Rev2 2995/2020 3.5.15.4.2

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2995/2020
14.10.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Dragane Marinković i Gordane Komnenić, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Milica Zekljević, advokat iz ..., protiv tuženog JKP Gradsko saobraćajno preduzeće Beograd, radi poništaja rešenja, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3240/19 od 22.05.2020. godine, u sednici održanoj 14.10.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

UKIDA SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3240/19 od 22.05.2020. godine i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 339/18 od 10.04.2019. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca i poništeno rešenje tuženog od 11.05.2015. godine kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu od 03.10.2002. godine sa svim pratećim aneksima kao nezakonito. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3240/19 od 22.05.2020. godine, stavom prvim izreke, preinačena je prvostepena presuda u stavu prvom izreke i odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je tražio da se poništi rešenje tuženog od 11.05.2015. godine kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu od 03.10.2002. godine sa svim pratećim aneksima. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima parničnog postupka sadržano u stavu drugom izreke prvostepene presude tako što je odbijen kao neosnovan zahtev tužioca za naknadu troškova prvostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužilac je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Tuženi je podneo odgovor na reviziju.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 408. ZPP Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija tužioca osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka u smislu člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio zaposlen kod tuženog. Prema ugovoru o radu od 03.10.2002. godine, tužilac je zasnovao radni odnos kod tuženog na neodređeno vreme na poslovima ... u pogonu RJ za ... . Nakon toga, tužilac je sa tuženim zaključio niz pratećih aneksa ugovora o radu. Dana 10.01.2015. godine došlo je do kvara na autobusu tuženog, nakon čega je terenski majstor pregledao vozilo, konstatovao kvar na poluosovini vozila, konstatovao da vozilo ne može samostalno da se kreće, zbog čega je pozvana šlep služba kojom prilikom su došli vozač, ovde tužilac i suvozač. Upozorenjem o postojanju razloga za otkaz od 05.02.2015. godine tužilac je upozoren da je učinio povredu radne obaveze – nesavesno i nemarno izvršenje radne obaveze – nesavesno ili nekvalitetno ili neblagovremeno obavljanje radnih poslova ili postupanje protivno propisima i pravilima i to tako što je dok je upravljao vučnim vozilom i vršio vuču neispravnog autobusa, prekoračio propisanu brzinu kretanja od 30 km/čas, u pojedinim momentima je vozio 50 km/čas iako je posle upozorenja vozača vučnog vozila da autobus može da blokira bio dužan da brzinu smanji na minimum i poveća pažnju. Tužilac se izjasnio na navedeno upozorenje. Prema rešenju o otkazu ugovora o radu tužiocu je otkazan ugovor o radu sa pratećim aneksima jer je 10.01.2015. godine kada je teretnim vučnim vozilom vršio vuču neispravnog zglobnog autobusa prekoračio propisanu brzinu, nije obratio pažnju na vučni voz za koji je odgovoran, na zvučni signal, nije koristio svoj levi retrovizor i nije uočio svetlosnu signalizaciju kojom ga je vozač BB upozoravao na probleme u vuči što je za posledicu imalo zapaljenje autobusa. Prema izveštaju komisije tehničkom direktoru za autobuski podsistem, zakočenje točka je uslovilo zakočenje kočnog diska točka, uklještenje između kočnih pločica, razvijanje velike temperature prilikom vuče vozila, paljenje gume i kasnije nastale posledice, da je energija trenja koja se razvila u toku vuče vozila bila dovoljna da izazove paljenje gume i od gume kasnije paljenje oba vozila, da Komisija smatra da vozilo nije pripremljeno za vuču, da je vozač vučnog vozila više puta prekoračio dozvoljenu brzinu i da nije pokazao posebnu pažnju prema kompletnom vučnom vozilu za koji je odgovoran. Prema dijagramu brzine proizlazi da je tužilac prilikom vuče navedenog autobusa u vremenu od 1,30 do 01,58 časova dve trećine puta vozio brže od dozvoljene brzine odnosno više puta je prekoračio dozvoljenu brzinu.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je zaključio da je tužilac prekoračio brzinu kretanja u više navrata zbog konfiguracije terena i mase vučnog voza i ocenio da sporadično prekoračenje brzine nije u direktnoj uzročno- posledičnoj vezi sa paljenjem vučenog vozila, već da je u konkretnom slučaju u pitanju propust terenskog majstora koji nije skinuo poluosovinu vučenog vozila, odnosno nije utvrdio pravi kvar ležaja točka vučenog vozila i obezbedio bezbedno šlepanje. Zbog ocene da do požara nije došlo krivicom tužioca već zbog trenja između delova zadnjeg levog točka i osovine i kao posledica vučenja neispravnog vozila, usvojio je tužbeni zahtev i poništio rešenje tuženog.

Po oceni drugostepenog suda, tužilac je radeći na poslovima kao vozač teretnog vozila bio upoznat sa Pravilnikom o postupku vuče vozila u GSP Beograd, kao i činjenicom da je odgovoran za vučni voz. Iako je znao da se radi o autobusu koji se kritičnom prilikom pokvario, a koji je niskopodno vozilo proizvedeno 2013. godine i koji poseduje automatski menjač, zbog čega ne sme da se vuče brzinom većom od 30 km/čas, morao je obratiti više pažnje da ne bi došlo do oštećenja vozila. U konkretnom slučaju to nije uradio iako mu je vozač autobusa saopštio da vučno vozilo blokira i da postoji problem sa njim. Bez obzira na dato upozorenje tužilac nije koristio levi retrovizor, nije obraćao pažnju na zvučnu i svetlosnu signalizaciju kojom ga je vozač zglobnog autobusa upozoravao na probleme u vuči, već je nastavio da vozi prekoračujući dozvoljenu brzinu. Kako je na taj način učinio povredu radne obaveze koja mu je stavljena na teret, preinačio je prvostepenu presudu i odbio tužbeni zahtev tužioca.

Osnovano se u reviziji ukazuje da je drugostepena presuda zahvaćena bitnom povredom iz člana 374. stav 1. ZPP učinjena pred drugostepenim sudom jer je drugostepeni sud bez otvaranja rasprave na drugačiji način ocenio izvedene dokaze.

Prema članu 383. stav 1. ZPP, drugostepeni sud odlučuje o žalbi po pravilu bez rasprave. Prema članu 394. istog zakona drugostepeni sud će presudom preinačiti prvostepenu presudu ako je na osnovu rasprave utvrdio drugačije činjenično stanje nego što je ono u prvostepenoj presudi (stav 1); ako je prvostepeni sud pogrešno ocenio isprave ili posredno izvedene dokaze, a odluka prvostepenog suda je zasnovana isključivo na tim dokazima (stav 2); ako je prvostepeni sud iz činjenica koje je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je zasnovana presuda (stav 3); ako smatra da je činjenično stanje u prvostepenoj presudi pravilno utvrđeno ali da je prvostepeni sud pogrešno primenio materijalno pravo (stav 4).

Da bi preinačio presudu, drugostepeni sud ne može da izvrši drukčiju ocenu dokaza izvedenih pred prvostepenim sudom, jer ako ne prihvati ocenu tih dokaza izvršenu od strane prvostepenog suda i smatra da je zbog toga činjenično stanje pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, drugostepenom sudu stoji na raspolaganju mogućnost da sam održi raspravu i ponovi već izvedene dokaze. U ovom slučaju drugostepeni sud to nije učinio, već je izvršio ocenu izvedenih dokaza na drugačiji način i odbio tužbeni zahtev. Navedeno proizilazi iz činjenice da se činjenično stanje nižestepenih odluka razlikuje u pogledu odgovornosti (krivice) tužioca za povredu radne obaveze koja mu je stavljena na teret. Na taj način drugostepeni sud je učinio bitnu povredu iz člana 374. stav 1. ZPP u vezi člana 394. ZPP koja predstavlja revizijski razlog iz člana 407. stav 1. tačka 3. ZPP.

Zbog toga je pobijana drugostepena presuda ukinuta i predmet vraćen drugostepenom sudu na ponovno suđenje.

U ponovnom postupku drugostepeni sud će pošto otkloni učinjenu povredu, imati u vidu okolnosti koje su stavljene na teret tužiocu u upozorenju o postojanju razloga za otkaz i u rešenju o otkazu i na pouzdan način utvrditi činjenice od kojih zavisi ocena ponašanja zaposlenog koje mu je stavljeno na teret od strane poslodavca kao razlog za otkaz, odnosno o odgovornosti tužioca za povredu radne obaveze koja mu je stavljena na teret.

Na osnovu člana 415. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Zvezdana Lutovac,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić