je da kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastava suda, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima predviđenim u ovom zakonu merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima se samo vrednost glavnog zahteva (stav 1.). Kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i parnični troškovi ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtev (stav 2.).
U konkretnom slučaju, revizijom tužioca pobija se odluka o troškovima parničnog postupka. Troškovi postupka predstavljaju akcesorno potraživanje, pa se prema članu 28. ZPP ne uzimaju u obzir prilikom ocene prava na izjavljivanje revizije u situaciji kada ne čine glavni zahtev. U tom smislu, ni revizija protiv odluke o troškovima postupka ne može se izjaviti na osnovu člana 404. ZPP, ali ni po članu 403. stav 2. tačka 2) ZPP.
Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Jelena Ivanović,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković