Rev2 2926/2021 3.19.1.25.1.2; blagovremenost revizije

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2926/2021
10.02.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Branislava Bosiljkovića predsednika veća, Branke Dražić i Katarine Manojlović Andrić članova veća, u parnici tužilja AA iz ..., BB iz ..., VV iz ..., GG iz ..., koje zastupa Ivica Kostić advokat iz ..., i DD iz ..., koju zastupa Katarina Golubović advokat iz ..., protiv tužene Zdravstvene ustanove „Apoteka Vranje“ iz Vranja, čiji je punomoćnik Miomir Tasić advokat iz ..., radi diskriminacije ili zlostavljanja na radu, odlučujući o reviziji tužilje DD izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1378/2021 od 27.05.2021. godine, ispravljene rešenjem tog suda Gž1 1378/2021 od 12.10.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 10.02.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao neblagovremena revizija tužilje DD izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1378/2021 od 27.05.2021. godine, ispravljene rešenjem tog suda Gž1 1378/2021 od 12.10.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Vranju P1 17/19 od 16.12.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilja VV, AA, DD i GG kojim su tražile da se utvrdi da je tužena i to prema VV po osnovu rešenja o vraćanju na rad u status neraspoređenog radnika broj .. od 04.07.2016. godine, tužilji AA po osnovu rešenja o vraćanju na rad u staus neraspoređenog radnika broj .. od 04.07.2016. godine, DD po osnovu rešenja o vraćanju na rad u status neraspoređenog radnika broj .. od 05.07.2016. godine i GG po osnovu rešenja o vraćanju na rad u status neraspoređenog radnika broj .. od 21.07.2016. godine izvršila povredu prava ličnosti, povredu principa jednake dostupnosti prava iz oblasti rada, a samim tim izvršila i neposrednu diskriminaciju, na koji način su tužilje kao zaposlene stavljene u nepovoljniji položaj u odnosu na druga zaposlena lica u istoj ili sličnoj situaciji, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilja VV, AA, DD i GG kojim su tražile da se tužena obaveže da im na ime nematerijalne štete zbog pretrpljene povrede prava ličnosti, povrede principa jednake dostupnosti prava iz oblasti rada, a samim tim i pretrpljene neposredne diskriminacije isplati iznos od po 100.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom u smislu člana 277. ZOO počev od dana presuđenja do isplate, kao neosnovan. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilja VV, AA, DD i GG, kojim su tražile da se tužena obaveže da o svom trošku objavi ovu presudu u jednom dnevnom listu sa tiražem preko 10.000 primeraka, u lokalnom listu u Vranju, kao neosnovan. Stavom četvrtim izreke, odbijen je alternativni tužbeni zahtev tužilja VV, AA, DD i GG kojim su tražile da se utvrdi da su pretrpele zlostavljanje na radu od strane odgovornog lica u pravnom licu tužene Zdravstvene ustanove „Apoteka Vranje“ iz Vranja, direktora ĐĐ iz ..., donošenjem rešenja o vraćanju na rad u statusu neraspoređenog radnika broj .. od 04.07.2016. godine, broj .. od 04.07.2016. godine, broj .. od 05.07.2016. godine i broj .. od 21.07.2016. godine i zabranjivanjem tužiljama da u toku trajanja radnog vremena budu radno angažovane, povredila dostojanstvo, ugled, lični i profesionalni integritet, zdravlje, položaj zaposlenog i koje izaziva strah ili neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje, pogoršava uslove rada te da se zabrani tuženom odgovornom licu u pravnom licu u Zdravstvenoj ustanovi „Apoteka Vranje“ iz Vranja i direktoru ĐĐ ponavljanje istog ili sličnog ponašanja koje predstavlja zlostavljanje na radu, kao neosnovan. Stavom petim izreke, odbijen je alternativni tužbeni zahtev tužilja VV, AA, DD i GG kojim su tražile da se obaveže tužena da im na ime nematerijalne štete zbog pretrpljenih duševnih bolova i patnje usled pretrpljenog zlostavljanja na radu isplati iznos od po 100.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja do konačne isplate, kao neosnovan. Stavom šestim izreke, odbijen je alternativni tužbeni zahtev tužilja VV, AA, DD i GG kojim su tražile da tužena o svom trošku objavi ovu presudu u dnevnom listu sa tiražom preko 10.000 primeraka, u lokalnom listu u Vranju, kao neosnovan. Stavom sedmim, izreke utvrđeno je da je tužba tužilje BB podneta protiv tužene dana 02.08.2016. godine Višem sudu u Vranju radi diskriminacije ili zlostavljanja na radu povučena. Stavom osmim izreke, obavezane su tužilje da tuženoj solidarno nadoknade troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 7.500,00 dinara, dok se tužilje VV, AA, DD i GG obavezuju da tuženoj solidarno nadoknade troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 19.500,00 dinara, sve u roku od 15 dana od prijema presude, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do konačne isplate.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 1378/2021 od 27.05.2021. godine, koja je ispravljena rešenjem tog suda Gž1 1378/2021 od 12.10.2021. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužilja AA, BB, VV, GG i DD i presuda Višeg suda u Vranju P1 17/19 od 16.12.2020. godine u stavu prvom, drugom, trećem, četvrtom, petom, šestom i osmom izreke je potvrđena.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja DD izjavila je reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući blagovremenost revizije, u smislu člana 403. stav 1. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija neblagovremena.

Članom 403. stav 1. Zakona o parničnom postupku, propisano je da protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu stranke mogu da izjave reviziju u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude.

U konkretnom slučaju drugostepena presuda dostavljena je punomoćniku tužilje DD dana 17.06.2021. godine, a revizija protiv pravnosnažne drugostepene presude izjavljena je poštom, dana 20.07.2021. godine, po proteku zakonom propisanog roka. Naime, poslednji dan za izjavljivanje revizije od strane punomoćnika tužilje bio je 17.07.2021. godine (subota) odnosno 19.07.2021. godine (ponedeljak), a revizija je izjavljena 20.07.2021. godine, dakle nakon proteka roka propisanom članom 403. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci rešenja.

Predsednik veća - sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić