Rev2 3011/2021 3.19.1.25.1.4; 3.5.9

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 3011/2021
03.03.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić, Danijele Nikolić, Dragane Boljević i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Dušan Obrenčević advokat iz ..., protiv tuženog „NIS“ a.d. Novi Sad, radi poništaja aneksa ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3414/18 od 11.05.2021. godine, u sednici veća održanoj 03.03.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3414/18 od 11.05.2021. godine - stava drugog i trećeg izreke.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3414/18 od 11.05.2021. godine - stava drugog i trećeg izreke.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Pančevu P1 176/18 od 08.06.2018. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i utvrđeno je da su apsolutno ništavi aneksi ugovora o radu broj ...-...-.../...-... od 30.08.2011. godine, zaključeni između tuženog kao poslodavca i tužilje kao zaposlene, i to: Aneks broj 8 zaveden kod tuženog pod brojem ...-...-.../.../.../... od 02.12.2013. godine, Aneks broj 9 zaveden kod tuženog pod brojem ...- .../...-.../... od 01.04.2014. godine i Aneks broj 10 zaveden kod tuženog pod brojem ..-.../...- .../... od 05.05.2014. godine, što je tuženi dužan da prizna i trpi. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 204.750,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude do konačne isplate.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3414/18 od 11.05.2021. godine, stavom prvim izreke, ukinuta je presuda Osnovnog suda u Pančevu P1 176/18 od 08.06.2018. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se utvrdi da su apsolutno ništavi aneksi ugovora o radu broj ...-...-.../...-... od 30.08.2011. godine, zaključeni između tuženog kao poslodavca i tužilje kao zaposlene i to: Aneks broj 8 zaveden kod tuženog pod brojem ...-...-.../.../.../... od 02.12.2013. godine, Aneks broj 9 zaveden kod tuženog pod brojem ...-.../...-.../... od 01.04.2014. godine i Aneks broj 10 zaveden kod tuženog pod brojem ...-.../...-.../... od 05.05.2014. godine. Stavom trećim izreke, odbačena je kao neblagovremena tužba tužilje u delu eventualnog tužbenog zahteva kojim je traženo da se poništi aneks broj 8 ugovora o radu, zaveden kod tuženog pod brojem ...-...-.../.../.../... od 02.12.2013. godine. Stavom četvrtim izreke, usvojen je eventualni tužbeni zahtev i poništeni su aneksi ugovora o radu broj ...-...-.../...-... od 30.08.2011. godine, zaključeni između tuženog kao poslodavca i tužilje kao zaposlene, i to: Aneks broj 9 zaveden kod tuženog pod brojem ...-.../...-.../... od 01.04.2014. godine i Aneks broj 10 zaveden kod tuženog pod brojem ...-.../...-.../... od 05.05.2014. godine, što je tuženi dužan da prizna i trpi. Stavom petim izreke, obavezan je tuženi da tužilji naknadi troškove prvostepenog postupka u iznosu od 204.750,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana izvršnosti presude do isplate, dok je preko tog iznosa odbijen zahtev tužilje za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđene troškove parničnog postupka, kao neosnovan. Stavom šestim izreke, obavezan je tuženi da tužilji naknadi troškove postupka po žalbi u iznosu od 18.000,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu - stava drugog i trećeg izreke, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju, iz čije sadržine proizlazi da se radi o posebnoj reviziji u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku, izjavljenoj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.

Članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11, 49/2013 - US, 74/2013-US, 55/2014 i 87/2018, u daljem tekstu ZPP), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Stavom 2. istog člana propisano je da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana, odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Ocenjujući ispunjenost uslova za dozvoljenost revizije, Vrhovni kasacioni sud je našao da u ovoj vrsti spora ne postoji potreba za ujednačavanjem sudske prakse ili novim tumačenjem prava, kao ni razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana.

Pravnosnažnom presudom, pobijanim delom, odbijen je zahtev za utvrđenje ništavosti aneksa broj 8 od 02.12.2013. godine, aneksa broj 9 od 01.04.2014. godine i aneksa broj 10 od 05.05.2014. godine, kojima je tužilja premeštena na drugo radno mesto i izvršena izmena iznosa naknade troškova za ishranu u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora, rokova za isplatu zarade, naknade zarade i drugih primanja zaposlenog, kao i izmena bonusa na koje zaposleni ima pravo i odbačena je kao neblagovremena tužba u delu eventualnog tužbenog zahteva kojim je traženo da se poništi aneks broj 8 od 02.12.2013. godine. Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, način presuđenja i razloge na kojima je zasnovana drugostepena presuda u navedenom delu, Vrhovni kasacioni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonski uslovi koje propisuje odredba člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku u pogledu primene odredbe člana 9. stav 1. i 2. Zakona o radu. Takođe, nije prihvaćen ni predlog tužilje za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj u delu odluke kojim je odbačena kao neblagovremene tužba u delu eventualnog tužbenog zahteva da se poništi aneks 8 ugovora o radu od 02.12.2013. godine, jer primena materijalnog prava – odredbe člana 195. stav 1. Zakona o radu i razlozi u konkretnoj činjeničnopravnoj situaciji na kojima je zasnovana pobijana odluka, nisu u suprotnosti sa pravnim shvatanjima izraženim kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda, zbog čega ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.

Iz navedenih razloga, primenom člana 404. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije u smislu člana 410. stav 2. ZPP u vezi člana 441. ZPP i utvrdio da revizija tužilje nije dozvoljena.

Prema članu 441. ZPP, revizija je dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju ili prestanku radnog odnosa. Odredbama glave XXIX Zakona o parničnom postupku, propisana su posebna pravila za postupak u parnicama iz radnih odnosa, dok se ostale odredbe ZPP primenjuju kada odredbama ove glave nije drugačije određeno.

Spor za utvrđenje apsolutne ništavosti aneksa ugovora o radu i zahtev da se poništi aneks ugovora o radu jeste spor iz radnog odnosa, ali nije spor o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa da bi se o dozvoljenosti revizije odlučivalo primenom navedene zakonske odredbe. U ovoj vrsti spora nema mesta ni primeni odredbe člana 403. stav 2. tačka 3. ZPP, kojom je propisano da je revizija uvek dozvoljena ako je drugostepeni sud ukinuo presudu prvostepenog suda i odlučio o zahtevima stranaka.

Iz navedenih razloga, na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5, u vezi člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Branislav Bosiljković,s.r.

Za tačnost otpravka

upravitelj pisarnice

Marina Antonić